Kada ga je interventna policija opkolila, Andrija Drežnjak (60) stajao je u polju uz autocestu, na izlazu iz Đakova, a uz njega je bio ilegalni pištolj kojim je prije osam sati počinio stravičan zločin – usmrtio je svoju socijalnu radnicu Blaženku Poplašen (50) i teško ranio pravnika Ivana Pavića (35) u Centru za socijalnu skrb u Đakovu. Živio je od 920 kuna socijalne pomoći pa je pravi misterij kako to da je te noći u polju imao više od 10.000 kuna u džepu. Ponio je i putovnicu, pa policija zaključuje da je namjeravao pobjeći iz Hrvatske.
Kada su mu stavili lisičine na ruke, Đakovčani su mogli mirno usnuti. Zbog straha za sigurnost, policija je u utorak blokirala sve službe u Đakovu s kojima je Drežnjak bio u kontaktu, od gradske uprave do gruntovnice, a zaposlenici su poslani kućama. Odahnuti, međutim, još uvijek ne može obitelj ranjenog Pavića, za čiji se život bore liječnici u osječkoj bolnici. I njemu i kolegici Poplašen napadač je pucao ravno u glavu.
Zaključali i gruntovnicu
– Svim raspoloživim snagama pretraživali smo u utorak grad i šire područje, na terenu su bile interventna, temeljna i specijalna policija, digli smo i dron u zrak. Zahvaljujući dojavi građanina koji ga je prepoznao, uhitili smo ga, a nije pružao otpor – otkrio je Ladislav Bece, načelnik PU osječko-baranjske koja utvrđuje okolnosti tragedije.
No paralelno s kriminalističkim istraživanjem, provodi se i izvanredni nadzor u PP Đakovo.
– Na temelju saznanja da je PP Đakovo od Centra za socijalnu skrb dobila informaciju o promjeni ponašanja počinitelja i njegovog oca, glavni ravnatelj policije uputio je stručni tim da provjeri sva naša postupanja i saznanja koja smo imali te sve okolnosti kontakata policijskih službenika i djelatnika za socijalnu skrb. Članovi stručnog tima već su u utorak stigli u Đakovo i razgovaraju s policajcima – rekao je načelnik. O kakvim je promjenama ponašanja riječ, nije mogao precizirati.
Pogledajte izjavu brata napadača:
Andrija Drežnjak stari je znanac policije, a u dosje mu je upisano nasilničko ponašanje, izazivanje požara, kao i ilegalno posjedovanje oružja.
– Sve te prijave stizale su kroz dugi niz godina, čak i desecima godina. Očito je dugo problematičan, ali policija posljednjih 15 dana nije primila nikakve prijave da je opasan, da nekome prijeti ili da se negativno ponaša u Centru – istaknuo je Bece, dodajući da se u ovoj fazi teško može govoriti o motivu zločina.
Drežnjak je danas predan pritvorskom nadzorniku, a danas će biti ispitan i priveden sucu istrage. Zbog straha, ključ u bravu u utorak u 14 sati stavili su i u gruntovnici. Često je i njih posjećivao, ali nikada nije, tvrde, bio neugodan. Dolazio je uvijek s istim ciljem – kako bi provjerio zemljišno-knjižno stanje, odnosno “ima li kuću i je li ta kuća na njemu”. I sve je bilo u redu.
Dok su socijalni radnici diljem Hrvatske dan nakon tragedije u crnini sjedili na svojim radnim mjestima, i tako ukazivali na težak položaj te struke, u đakovačkom Centru za socijalnu skrb sjedile su samo ravnateljica Dubravka Petrović i dvije kolegice. Pred zgradom lampioni i još uvijek parkiran automobil kojim je nesretna Blaženka u utorak stigla na posao...
Brat: Tom je čovjeku dala sve
– Na izmaku sam snaga. Blaženka je radila kod nas 20-ak godina. Preneraženi smo, svi smo u komi, naš kolega još uvijek se bori za život. Idući tjedan nam stiže tim za krizne intervencije da se pokušamo malo posložiti – kazala nam je ravnateljica Petrović. Blaženka Poplašen bila je godinama skrbnica Andreju Drežnjaku, kojemu je oduzeta poslovna sposobnost.
– Sve su naše stranke takve kakve jesu, mi smo već naviknuli, no da bi takvo nešto napravio, nismo očekivali. U trenutku pucnjave bila sam u Centru, začulo se odjednom vrištanje. “Netko puca, netko puca”. Svi smo se strčali u hodnik, zvali policiju – dodala je.
Nije još jasno, kaže, je li ubojica prvo razgovarao sa socijalnom radnicom ili je odmah zapucao.
– Što je i kako bilo, ne znamo. Želim samo da se nikad nikome više tako nešto ne dogodi – rasplakala se ravnateljica.
Blaženka Poplašen živjela je u kući u Selcima Đakovačkim, gdje joj živi i sestra, a imala je i stan u Đakovu. Nikada se nije udavala, živjela je za posao.
– Ženi koja mu je pisala rješenja za kvalitetu života, on je pucao u glavu... – u nevjerici je žrtvin brat Marko Poplašen.
– Posao joj je bio najvažniji, njezino radno mjesto bilo je sve što je imala u životu. Ostavila je život za njega. Bila je dobra, karakterna, pomagala je. Tom čovjeku je dala sve što mu je mogla dati, ne samo njemu... Pun prtljažnik slučajeva je dovozila i rješavala kod kuće – priča brat. Spominjala je Drežnjaka i njemu, a on ga poznaje iz grada.
– Imala je povremeno probleme i s drugim ljudima, čak sam i ja znao reagirati da mi ne diraju sestru, no to je dio života. On je prijetio odmalena, uvijek je nosio noževe i sjekire po gradu, i on i brat. To je takva osoba. Njoj je puno puta prijetio, galamio, ona bi mu onda sredila nešto pa bi se smirio... Nije se ona bojala nikoga, bila je vjernica – zaključio je.
Deset. Tisuća. Kuna. Takvi kod nas dobivaju socijalnu pomoć. I ubijaju socijalne radnike jer je država "nepravedna" prema njima.