Dok je svijet u proteklih nekoliko tjedana postajao manje siguran, Amerikanci su više bili usmjereni na to kako je njihova vlastita zemlja postala manje sigurna u proteklih nekoliko godina.
Tri masovne pucnjave u Teksasu, Ohiju i Kaliforniji u razmaku od nekoliko dana šokirale su naciju i uznemirile njezine političare. Osim tragičnih ljudskih gubitaka, najžalosnije je da je bila predvidiva i pucnjava, kao i to da je politički sustav potpuno nespreman na suočavanje s takvim pojavama. Činjenica je da se masovne pucnjave koje izvode poremećeni pojedinci učestalo događaju širom Amerike.
Pitanje je zašto.
Kockanje povijesnih razmjera
Jasno je da povijest igra važnu ulogu – bezakonje na američkoj granici, stjecanje prava na nošenje oružja u članku 2. američkog Ustava te stalni društveni preokreti zbog neprekidnih imigracijskih valova i neobične mobilnosti američkog stanovništva. SAD su zemlja kojoj je svojstveno da daje prednost slobodi pojedinca pred pravima društva, što može proizvesti veći stupanj nesigurnosti i otuđenosti nego bilo gdje drugdje. U tom kontekstu milijuni Amerikanaca imaju puške ne samo kao simbol identiteta nego i kao osnovno sredstvo samoobrane u jako naoružanom društvu.
Teže je razumjeti nesposobnost američkih vlasti da reguliraju vlasništvo nad oružjem u Americi tako da se poboljša sigurnost i ublaži oružano nasilje, uključujući učestalost masovnih pucnjava.
U trenutku najbrutalnijih masovnih ubojstava mjere kao što su bolja kontrola nad onim tko smije posjedovati vatreno oružje i eliminacija vojnog naoružanja uglavnom ne vode nikamo. Prošli tjedan demokrati su apelirali na takve mjere, dok su republikanci, koje financiraju moćni lobiji za oružje, pokušali preusmjeriti fokus na pitanje mentalnog zdravlja napadača.
S obzirom na to da je masakr u Teksasu očito bio zločin iz mržnje nad meksičkim stanovništvom, povela se i uobičajena polemika o predsjedniku Trumpu kojega su protivnici osudili zbog poticanja animoziteta prema imigrantima i manjinama. Što se konkretnog djelovanja tiče, ne očekuje se da bi se moglo bilo što promijeniti prije američkih izbora 2020.
U međuvremenu se svijetom širi destabilizacija. Indija je donijela iznenadnu odluku da ukine autonomni status Kašmira što predstavlja kockanje povijesnih razmjera.
Postavlja se pitanje statusa zemlje s muslimanskom manjinom koja broji oko 180 milijuna ljudi. I to će vjerojatno dovesti do novih terorističkih akcija protiv Indije i njezina većinskog stanovništva. A sigurno će pogoršati i odnose između Indije i Pakistana povećavajući na taj način rizik od nuklearnog sukoba na potkontinentu.
Drugi mogući međunarodni razvoj odnosa koji bi mogao imati dalekosežne posljedice naglo je pogoršanje odnosa između SAD i Kine, dva diva kad je riječ o nuklearnom naoružanju, čiji bi odnos mogao bolje ili lošije oblikovati globalnu sigurnost u sljedećim desetljećima.
Najnoviju krizu pokrenuo je predsjednik Trump koji je, frustriran zbog slabog napretka u trgovinskim pregovorima, najavio carine na dodatnih 300 milijardi dolara robe uvezene iz Kine. Kinezi su odgovorili najavom potpunog zaustavljanja uvoza poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a – potez koji je očito usmjeren na nanošenje političke štete Trumpu – i odluku da se prouzroči pad vrijednosti valute. To je smišljeni udarac predsjedniku koji je fokusiran na devizni tečaj i trgovinski deficit s Kinom, a posljednji potez Pekinga pogoršat će oboje.
Koliko god nespretno, Donald Trump pokušava riješiti pitanje od istinskog interesa SAD-a, Europe i drugih širom svijeta – kinesku merkantilističku, nepravednu trgovinsku praksu. Čovjek može suosjećati s njegovim naporima da se usprotivi utjecaju Kine, ali problem s njegovim odabirom kaznenih mjera (osim što su unilateralne) taj je da je kineskog predsjednika Xi Jinpinga doveo do zida. Čini se da je Xi zaključio da bi cijena sporazuma sa SAD-om mogla biti previsoka u smislu osobnoga gubitka obraza i štete na planu unutarnje politike.
Balansiranje na rubu rata
Dakle, iako će se pregovori nastaviti u rujnu i još ima šanse za dogovor, jasno je da obje strane igraju rizičnu igru balansiranja na rubu rata te da bi dugotrajna i iscrpljujuća bitka oko trgovine i drugih pitanja između dvije zemlje mogla potencijalno imati globalne posljedice.
Obje strane poduzimaju korake koji bi mogli naštetiti njihovim ekonomijama i negativno utjecati na ekonomski rast u cijelom svijetu. To bi moglo biti iznimno skupo za predsjednika Trumpa i njegove šanse da bude ponovno izabran na predstojećim izborima, s čim Kina nesumnjivo računa.
Trump je sam izjavio da Kinezi očajnički žele sklopiti sporazum, ali Peking računa na to da je istina sasvim suprotna.
U tom kontekstu također je uznemirujuće vidjeti da kineska propaganda počinje s optužbama na račun SAD-a da podupire masovne proteste u Hong Kongu kao uvod u intervenciju. Nadajmo se da se trenutačno pogoršanje odnosa neće proširiti na Južnokinesko more i Tajvanski tjesnac, gdje su američka i kineska mornarica i zrakoplovi na puškomet te postoji gotovo svakodnevna opasnost od incidenta. Zato su dijalog i pregovori između SAD-a i Kine od ključne važnosti.
Tipicni liberalni lazov. Drugi amandman na ustav izglasanje puno prije divlje granice i divljeg zapada, odmah nakon revolucije. Razlog je jasan. I ne spominje masovnog ubojicu koji je demokrat, antifa i slijedbenik Liz Warren. Ne sominje da je USA na trecem mjestu na svijetu po broju ubojstava, ali izuzmete li gradove Chicago, Detroit, Miami, LA, SF koji su vodjeni od demokrata i imaju striktnu kontrolu naoruzanja USA pada na 183. mjesto. Ne spominje da su u najvecem broju masovni ubojice demokrati. Ne spominje da demokrati govorom mrznje i blokiranjem kongresa na svaki nacin pokusavaju podmetati nogu predsjedniku. Ne spominje da demokrati pokusavaju unistiti USA privredu samo da bi nastetili predajedniku.