Najveća međunarodna likovna smotra suvremene umjetnosti – 54. bijenale u Veneciji, već od od 1. lipnja otvorit će svoja vrata novinarima, a nakon tri dana i svim ostalim posjetiteljima koji će u Girdinima, Arsenalima i brojnim drugim adresama u gradu na lagunama željeti vidjeti što rade današnji umjetnici.
Švicarska umjetnička selektorica Bice Curiger (61), kustosica Kunsthausa u Zurichu, svoju je angažiranu istraživačku koncepciju vezala zajedničkim nazivom „ILLUMInations“. Curiger se već u tom jednostavnom nazivu međunarodne izložbe deklarirala prema autorima čiji rad obilježavaju svjetlosne impresije, a iza kojih slijedi društveni angažman. U svoju je autorsku koncepciju uključila rad 83 umjetnika iz cijeloga svijeta, s posebnim naglaskom na 32 autora rođena poslije 1975. godine, s velikom skupinom „ženskog pisma“ trideset i dviju umjetnica. O svjetlu i posebnom shvaćanju svjetla u slikarstvu baš je u Veneciji moguće učiti od velikog manirističkog slikara Tintoretta (1518.-1594.) u Scuoli di San Rocco, bazilici San Giorgio Maggiore i Duždevoj palači, poručuje Bice Curiger.
Prošlost i sadašnjost
U tom povezivanju umjetničke prošlosti i sadašnjosti bit će zanimljivo vidjeti kako će posjetitelji reagirati na hrvatsku nacionalnu ekipu s filmskim, fotografskim i performerskim radovima Tomislava Gotovca/Antonija Lauera, umjetnika koji više nije među živima, a u kontrastu s kolektivnim plesno-istraživačkim izrazom kazališne mladosti BADco iz Zagreba. Ovoga puta hrvatska nacionalna vrsta u organizaciji Ministarstva kulture RH bit će predstavljena na 80 četvornih metara u izložbenom prostoru Arsenala, tako da će svima biti na putu.
Ženski kustoski kolektiv "Što, kako i za koga", poznat i pod nazivom WHW (Dević, Ćurlin, Ilić i Sabolović), predstavlja tako Gotovca/Lauera u Veneciji kao pojedinca, autora mnoštva kritičkih performansa i eksperimentalnih filmova. Prvi će put javno biti pokazani erotski kućni uraci „Obiteljski film 1“ i „Obiteljski film 2“. Neće to biti tipično „otkrivanje svijetu“ značajnoga eksperimentalnoga Gotovčeva/Lauerova rada, već zanimljiva bilješka iz života iskazana filmom i fotografijama nastalim od početka 60-ih do kraja 70-ih godina, a sve pod nazivom „Potrebno je živjeti samouvjereno... gledajući“.
Morao je sve zabilježiti
Čovjek koji je rekao kako „čim otvori oči, vidi film“ naravno da je morao zabilježiti i neke škakljive detalje „u prvom licu“, preko emocija dvoje ljubavnika koji snimaju jedno drugoga kamerom, s vidljivim emocijama, usponom i padom ljubavničkoga žara. Stoga će Gotovčeva intimna priča dvoje ljudi biti postavljena kao suprotnost i kontrast doživljaja koje će dati kolektivni izvedbeni izraz umjetničke geste BADco u multimedijalnoj prezentaciji s radnim naslovom „Odgovornost za sliku“.
Kako navode kustosice WHW-a, rad Gotovca/Lauera temelji se na ideji „globalne režije“ ne samo u prostoru filma nego i u njegovu širenju u područje života, dok se praksa BADco na sjecištu teatra, performansa i suvremenoga plesa bavi redefinicijama izvedbenoga čina i uobičajenih odnosa na relaciji publika-izvođač-izvedba. Obje prakse podjednako pridonose aktivnom redefiniranju uloge umjetnosti i poimanju svijeta u kome živimo.
S obzirom na opus neponovljivog Toma predlažem da grad investira u multimedijalni prostor u kojemu bi se mogli vidjeti njegovi radovi