Otvaranje hrvatskog tržišta inozemnim ulagačima i poduzetnicima koji posluju u dinamičnoj sredini jedinstvenog tržišta EU donosi mogućnosti povećanja bruto domaćeg proizvoda, izvoza, izravnih inozemnih ulaganja, ali i povećanje broja radnih mjesta. Rast bruto domaćeg proizvoda usko je povezan s gospodarskim rastom, te utječe na povećanje životnog standarda i mogućnosti zapošljavanja. Nadalje, usporeni rast bruto domaćeg proizvoda dovodi do smanjenja ukupne potražnje na tržištu, što utječe i na stopu zaposlenosti na tržištu rada.
Sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj za prosinac 2011. godine iznosila je 18,7%, dok je prema podacima Eurostata u studenom 2011. godine stopa registrirane nezaposlenosti u EU 27 iznosila je 9,8%. Najviše stope nezaposlenosti zabilježene su u Grčkoj 18,8%, odnosno 22,9% u Španjolskoj, a najniže u Austriji 4,0%, odnosno u Luksemburgu i Nizozemskoj 4,9%. Promatrajući podatke Eurostata, bruto domaći proizvod po stanovniku izražen paritetom kupovne moći država članica EU, koje su stekle punopravno članstvo valom proširenja iz 2004. godine, uglavnom je imao trend rasta. Kao primjer mogu se navesti Slovačka (u 2004. godini iznosio je 57, dok je u 2010. godini bio 74), Češka (u 2004. godini 75, dok je u 2010. godini bio 80), Poljska (u 2004. godini 51, dok je u 2010. godini bio 62) itd. Ipak, treba imati na umu učinke financijske krize na globalnoj razini, koji uvjetuju smanjenje količine proizvodnje, a samim tim i smanjenje potrebe za radnom snagom.
Hrvatska će obvezama za ograničenjem proizvodnje (u sektoru brodogradnje) biti suočena sa zatvaranjem proizvodnih pogona. Ovakve pojave dovode do izvjesnog smanjenja broja radnih mjesta u sektoru brodogradnje, ali i prilikom provedbe restrukturiranja čelične industrije. Nadalje, ono što je također moguće jest i smanjenje broja radnih mjesta kod poduzetnika koji poslovno surađuju s ovim sektorima isporučujući im proizvode i usluge, s obzirom na to da može doći do smanjenja intenziteta ili čak prestanka suradnje. Hrvatska brodogradilišta u budućnosti trebaju poslovati poštujući godišnju kvotu ograničenja proizvodnje na 323.600 CGT, s pojedinačno određenim kvotama za ograničenje proizvodnje u svakom pojedinom brodogradilištu. Iako je dopušten sporazum navedenih poduzetnika o izmjeni pojedinačnih kvota, sve dok se poštuje godišnja proizvodna kvota treba reći kako mogućnost gubitka radnih mjesta postaje još izvjesnija ako je sagledana u tom kontekstu. Ipak, postupak restrukturiranja neophodan je zbog postizanja proizvodnje koja posluje na održivoj, stabilnoj i konkurentnoj osnovi, te koja ne zahtijeva kontinuirane potpore za sanaciju i restrukturiranje.
Konačno, moguće je i smanjenje broja radnih mjesta izazvano nestajanjem iz tržišne arene kod poduzetnika koji nisu bili pripremni za sučeljavanje s dinamičnim natjecateljskim tokovima jedinstvenog tržišta EU.
Govoreći o učincima na hrvatsko tržište rada, treba spomenuti iskustva novijih država članica EU, u vezi s prodorom jeftinije radne snage na domaća tržišta rada. Podaci pokazuju kako ulazak jeftine radne snage nije ugrozio radna mjesta u državama članicama iz EU vala proširenja 2004. godine.
Ono čemu svakako treba težiti jest postizanje zdravih makroekonomskih prilika uz poticajnu investicijsku klimu kako bi se ostvarilo održivo stvaranje radnih mjesta i povećanje zaposlenosti. Jednako tako treba imati na umu kako gospodarski oporavak ne znači istodobno i oporavak tržišta rada, s obzirom na to da oporavak tržišta rada može uslijediti s vremenskim odmakom.
