Profesionalni vozač Antonijo Eržić (28) iselio se iz Osijeka u Njemačku lani u svibnju s djevojkom Paulinom (23), s kojom se u međuvremenu oženio. U Njemačkoj će mladi par za tri mjeseca dobiti i dijete. Eržići žive u selu od 4000 stanovnika blizu gradića Moosburga u pokrajini Bayern i ne razmišljaju o povratku. Kad ga pitamo zašto su otišli iz Hrvatske, uzvraća: – Zbog nepravde, neuređene države, politike koja ne vodi računa o malim ljudima, nejednakosti pred zakonom...
Pomoć nakon porođaja
Kad je odlazio u Njemačku posredstvom prijatelja, bio je siguran u jedno – da ne želi raditi kod Hrvata. Sada radi kao profesionalni vozač i zarađuje neto 2100 eura plaće, dok mu je supruga, koja je radila u C&A, na rodiljskom dopustu. Iako je, kaže, i u Osijeku bio zaposlen kao vozač u solidnoj tvrtki, plaća i uvjeti rada nisu usporedivi s onima u Njemačkoj. Dok je u Hrvatskoj znao spavati i u kamionu, u Njemačkoj radi samo dnevne smjene, što mu je važno zbog obitelji jer, dodaje, želi da mu dijete ima oca. Njegova supruga potvrđuje da u Njemačkoj mogu sebi priuštiti stvari koje su u Hrvatskoj smatrali luksuzom. Oboje su u školi učili njemački jezik tako da im na poslu prilagodba nije bila problem.
– U Njemačkoj mi se sviđa uređeno društvo. U Osijeku sam strgao koljeno i bio naručen kod ortopeda u 9 sati, a došao sam na red u podne jer je svakih 15 minuta do pola sata netko kucao, ulazio preko veze. U Njemačkoj toga nema, ako si naručen u 9 sati, ti si na redu tada i ni minutu kasnije – govori Antonijo Eržić.
A Paulina dodaje: – Ovdje se poslodavci više brinu za ljude. Na poslu imamo vježbe protiv stresa, pazi se da radnici nisu pod stresom jer Nijemci znaju da tako ne mogu pridonijeti firmi.
Na to se nadovezuje Antonijo: – U Hrvatskoj se spočitava ljudima da su previše na bolovanju i rijetko čujete od ljudi da ih je liječnik poslao na bolovanje zbog stresa. A u Njemačkoj mi je liječnica u vrijeme kad mi se dosta toga bilo skupilo sama rekla “ideš na bolovanje 10 dana, ne smijem te pustiti pod stresom na cestu”. Kolega pred mirovinom ne može ni dva mjeseca u komadu izdržati na poslu bez bolovanja i nitko u tome ne vidi problem – govori Antonijo.
Iznenadili su se i kad su njegovoj supruzi Paulini koja je na rodiljskom dopustu na čuvanju trudnoće rekli da prije i nakon rođenja djeteta ima pravo na pomoć koju će joj platiti osiguranje. Ako ne želi nepoznatu osobu da joj tri mjeseca bude u stanu, može sama izabrati da joj pomažu prijateljica ili majka koje će za to primati plaću. Inače, Paulina na rodiljskom prima punu plaću. Eržićima se sviđa i što Nijemci ne daju građanima čija su primanja niska da ulaze u rizične kredite koje neće moći vratiti, kao kod nas.
Kad su tek došli u Njemačku prvo su živjeli u Münchenu u malom stanu, no ističu da su stanovi u tom gradu jako skupi, a i više im se sviđa život u malome mjestu. Sada žive u stanu od 75 kvadrata koji zajedno s režijama košta 770 eura. Selo u kojem su našli dom ima i vrtić i školu i sve što im treba za život. S primanjima koja imaju mogu bez problema plaćati podstanarstvo, a i u Hrvatskoj su također bili podstanari. Na pitanje o mogućem povratku složno kažu: – Ne razmišljamo trenutačno o povratku u Hrvatsku.
Nema perspektive
Davor Melegeš (34) iz Bilja sa suprugom Jelenom (28) otišao je prije dvije i pol godine u Švedsku, u kojoj su dobili i kćer, koja sada ima mjesec dana. Melegeš radi u hotelu kao konobar, a supruga, frizerka po struci, sada je na rodiljskom dopustu. Melegeš kaže da im je i u Hrvatskoj bilo dobro, ali željeli su promjenu, željeli su bolje sutra za djecu. Za Švedsku su se odlučili jer i Jelenina sestra živi u toj zemlji.
– Nismo mi živjeli loše ni u Hrvatskoj, ali u Švedskoj ćemo imati bolje uvjete za život i za djecu, bolje obrazovanje za njih. U Švedskoj mi se najviše sviđa što su javne institucije doista na usluzi građanima. Kad dođete k liječniku, u bolnicu, banku, svi su ljubazni, susretljivi, profesionalni. Nema nervoze – govori Davor Melegeš.
Švedski jezik već je svladao da se može sporazumijevati na poslu, ali trebat će mu još vremena da ga usavrši. Žive u malom mjestu od 5000 stanovnika u kojem su unajmili kuću, dva su sata udaljeni od Stockholma. No to selo ima i školu, i vrtić, i dom zdravlja, trgovine, poštu.
– Selo je lijepo i mirno, jedino je prohladno. Pao je prvi snijeg – govori Melegeš.
U Hrvatsku će se, kaže, vraćati na odmor, na dva-tri tjedna da posjete obitelj i prijatelje. Dok mu je, kaže, “stari”, kad je odlazio, kazao: “Samo idite sine i snađite se’, majci je u početku bilo teže prihvatiti njihov odlazak. Prijatelji im znaju reći: “Vratite se, bit će bolje”, a Melegeš uzvraća: “Ne znam, hoće li?” Sada mu je, kaže, prioritet budućnost kćeri. Dosta je njihovih prijatelja otišlo u Irsku, Njemačku. Svi su otišli, kaže, zbog nedostatka perspektive i financijskih razloga. Nitko se još od njih nije vratio.
ajmo novinari... što vi čekate? ajmo van. da li je ijedan od vas iselio ili su dobre plaće