Presuda po kojoj ja moram plaćati alimentaciju za unučad izvan je
pameti. Moj sin Dinko razveo se od Sandre, kojoj su pripala djeca,
oženio se i sada ima dijete iz tog braka. Bivšoj supruzi ostavio je
sve, a ona me tužila uime djece, moje unučadi.
Navela je kako Dinko živi sa mnom, što nije točno, to mogu potvrditi
svi stanari zgrade. Jedno vijeme bio je tu prijavljen, ali nije
stanovao – kaže Davorka Kranjčec, baka dvoje unučadi za koju, po
pravomoćnoj presudi, mjesečno mora plaćati alimentaciju po 300 kuna
uplatom na tekući račun majke.
– Moja je mirovina 2245,55 kuna. Otplaćujem kredit koji su digli sin i
bivša snaha, a ono što je kupljeno ostalo je njoj. A moji izdaci veći
su nego što je ukupna mirovina, a to znači da se moram pobrinuti svaki
mjesec da bih namaknula još 400 kuna i platila obveze. A ja također
moram jesti, samo se pitam što i kako, kazuje Davorka.
Opisuje kako su joj prvo uzeli stan kako bi ga prodali i namirili
obveze prema djeci. Potom su joj ga vratili. Kaže kako se sa sinom,
koji nigdje ne radi, vrlo rijetko viđa. Prema odredbi Obiteljskog
zakona, naime, ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom
roditelju dužni su ga uzdržavati.
K tome, dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i
nakon punoljetnosti, a i godinu dana nakon diplome ako se ne može
zaposliti. Dakle, baka bi morala uzdržavati unuke i za vrijeme studija,
pa i godinu dana nakon toga... Odvjetnica Dafinka Večerina kaže kako je
taj propis već odavno trebalo promijeniti, jer je nakaradan, ali i da
se zapravo pogrešno tumači.
– Pa ne moraju bake i djedovi voditi brigu o uzdržavanju unuka koji
imaju roditelje. Po takvom tumačenju tog članka Obiteljskog zakona,
morali bi uzdržavati čak i studente, ako to ne čine roditelji. Kakav je
to propis da netko tko ima 65 ili 75 godina mora osigurati unuku
studij? – komentira Večerina.
Članak se potpuno pogrešno tumači
Odvjetnica Dafinka Večerina podsjeća da je isti takav članak bio i u Obiteljskom zakonu iz 1999. godine, no tu su odredbu profesori i drugi stručnjaci obiteljskog prava sasvim drukčije komentirali nego što to danas čine sudovi. Prema njima, naime, djedovi i bake bili bi obvezni uzdržavati unuke samo ako su roditelji umrli. Očito, ni na Ustavnom sudu nije bilo jedinstvenog stava o tom osjetljivom pitanju, pa ustavna tužba nije riješena na vijeću, za što je potrebna suglasnost svih članova vijeća, nego je odlučivano na sjednici cijeloga suda. Na kraju je prevagnuo stav da je dobrobit djeteta na prvom mjestu te da sve tome treba podrediti. – Ovom skandaloznom presudom uzeli su mi sve, ali ne mogu mi uzeti smrt. Ona je moja, a ja ne mislim umirati od gladi. Znam što mi je činiti ne bude li mi smanjena ili ukinuta alimentacija koju nemam odakle plaćati – zaključuje Davorka Kranjčec.
