Nakon što joj je muž prije dvije godine izgubio posao Subha Mujčinović znala je da će morati napraviti sve što je u njezinoj moći da bi pomogla svojoj obitelji. Od tada je jedini izvor prihoda za njezinu obitelj u Visokom ono što Subha zaradi prodajom svježeg sira na ulici pored sarajevske tržnice Markale.

Svaki put kad 37-godišnja Subha Mujčinović uđe u vlak za Sarajevo svjesna je da će prekršiti zakon nelegalnom prodajom hrane za koju nije utvrđeno je li zaražena Escherichijom coli ili nekom drugom bakterijom. Iako pretpostavlja da će imati problema s policijom ona zna da njezina obitelj ovisi o njoj i zato ne želi odustati od nezakonite prodaje.

Ulična prodaja u BiH često je posljedica poslijeratnog siromaštva, tvrde inspektori i predstavnici policije. Građanima su još u živom sjećanju četiri duge ratne godine kada je vladala nestašica hrane. Nitko nije ni razmišljao o bakterijama u vrijeme kad su se sretnima smatrali oni koji su mogli pojesti paštetu od leće i kvasca, burek napravljen od konzerviranog mesa neugodna mirisa koje ni mačke nisu htjele jesti, ili 30 godina star proteinski keks pristigao iz američkih vojnih rezervi koje datiraju iz vijetnamskog rata.

Danas, kad je prošlo više od deset godina nakon rata, lanci velikih supermarketa u Bosni i Hercegovini nude gotovo sve ono što su oni koji su u BiH živjeli između 1992. i 1995. godine mogli samo sanjati.
Međutim, po podacima Svjetske banke, 50 posto bosanske populacije živi u siromaštvu. Ti građani i dalje kupuju hranu na ulici samo zato što je jeftina.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) u Sarajevu kupio je 13 uzoraka mladog sira, kajmaka i vrhnja na tržnicama u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Analiza namirnica obavljena je u laboratoriju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Deset uzoraka pokazalo je visoko prisustvo bakterija koje mogu izazvati trovanje hranom.

Tko je mjerodavan
Mnogi se slažu da je nezakonita ulična prodaja problem, ali čini se da nitko ne pokazuje želju da to stanje promijeni. Tržišni inspektori s uzbuđenjem govore o tome da su ulični prodavači ruglo pred očima turista i građana, te da su njihovi proizvodi opasni po zdravlje, posebno na ljetnim vrućinama. U isto vrijeme svoju pasivnost pravdaju činjenicom da Zakon o inspekcijama nije ilegalnu trgovinu stavio pod njihovu nadležnost.

 Ne da nećemo i ne možemo to raditi, nego zašto da radimo tuđe poslove?  pita se Midhat Pašić, načelnik tržišne inspekcije Kantona Sarajevo, koji tvrdi da policija, sanitarna i veterinarska inspekcija, žele prisiliti tržišnu inspekciju da čuva ulicu.

Pašić smatra da problem nelegalne ulične prodaje treba riješiti veterinarska inspekcija. Međutim, Hasan Džinić, prvi čovjek sarajevske kantonalne veterinarske inspekcije, kaže da bi policija trebala prva nešto napraviti u vezi s uličnim prodavačima.
Upitan što radi kad vidi ulične prodavače, Džinić odgovara: "Zovnem policajca koji obično stoji preko puta i promatra kako se hrana prodaje na ulici".

Jasmin Idrizović, načelnik Prve policijske uprave u Sarajevu, pod čijom su nadležnošću turistima najzanimljivije općine Stari grad i Centar, također tvrdi da nelegalna ulična prodaja nije u njihovoj nadležnosti.

Kaže da zakon ne dopušta policiji da zaplijeni robu od nelegalnih prodavača i jedino što mogu je otjerati ih. Idrizović se pita na što bi sličile policijske stanice kad bi se u njih donosila roba koja se oduzima od nelegalnih prodavača.
Priznaje da njegovi policajci ne idu u akcije sprječavanja ulične prodaje svaki dan.
 Radimo ih povremeno, po potrebi  kaže on i objašnjava da je policija te aktivnosti preuzela na sebe zato što inspekcija neće.

Ulične bitke
Kantonalna vlada, policija i pet ministarstava krenuli su potkraj 2003. godine u ozbiljan obračun s prosjačenjem, skitnjom i uličnom prodajom. Pašić je postavljen na čelo tima sa zadatkom da zaustavi uličnu prodaju.

 Imao sam strašne probleme. Nitko nije htio odrađivati prljave poslove, odnosno raditi na ulici. Nisam imao podršku  kaže Pašić. Njegov tim nije uspio i danas više ne postoji.
 Svi su se izvukli - i policija i komunalna i sanitarna i veterinarska inspekcija. Na kraju je ostala samo tržišna  kaže. Pašić dodaje da je "agonija" trajala do 1. siječnja ove godine, kada je uveden porez na dodanu vrijednost (PDV). Tvrdi da su inspektori bili prezauzeti osiguravanjem poštivanja propisa za PDV da bi se bavili nelegalnom prodajom.

Jedan od razloga zbog kojih se inspektori ne žele suprotstavljaji uličnim prodavačima je zato što ponekad to nije nimalo jednostavno. U policijskim izvještajima stoji da su između 2003. i 2005. godine razljućeni ulični prodavači tri puta fizički napali tržišne inspektore. U kolovozu 2004. godine, kad su inspektori u pratnji 20 do 30 policajaca napravili raciju, jedan od uličnih prodavača razbio je staklo na službenom vozilu tržišne inspekcije.
Pašić tvrdi da napadi na inspektore nisu ništa neobično.

 Kad idete u akcije ne znate što vas sve može potrefiti. To je ipak ulica  kaže on. Pašić ipak priznaje da je sretan što nije svaki dan u kontaktu s nelegalnim prodavačima.
Fatima Alić iz Sarajeva kaže da svaki tjedan kupuje sir od uličnih prodavača s Markala. Ne boji se trovanja jer, kako kaže, uvijek kupuje od istog prodavača i tvrdi da se do sada nije otrovala.
 Ne pada mi na pamet da isti sir u gradskoj tržnici platim marku više  kaže Alićeva.

Eniz Čolaković, specijalist za higijenu i zdravstvenu ekologiju u Zavodu za zdravstvo u Mostaru kaže da je hrana na ulicama sumnjive kvalitete zbog porijekla, načina skladištenja i transporta.
 To je hrana koja ne ispunjava niti minimum higijensko-tehničkih uvjeta za promet  tvrdi Čolaković i dodaje da trgovci ne nose pregače, kape i rukavice, te da u više od 90 posto slučajeva nisu nikada obavili sanitarne preglede.

Ulični prodavači tvrde da su njihovi proizvodi sigurni.
Subha Mujčinović kaže da veterinar pregleda njezine krave svaki mjesec i da joj nikad nitko nije vratio mlijeko.
Ona svaki tjedan putuje od Porječana kod Visokog do Sarajeva noseći od 10 do 15 kilograma mladog sira koji prodaje za 2,5 do 3 KM po kilogramu. Ista vrsta sira u gradskoj tržnici stoji 4 KM.
 Ljudi koji prodaju na ulici nelegalna su konkurencija onima koji prodaju legalno  kaže direktor JKP Tržnice Suljo Džafo. On bi volio kada bi policija bila efikasnija.
 To vam je igra mačke i miša  kaže Džafo.

Ulična prodaja može se riješiti
Sarajevska tržnica Hepok uspješan je primjer sprječavanja ulične prodaje. Policijske patrole u službenim vozilima nekoliko su dana dežurale pored tržnice dok nelegalni ulični prodavači na kraju nisu odustali.

Idrizović spominje i druge uspjehe, kao što su Gimnazijska ulica, Ferhadija i tržnica na Ciglanama, koje su i desetljeće nakon rata bile poznate po improviziranim uličnim štandovima na kojima se moglo kupiti sve, od jaja do namještaja.

 To smo doveli u red tako što smo ubacili na tržnicu naše ljude u civilu  kaže Idrizović i napominje da su te akcije obavljene u suradnji s tržišnom inspekcijom.
Tijekom 2004. godine na području Prve policijske uprave policajci su zajedno s inspektorima 293 puta tjerali nelegalne prodavače. U 2005. godini izvedeno je 205 zajedničkih akcija, dok su za prvih pet mjeseci ove godine policajci i inspektori zajedno izveli samo devet akcija. Policija krivi inspektore za pad broja zajedničkih akcija.

Po izjavama dužnosnika Prve policijske uprave, od 2004. oni nisu primili niti jedan pisani zahtjev sanitarne ili tržišne inspekcije da pokrenu zajedničku akciju na sprječavanju ulične prodaje.
 Mi pojavu uličnih prodavača ne možemo iskorijeniti, ali je možemo smanjiti na minimum.

Volio bih da mi inspektori dođu svaki dan i traže asistenciju policije za svoje akcije  tvrdi Idrizović.

Subha Mujčinović kaže da često ima posla s policijom. Objašnjava da svaki put kad prodaje sir otjeraju i nju i ostale prodavače, ali te neugodnosti doživljava kao dio posla i ne buni se.
 Nikad me nisu prijavili  kaže Subha Mujčinović  i nikad nisam morala platiti kaznu.

3

ljubavni status

Koga ljubi Zrinka Ljutić? Skijaška zvijezda svoju sreću ne skriva

jeste li znali?

Zloba im viri iz očiju: Ovo su najpokvareniji horoskopski znakovi

13

jedan od najznačajnijih voditelja

Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Poznati trgovački lanac priznao veliku grešku: Proizvode su naplaćivali skuplje, imate pravo na povrat novca