Prvog dana nove školske godine Leonu Mufić, nekadašnju učenicu hrvatskog, a sada švedskog obrazovnog sustava, na klupi su čekali udžbenici iz svih školskih predmeta, ali i sav potreban pribor za cijelu godinu školovanja. Od bilježnica, olovaka, ravnala pa sve do šiljila.
Trošak i do tri tisuće kuna
Svaka sitnica potrebna u školskoj godini, uz udžbenike, osigurana je i za spomenutu učenicu i za svakog švedskog učenika bez ikakve iznimke ili procjene socijalnog statusa učenikove obitelji, i to iz proračuna svake švedske općine. To je švedski standard.
Za razliku od hrvatskog u kojem roditelji učenika samo za osnovni pribor i udžbenike, ako ne žive u gradovima koji su ih odlučili financirati, moraju izdvojiti i do 3000 kuna za više razrede kako osnovnih tako i za sve razrede srednjih škola.
I to bez uračunatih dodatnih troškova kao što su izleti, obvezni posjeti kazalištima i muzejima te sve ostalo potrebno u jednoj školskoj godini.
Zagreb i Velika Gorica, primjerice, učenicima će kupiti udžbenike i radne bilježnice, dio gradova Zagrebačke županije osigurat će subvencije za polovinu iznosa koji su roditelji potrošili za udžbenike, u splitskoj gradskoj blagajni novac za udžbenike osigurat će se samo za učenike slabijeg socijalnog statusa, slična je situacija i u brojnim drugim gradovima i tu je uglavnom podvučena crta “ulaganja” u naše učenike diljem zemlje.
Sve ostalo roditelji desetljećima plaćaju sami, a neki od njih još dobro pamte vremena kada su školskim ustanovama kupovali i pribor za rad – poput papira za ispite i potrebe profesora, ubrusa za ruke i kojekakvih drugih potrepština. A švedske su škole godinama ispred nas. Dokazuje to i da svakom učeniku uz sve navedeno osiguravaju i i-Pad. Potvrdio je to i Slobodan Mufić, Leonin otac. Kaže da i-Pad koriste za lakše snalaženje u učenju, a njegova kći nije imala problema ni zbog činjenice da švedski jezik ne zna. Dapače, ravnatelj škole uputio ih je gdje se održava dodatna nastava hrvatskog jezika koju njegova kći pohađa nakon nastave. Tako da joj škola osigurava besplatan prijevoz do adrese gdje ponavlja i usavršava svoj jezik.
Uče raditi s drvom, kuhaju...
– Nastava u 6. razredu traje od 8 do 14.30 sati, uz 20 minuta stanke prije podne i sat vremena za ručak. U nižim razredima nastava traje do 13 sati – objašnjava ovaj roditelj novi sustav koji su s lakoćom prihvatili. Naime, njegova kći umjesto dosadašnjih predmeta u školi ima švedski, španjolski, engleski, matematiku, NO koji čine: kemija, biologija, fizika, informatika, astronomija, ekologija, SO koji čine: povijest, zemljopis, sociologija, filozofija, tjelesni, ima i predmet ručni rad (drvo, metal, tkanina, papir, kuhanje...) te glazbeni i likovni. Kao dodatni izborni predmeti, kaže ovaj otac, ponuđeni su im španjolski, francuski, talijanski, njemački i dodatni sati matematike ili švedskog. Roditelji švedskih učenika ne moraju se brinuti ni o prehrani – ona se dodatno ne plaća, a dijeli se na vegetarijanski i mesni meni. Ono što švedski roditelji plaćaju jest dnevni boravak svojih školaraca koji nije obvezan, a počinje nakon nastave i traje do 17.30 sati, a najviša cijena za to jest 800 kuna.
– Djecu se posebno potiče da se bave sportom, čitaju knjige i da se bave informatikom. Tijekom godine škola vodi sve učenike na dodatne aktivnosti – u pravilu jednodnevne, poput klizanja, skijanja, ribolova, vožnje biciklom i šetanja po prirodi, obilaska muzeja, kazališta, kina – kaže Mufić. Za razliku od njih, naši roditelji plaćaju školsku kuhinju, a ona mjesečno nerijetko prijeđe i stotinu kuna. A novca mora biti i za svaki izlet.
Ako je destinacija školskih izleta udaljena i zbog toga je potrebno unajmiti autobuse, tek onda roditelji švedskih učenika sudjeluju u podmirenju troška, no taj iznos nikada nije viši od 50 kuna.
– Inače, sve što je u vlasništvu općine ili regije, dakle, javni prijevoz, muzeji, kazališta, sportske dvorane, stadioni i slično, školama se daje besplatno na korištenje za izvođenje nastave – kaže Slobodan Mufić. Njegova je kći u razredu koji ukupno ima 32 učenika.
– S njima su uvijek iste dvije učiteljice, a po potrebi im se pridružuje i treća. Jedan tjedan u školskoj godini, obično u kasno proljeće, učenici sami biraju gdje će se odvijati nastava i onda ih učiteljice odvedu na jezera, u centar grada, na obližnje brdo, ovisno što su izabrali, i tamo održe nastavu – kaže roditelj učenice.
Kod nas jis zavrsavaju vecernje kumrovecke skole , jucer u Kumrovcu danas po mirovnim studijama.........to što im je pusićka preskakala u obrazovanju......nije završila srednjoškolsko obrazovanje........., to ih ne smeta......čak je htjela postati glavnom tajnicom UN-a...... osim toga sve njihove diplomeome bi trebalo preispitati.....znamo kako su se kupovale i dobivale......sređivali su tateki i drugovi mnogo toga......