U Hrvatskoj su čak 16.804 stubišta u zgradama s četiri i više katova bez dizala. U tim su stubištima ukupno 156.202 stana, u kojima živi više od 700.000 ljudi. Mnogi od njih su umirovljenici, osobe s invaliditetom, obitelji s malom djecom kojima predstavlja veliki problem svakodnevno penjanje i na prvi kat, a kamoli ne na treći, četvrti, peti... Upravo iz vlastitog iskustva te neprestane borbe sa stepenicama, članovi Koordinacijskog odbora društava i udruga HP i HT umirovljenika pokrenuli su inicijativu ugradnje liftova u zgrade s četiri i više katova uz sufinanciranje iz fondova EU.
Ne mogu se svuda ugraditi
U Koordinaciji su u suradnji s Hrvatskom udrugom za dizala i HGK – Komora Zagreb procijenili da se u 20-ak posto stubišta neće moći ugraditi dizalo zbog konstrukcije građevine, statike, konzervatorske zaštite ili zbog nemogućnosti dogovora među suvlasnicima. Stoga je njihova računica da će se dizala moći ugraditi u 13.444 stubišta.
– U Zagrebu i Rijeci imamo 51 stubište s osam katova u kojem nema dizala. I nove zgrade za branitelje od četiri kata izgrađene su bez liftova – objašnjava Želimir Manenica, predsjednik Koordinacije. Osim što bi ugradnja liftova znatno olakšala život stanarima, realizacija tog projekta imala bi veliki pozitivan utjecaj i na hrvatsko gospodarstvo. Cijena je ugradnje jednog dizala za dvije do četiri osobe, nosivosti 300 kilograma, 350.000 kuna, a u to bi bilo uključen i trošak projektiranja i ugradnje pristupa dizalu teško pokretnim osobama. Stoga bi ukupno taj projekt ugradnje gotovo 13.500 dizala bio težak 4,7 milijardi kuna, a od toga 80 posto bi se sufinanciralo iz fondova EU. U Hrvatskoj udruzi za dizala tako kažu da bi to značilo 200 novih radnih mjesta u proizvodnji i ugradnji dizala te još 300 radnih mjesta za njihovo servisiranje. Gdje se ne mogu ugraditi dizala unutar stubišta, mogu se ugraditi vanjska dizala.
– Nedavno je izmjenama Zakona o prostornom uređenju napravljen veliki iskorak što se tiče toga jer je određeno da se vozna okna koja se ugrade na fasade više ne smatraju kao intervencija u prostoru – objašnjava Ivica Belić, predsjednik HUDIZ-a. Umirovljenici iz Koordinacije donijeli su Program dostupnosti do stana u višeetažnim zgradama krajem 2015. godine, no unatoč podršci brojnih institucija, među kojima su uz već spomenute HGK i HUDIZ i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom te hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan, njihova inicijativa još nije ni blizu realizacije. Manenica za to krivi Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU u kojem tvrde da kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija (OPKK) 2014. - 2020. nije moguće financirati isključivo ugradnju liftova. U Koordinaciji se s time ne slažu i tvrde da je moguće već sad raspisati natječaje za liftove s obzirom na to da je specifični cilj 9a3 iz OPKK-a – Promicanje uključenosti i smanjenje nejednakosti kroz poboljšani pristup socijalnim uslugama te prelazak s institucionalne skrbi na skrb u zajednici putem poboljšane socijalne infrastrukture, za što je predviđeno 86,5 milijuna eura. Usto Manenica kaže da su uz pomoć Biljane Borzan na pitanje može li Hrvatska pokrenuti izmjene OPKK-a, dobili odgovor od Europske komisije da RH može podnijeti takav zahtjev te da će dobiti odgovor u roku tri mjeseca.
Subvencije nisu za svakoga
U Ministarstvu pak tvrde da u okviru specifičnog cilja 9a3 nije moguće financirati zasebno ugradnju liftova u višestambene zgrade jer se tu mogu prijaviti isključivo domovi i centri socijalne skrbi te centri za pružanje usluga u zajednici za osobe s invaliditetom. Navode i da je financiranje ugradnje liftova iz OPKK trenutačno moguće samo u okviru odredbi postojećih poziva, poput Energetska obnova višestambenih zgrada, u sklopu kojeg je moguće financirati aktivnost za osobe s invaliditetom.
Nema sanse da kupim stan bez dizala, makar bio i na prvom ili drugom katu. Nikad ne znas sto ti zivot nosi i odjednom postanes zatocenik u vlastitom domu.