Od svega što je mogao komentirati u kontekstu političke, pravosudne, moralne i kriminalne fenomenologije slučaja Janaf, predsjednik Zoran Milanović ponio se, umjesto kao državnik s karakterom, tek kao prepotentni “detektiv” ili zajedljivi pretendent na funkciju glavnog državnog odvjetnika. Isto tako, od svega što je mogao poručiti Srbiji, bivši predsjednik Stjepan Mesić nakon intervjua za frankfurtske “Vesti”, koji s uvažavanjem i sladostrašću prenose srpski mediji, ima velike šanse dobiti počasno mjesto možda već na sljedećoj komemoraciji srpskih žrtava Oluje u organizaciji Aleksandra Vučića.
Mesić je poručio: “Srbi su najveća žrtva ovog posljednjeg rata, pa čak i oni koji su bili lojalni Hrvatskoj, radili svoj posao ili je branili.” Možda i nehotice, svojim žrtvoslovljem obuhvatio je čak i Srbe koji su u vojnopolitičkom smislu uistinu ispali najveće “žrtve” jer su poput Vučića sanjali o velikoj Srbiji. Ali i on je propustio napomenuti žrtve čije politike su bili čak i lojalni Srbi, a ako je u primisli imao kako na to gleda srbijanski politički vrh, onda je propustio neke od slavnih citata velikih Hrvata iz 90-ih, kao onaj kako Srbi “mogu otići iz Hrvatske i odnijeti prašinu na opancima, koju su donijeli kada su došli”.
Stoga mu je odvjetnik Luka Mišetić preko Twittera poručio: “Stipe Mesiću, ako su čak i Srbi koji su ‘radili svoj posao’ bili žrtve u Hrvatskoj, onda su to bile VAŠE žrtve. Evo vašeg govora iz moje arhive, 19. siječnja 1991., na izbornoj skupštini HDZ-a. Tada ste zagovarali uklanjanje Srba iz, npr., policije.” Mesić je tada držao ustašoidne govore, relativizirao zločin nad Srbima u Jasenovcu pa se po objavi i naknadno probuđenom moralnošću pokajnički odrekao antifašističkih počasti. Stvarno je nevjerojatno koga smo mi Hrvati u stanju izabrati za političke vođe i što su oni unatoč iskustvu u stanju izgovoriti. Slučaj Janaf, nakon objavljenih detalja iz afera Josipe Rimac, samo je ojačao sumnje kako su na svim razinama čak i osrednji moćnici u stanju kreirati paralelni sustav u kojem zakoni, institucije, Hrvatski sabor, Vlada, stranački sustav, kontrolni mehanizmi, javni natječaji, javna nabava, vladavina prava i ine demokratske vrijednosti pa čak i obrazovanje samo puka kulisa ili smokvin list iza kojeg kreiraju svijet kojim vladaju pohlepa i razvrat u najgorim pojavnim oblicima.
Čelnik Janafa Dragan Kovačević imao je poslovni ugled, društveni status, moć, imao je relativno bogatstvo, i uz to što je imao kreditno opterećenje od 17.000 kuna mjesečno ipak je mogao lagodno živjeti jer su on i supruga imali plaće od ukupno 42.000 kuna, te je još od nastavne djelatnosti godišnje zarađivao je 50.000 kuna. K tomu, ima tri stana u Zagrebu od ukupno 378 metara četvornih, vrijednih više od pet milijuna kuna. Zar se isplati sve to riskirati, osramotiti sebe i obitelj!? Očito se u Hrvatskoj isplati. Po tko zna koji put, dojava o istražnim radnjama stigla je do glavnih osumnjičenika. Umjesto da se na pojavu sumnje automatski aktivira sustav zaštite institucija države, u nas se aktivira sustav podrivanja kakve-takve pravde. To što se istraga nesmetano vodila nekoliko mjeseci govori da antikorupcijski sustav ipak djeluje.
>> VIDEO Uhićen šef Janafa, DORH za kriminal sumnjiči više ljudi
I stoga je predsjednik Milanović svojom lakonskom opaskom, premda se dojmio kao da je pomno analizirao USKOK-ovu istragu o Janafu, udario tamo gdje nije imao razloga. Sa sigurnošću eksperta iz kojeg progovara nataloženo detektivsko iskustvo iz desetaka sličnih obrada komentirao je: “Ne mogu shvatiti da to nije prekinuto u onom trenutku kada je praćenjem ustanovljeno da netko nekome daje dva milijuna kuna. Tu je kraj svake priče, imaš predmet, imaš materijalni dokaz. To je nešto što bi mene zanimalo.” Nad tom se njegovom opservacijom uhićeni trebaju zamisliti jer je on i na početku istrage okončane pravomoćnom osudom bivšeg SDP-ova gradonačelnika Željka Sabe rekao da za njega taj slučaj ne postoji, već samo činjenica da je dvoje ljudi razgovaralo te je dodao: “Sve ostalo je vrlo sporno, rekao bih čak i opasno za budućnost pravosudne prakse u Hrvatskoj.”
Umjesto da vrh države govori o tomu kako ojačati institucije, jer korupcijski virus širi se puno brže i pogubniji je po društvo i od aktualnog koronavirusa, USKOK, DORH, Ustavni sud, Povjerenstvo za sukob interesa... najteže udarce dobivaju od državnih i političkih elita. Ni kao društvo ni kao pojedinci nismo izvukli baš nikakve pouke nakon svih afera, traumatičnih životnih obrata velikana hrvatske politike, gospodarstva i društva. U Novoj Gradiški održan je skup podrške za jednog od osumnjičenika, što je koliko god imali vjeru u njegovu nevinost, karikatura vrijednosti na kojima počiva hrvatsko društvo. Bitno nam je što je nama netko dobar, a ne kakav je prema drugima i zakonima, u okruženju gdje su svi manje-više neskloni državi, institucijama i pravilima.
"U Novoj Gradiški održan je skup podrške za jednog od osumnjičenika, što je koliko god imali vjeru u njegovu nevinost, karikatura vrijednosti na kojima počiva hrvatsko društvo." i onda ti iz podrske izlaze na izbore ..