Poznato je da Hrvatska nije prepoznata kao važan izvoznik, ali to ne znači da nema svoje adute koje može ponuditi ostatku svijeta. Tako je Ukrajina ozbiljno zagrizla da se koncept mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja primjeni i za teritorije koji se trenutačno ne nalaze pod njezinom kontrolom. Ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko ističe da se hrvatski model mogao primijeniti i na ukrajinsku pokrajinu Donbas koja je pod okupacijom Rusije. Veleposlanik tvrdi da se tamo nalazi oko 7000 ruskih vojnika, isto toliko paravojnih snaga te da svom tom vojnom mašinerijom upravljaju ruski časnici.
Ukrajinska strana ističe da Minski sporazum, koji je potpisan početkom 2015., zapravo govori o mirnoj reintegraciji.
Sličnosti i razlike
Iako postoje neke sličnosti, nikako ne treba previdjeti i velike razlike između hrvatskog i ukrajinskog slučaja. Europska unija i SAD podržavali su Hrvatsku u sukobu sa Srbijom koju je vodio Slobodan Milošević. Tada je na čelu Rusije bio Boris Jeljcin koji nije želio ulaziti u sukob sa Zapadom zbog srpskih interesa. Trenutačno se u Ukrajini prelamaju interesi Zapada i Rusije koju vodi tvrdi Putin. Nije izgledalo da će se on tek tako odreći plijena koji je osvojio ratom. Veleposlanik Levčenko uvjeren je da Zapad kombinacijom ekonomskih sankcija i političkim pritiskom može prisiliti Putina da prihvati mirnu reintegraciju Donbasa u državno-pravni sustav Ukrajine. Mirna reintegracija Podunavlja provedena je pod kapom UN-a, dok bi u Ukrajini glavnu riječ trebao voditi OESS koji već ima promatrače na terenu. Oni bi imali zadaću osigurati granicu između Rusije i okupiranog dijela Ukrajine koju trenutačno kontroliraju proruske snage.
Na naše pitanje hoće li Putin pristati vratiti Ukrajini ono što je osvojio u ratu veleposlanik Levčenko ističe da u međunarodnim odnosima postoji instrument “prisiljavanja prema miru”. Očekuje angažman zemalja Europske unije koje bi trebale izvršiti pritisak da se provede mirovni proces. One su, naglašava, pokazale svoju jedinstvenost u nametanju sankcija Rusiji.
Kada završi oštra retorika, dolazi vrijeme kada moraš osmisliti kako se vratiti u normalan život
– Za nas je najbitnije da Donbas napuste postrojbe ruske regularne vojske i paravojne formacije. Povlačenje vojske preduvjet je za bilo koje druge korake –ističe veleposlanik Ukrajine dodajući da bi se tek tada mogli organizirati izbori. Vrlo je pohvalno govorio i budućem predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću koji je izaslanik Europskog parlamenta za Ukrajinu. Veleposlanik Levčenko ističe da su vanjskopolitički ciljevi Ukrajine približavanje EU i ulazak u NATO. Na naše pitanje što misli o strahovima mnogih Europljana da bi se na području Ukrajine mogao dogoditi veliku sukob Zapada i Rusije veleposlanik je istaknuo da Ukrajina nije željela sukob, nego da je bila žrtva sukoba. Pozvao je međunarodne organizacije, koje svojim dokumentima garantiraju princip nepovredivosti granica, da pomognu Ukrajini da se matici zemlji vrate anektirani Krim i okupirani Donbas.
– Izbjegavanje konfrontacije krajem 30-ih godina prošlog stoljeća samo je dovelo do još strašnijeg sukoba koji je rezultirao Drugim svjetskim ratom. Uvjeren sam da se problem može riješiti mirnim putem, ali uz pomoć sankcija i političkih pritisaka koje će podržati NATO – naglašava Levčenko. Što se tiče vojnog pritiska na Putina, veleposlanik je uvjeren da nitko u Europi ne želi trpjeti agresivnu rusku politiku prema susjedima. Vesna Škare Ožbolt vodila je pregovore s pobunjenim Srbima i predstavnicima UN-a tijekom mirne reintegracije Podunavlja.
Dobra volja države
Smatra da se hrvatska iskustva mogu prenijeti na Ukrajinu iako svaki konflikt između država ima svoje specifičnosti.
– Mogu se primijeniti iskustva s prijelaznom policijom, civilnom upravom, provođenjem lokalnih izbora, ali i kada je riječ o oprostu – ističe Škare Ožbolt dodajući da država u takvim situacijama mora pokazati dobru volju. Dodaje da se oprost nije odnosio na one koji su počinili zločine. Na našu konstataciju da je malo vjerojatno da će Putin pristati na mirnu reintegraciju, Škare Ožbolt je dodala da nakon svakog sukoba dolaze mirotvorci.
– Kada završi oštra retorika, dolazi vrijeme kada moraš osmisliti kako se vratiti u normalan život – zaključuje Ožbolt.
>> Reintegracija Donbasa: Rusija i Ukrajina pod pritiskom su Njemačke i Francuske
>> Poruka NATO-a Putinu: Dovde, i ni korak dalje
donbas nije pod ruskom okupacijom kako tvrdi veleposlanik lepčenko, to je jedno, a drugo ako u donbasu i jeste sedam tisuća ruskih vojnika i isto toliko pripadnika parapostrojbi zar bi to trebala biti iole ozbiljnija smetnja zemlji koja ima preko 45 milijuna stanovnika da ih jednostavno vlastitom vojskom, ne čekajući potporu nato-a, porazi i protjera. očito je problem u nečem drugom. naime, poznato je da u tijeku ratnih operacija na istoku ukrajine niti jedna mobilizacija ukrajinske vojske nije uspjela. dobro bi bilo da lepčenko i o tome kaže koju riječ.