Kada bi se birala najbolja božićna poruka, onda bi jedna sigurno mogla ući u najuži izbor. Nije izrečena ni u jednoj velebnoj crkvi ili katedrali, niti pred mnoštvom vjernika, ni u velikom gradu, čak nije ni katolička u zemlji s većinskim katoličkim stanovništvom. Zbog toga, možda, i ima značajan odjek.
Radi se o božićnoj poruci vinkovačkog paroha protojereja Predraga Azapa, u kojoj se za “pravoslavni Božić” tj. Božić koji je upravo proslavljen po julijanskom kalendaru zapitao – volimo li mi Slavoniju stvarno ili samo riječima?
“Vjernik kršćanin ljubav prema domovini mora pokazivati djelima, a ne samo riječima”, veli proto Azap, dodajući i da “volimo domovinu tako što ćemo raditi za nju, tako što ćemo je jačati brojnošću”.
“Volimo domovinu tako što ćemo oživjeti naša sela, vratiti ljude na opustošene njive i livade. Bog nas uči da se međusobno poštujemo i volimo, kaže nam da smo braća i sestre. Zamislite, braćo, da svi stranu na stranu dobra bez obzira da li se ‘krstimo’ zapadnim ili istočnim obredom i bratski zbijemo redove i da se okupimo oko dobra. Da svatko od nas ono što mu je zadaća uradi na najbolji način, sumnje nema, Bog Svevišnji bi nas pomogao. I ovu našu Slavoniju i ovu našu državu Hrvatsku u kojoj živimo”, poručio je prota Azap, dodajući kako je krajnje vrijeme da u “društvu počnemo afirmirati vrijednosti kao što su marljivost, rad, povjerenje i poštenje”.
Riječi su to koje su mogle biti izgovorene s bilo kojega kraja Hrvatske prošlih dana, za bilo čijeg Božića, bez obzira na dvotjednu kalendarsku razliku. Štoviše, one su na trenutak i poništile sve razlike, od obrednih i dogmatskih, vjerskih i nacionalnih, jer s univerzalnog kršćanskog gledišta progovaraju o onome što je zajedničko svima u konkretnom životu, bez obzira kojoj crkvi ili vjeri pripadali. Dakako, posebnu težinu imaju jer su izgovorene iz usta jednog svećenika Srpske pravoslavne crkve, kojemu je očito stalo do napretka domovine u kojoj živi i na budućnost ne gleda usko iz vlastite perspektive. I ne prodaje jeftino socijalističko bratstvo i jedinstvo, niti aktualnu političko-trgovačku demagogiju partikularnih političkih interesa.
Božićna poruka iz Vinkovaca oslanja se na univerzalnost Božića s jedne strane, a s druge je u konkretnom životu našla uporište za prevladavanje međusobnih razlika.
Odnosno, upravo iz tužne perspektive Slavonije progovara autentičnim apelom za spašavanje toga lijepoga i bogatog dijela Hrvatske. Zato je tako treba i prihvatiti, tj. ne svrstati je u standardne i naviknute obrasce i ukalupiti je u neke uske okvire, koji Božiću nisu imanentni. Jer, Božić je mnogo širi i od različitih kalendara i običaja kojima se obilježava. Dokaz za to je upravo ova poruka iz Vinkovaca, koja je mogla biti pročitana s bilo koje ovogodišnje božićne propovjedaonice u Hrvatskoj.
Tko god hoće, Isus ga može promjeniti na bolje ali samo je pitanje želje svakoga pojedinog čovjeka.... Činiti dobro a odreći se zla ništa ljepše, dobro ti je ovdje a ne moraš se bojati ni poslije smrti....lp