Podsjećamo na priče iz arhive Večernjeg lista: Tada 23-godišnjakinja, Mateja je za Večernji list početkom ožujka 2006. godine ispričala situacije koje je doživjela u udomiteljskoj obitelji iz Oprtlja. Afera o ilegalnom udomljavanju djece te je godine otkrila je da su četiri udomiteljske obitelji, iz Oprtlja, godinu dana radile „na crno“, bez potrebnih dozvola za rad. Obitelji, Rojnić, Rajić, Kovačević i Maljković, koje su tada bile okupljene u udruzi „Nadomak sunca“, dozvole nisu dobile s razlogom. Ispostavilo se da udomiteljska obitelj Rojnić produljenje dozvole nije dobila, jer je utvrđeno da nisu državljani Hrvatske, a protiv Davora Rojnića vodio se čak i sudski postupak zbog zlostavljanja štićenika. Ostalim obiteljima dozvole su uskraćene, jer nisu imale valjane ugovore o iznajmljivanju kuća u kojima žive s djecom.
Priča o ilegalnom udomljavanju djece u Istri bila je tek vrh ledene sante. Afera koja je izbila ohrabrila je nekolicinu djece da progovore. Neka, od 2331 djeteta, koji su tada bila smješteni u 2587 udomiteljskih obitelji, otkrila su mračne tajne, od toga kako ih se iskorištava, prisiljava na težak, fizički rad na obiteljskim gospodarstvima, pa do optužbi za zlostavljanje, za što je jedna od djevojčica okrivila supruga svoje udomiteljice. Progovorila je tada i 23-godišnja djevojka, Mateja, koja je devet godina svog djetinjstva provela u udomiteljskoj obitelji, nedaleko od Zagreba. Njena sjećanja na dane provedene s udomiteljima, bolna su i teška.
„Svakog smo se dana, prije ili poslije škole, presvlačili u radnu odjeću i s udomiteljima odlazili u polje. Sušili smo sijeno, brali kukuruz, okopavali vrt. Ako nije bilo posla u polju, radili smo oko kuće ili se brinuli o stoci. Najgore mi je bilo kada smo, nakon poslijepodneva, provedenog radeći, navečer morali učiti za školu“, ispričala je tada Mateja.
Uz nju, u istoj su obitelji bile još četiri udomljene djevojčice i sve su one, u strahu da ih se ne vrati u dom, za koji su ih vezala još traumatičnija iskustva, bespogovorno izvršavale sve što su udomitelji od njih tražili, a tražili su previše. Dok su se Matejini vršnjaci, u miru i toplini svojih roditeljskih domova, pripremali za maturu, ona je svakodnevno morala raditi u polju, sušiti sijeno i okopavati repu... Pomagala je i radeći oko šest krava i svinja, no najgora su joj sjećanja ona vezana za kasnu jesen, kada je s „tetom“, kako je zvala udomiteljicu, iako je još bila djevojčica, morala klati i čistiti piliće.
„Bilo mi je odvratno i ona je to vidjela, no nisam htjela natrag u dom pa sam stisla zube i trpjela. Znate, mnoga su djeca živjela i u puno gorim uvjetima. Nas je u sobi bilo po dvije. Hrane je bilo koliko smo mogle pojesti, a u sobama je bilo toplo, na to se ne mogu požaliti. Ipak, danas se ne mogu oteti dojmu da moja udomiteljica nije tražila djecu za čuvanje, nego besplatne nadničare. Ja nemam druge roditelje, oni su me odgojili , ali da bih im sada trčala u zagrljaj - to sigurno neću“, prisjetila se Mateja, koja je, u međuvremenu završila školovanje te se zaposlila kao komercijalistica u jednoj privatnoj tvrtki.
Potresne su priče udomljene djece za Večernji list tada potvrdili i neki od udomitelja, koji su se sami javili u našu redakciju. Istaknuli su da nepravilnosti itekako ima, da djecu , posebno onu koja su smještena na seoskim gospodarstvima, tjeraju raditi. Ipak, smatrali su da se to lako može riješiti posjetima socijalnih radnika, ali i edukacijom udomitelja.
Humani čin ili unosan posao?
U pojedinim je obiteljima, ponajviše u malim, ruralnim sredinama, bilo smješteno i po petero djece, zbog čega je, svojedobno i Pravobraniteljstvo za djecu postavilo pitanje kvalitete skrbi za štićenike u tako brojnim obiteljima. Za jedno dijete udomitelji su, u to vrijeme, dobivali 1660 kuna. Kada se ta brojka pomnoži s pet, dolazi se do cifre od 8 300 kuna. Ne čudi, stoga, što su mnogi udomitelji, uzevši veći broj djece na skrb, od udomiteljstva napravili posao. Na ruku im je išlo i to što tada nisu postojali jasni kriteriji za udomiteljstvo, nije bilo referalnih centara, a centri za socijalnu skrb neredovito su i rijetko obilazili udomljenu djecu. Izostajao je razgovor socijalnih radnika s djecom, nasamo, kako bi dijete imalo priliku izraziti svoje nezadovoljstvo ili upozoriti na probleme u obitelji. Nije se ocjenjivao rad udomitelja i nije postojala sustavna edukacija.
Kakva je situacija danas?
Istražili smo što se, od te 2006. godine, pa do danas, promijenilo, kako bi se djeci, smještenoj u udomiteljske obitelji, osiguralo mirno djetinjstvo? Kakav je danas sustav kontrole? Koliko je djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi trenutno u udomiteljskim obiteljima? Kakav je uopće interes hrvatskih građana za udomiteljstvo? Odgovore na ta i niz drugih pitanja dobili smo u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ono s čim su nam se najprije pohvalili jest podatak da je, u zadnjih 10 godina, konstantno više djece smješteno u udomiteljskim obiteljima nego u ustanovama. „Na dan 1. ožujka 2023., za 680 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi je priznato pravo na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja u državnim i nedržavnim domovima, 220 djece je u drugim oblicima stanovanja obiteljskog tipa, a 1871 dijete je smješteno u udomiteljske obitelji“, kažu iz Ministarstva.
Sve je više djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Prema podacima iz Registra udomitelja, od studenog 2022. godine, najveći broj udomitelja za djecu je u Gradu Zagrebu, a najmanji u Ličko-senjskoj županiji. Najviše djece smješteno je u Međimurskoj županiji, a najmanje u Ličko-senjskoj. Najveći broj djece po jednom udomitelju je u Virovitičko-podravskoj, a najmanji ponovo u Ličko-senjskoj županiji. Ono što svakako zabrinjava je podatak da se, na godišnjoj razini, broj djece, koja su bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ne smanjuje, nego povećava. Najveći broj djece, izdvojene iz obitelji, je na području Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
Raste interes za udomiteljstvo među mlađima
U 2022. godini izdane su, kažu iz Ministarstva, 162 prve dozvole za obavljanje udomiteljstva za djecu, što je za oko 25 posto više nego 2021. „Uspoređujući dobnu strukturu udomitelja za djecu 2019. godine s dobnom strukturom udomitelja s početkom 2023., vidljivo je da je i dalje najveći broj udomitelja u dobi od 51 do 60 godine života, ali je jasna i tendencija porasta broja udomitelja za djecu, najviše u dobi od 20 do 30 godina, zatim od 31 do 40 godine života, što i predstavlja ciljanu skupinu za razvoj udomiteljstva u Hrvatskoj“, poručuju iz Ministarstva. Uspoređujući razinu obrazovanja udomitelja za djecu u navedenom razdoblju vidljivo je, dodaju, da i dalje najveći broj udomitelja ima završeno srednjoškolsko obrazovanje te je i najznačajniji porast broja udomitelja upravo sa srednjoškolskim obrazovanjem. No, vidljiv je značajniji porast broja udomitelja sa završenim visokoškolskim obrazovanjem.
U Registru su trenutno 1274 udomitelja
Od 2015. do danas, blagi se rast broja udomitelja bilježi 2016. godine, no 2018. dolazi do pada. „Jedna od aktivnosti koje Ministarstvo poduzima, s područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad je i ažuriranje podataka o udomiteljima. Cilj je utvrditi stvaran broj udomitelja koji skrbe ili su voljni skrbiti o korisnicima, od onih koji imaju dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a nemaju na smještaju korisnike. Navedeno je rezultiralo statistički blagim padom broja udomitelja u periodu od 2019. do ožujka 2023“, pojašnjavaju iz Ministarstva. Drugi bitan utjecaj na broj udomitelja je, kako ističu, kretanje broja srodničkih udomitelja s obzirom na to da je srodničko udomiteljstvo prioritetan oblik skrbi koji se osigurava kod članova obitelji korisnika.
Značajno su uvećane naknade udomiteljima
U 2022. naknade za rad udomitelja i opskrbnine, značajno su uvećane, a u 2023. dodatno je uvećana osnovica za izračun predmetnih naknada. „Naknada za rad udomitelja ukupno je povećana za 68 posto za tradicionalnog udomitelja za djecu i iznosi 189 eura po djetetu te 65 posto za standardnog udomitelja i iznosi 560 eura“, pojašnjavaju iz Ministarstva. Dodaju i da je naknada za rad specijaliziranog udomitelja za djecu ukupno povećana za 25 posto za osobe s preddiplomskim studijem i iznosi 840 eura i za 20 posto za osobe s diplomskim studijem i iznosi 1050 eura.
Povećane su i opskrbnine za djecu - za dijete do 3 godine za 25 posto te iznosi oko 350 eura, za dijete od 3 do 7 godina za 35 posto i iznosi 364 eura, te za dijete od 7 godine i koje pohađa redovito obrazovanje, a najduže do 26. godine života, za 48 posto i iznosi 398 eura. Pored toga, udomitelji su obuhvaćeni i mjerama za smanjenje utjecaja porasta cijena energenata te ostvaruju pravo na naknadu do 66,36 eura mjesečno za troškove energenata.
Kako danas funkcionira sustav kontrole?
Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koji je nadležan za dijete, prati provođenje individualnog plana promjene korisnika, sudjeluje u pružanju stručne pomoći i potpore korisnicima, udomiteljima i udomiteljskim obiteljima te prati prilike djeteta putem posjeta ili drugih oblika komunikacije s korisnicima, udomiteljem te ustanovama i osobama koje sudjeluju u ostvarivanju individualnog plana promjene korisnika. S druge strane, područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koji je nadležan za udomitelja, sudjeluje u praćenju pružanja usluge smještaja kod udomitelja.
„Svake tri godine obvezno se provjerava Dozvola za obavljanje udomiteljstva, s obzirom na to da je njeno trajanje ograničeno na tri godine. To podrazumijeva provjeru svih uvjeta za obavljanje udomiteljstva, uključujući obiteljske odnose u udomiteljskoj obitelji, zdravstveni status članova udomiteljske obitelji, koji može ugroziti interes korisnika, postojanje pravomoćne osude ili pokretanje kaznenog postupka za određena djela, postojanje pravomoćno izrečene prekršajnopravne sankcije ili pokretanje prekršajnog postupka za nasilje u obitelji i slično“; pojašnjavaju iz Ministarstva. Ističu i kako je udomitelj obvezan prijaviti svaku promjenu okolnosti o kojima ovisi obavljanje udomiteljstva, a isto područni ured može utvrditi po službenoj dužnosti, praćenjem prilika korisnika. Ako udomitelj obavlja udomiteljstvo protivno interesima korisnika, to je svakako jedan od mogućih razloga za prestanak udomiteljstva. Udomiteljstvo prestaje temeljem rješenja o prestanku dozvole za obavljanje udomiteljstva, koje donosi nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili rješenja o zabrani obavljanja udomiteljstva inspektora ili višeg inspektora socijalne skrbi.
>>Priča je originalno objavljena u Večernjem listu 2. ožujka 2007. godine. Više priča pronađite u Večernjakovoj arhivi.
>> VIDEO Uhićen mladić (18) koji je naoružan prijetio u zagrebačkoj školi, policija otkrila gdje su ga našli
Uz dužno postovanje, ja sem kak dečec mešal mort lopatom, na gmajni pomagal razmetat gnoj (ručno - gdo je igdaj probal ne treba mu pojašnjavat)...razdijelit zlostavljanje (il razjasnit kaj se smatra) od radova na selu !