Prije negoli ćemo se upoznati, opisivali su ga jednostavnom rečenicom – on je “mali-veliki čovjek”.
Bez imalo zadrške krenuli smo u razgovor o temama koje je sam nametnuo – igricama i motorima. Pet mu je godina i dok nam pokazuje igračke, ni po čemu se ovaj zagrebački dječak (podaci poznati redakciji), ne razlike od svojih vršnjaka.
– Volim kuhati – kaže.
– Najviše juhu – nastavlja.
Pripremite ga za selidbu
Dok razgovaramo, ne zna da se zbog njega i oko njega vodi bitka za skrbništvo. Općinski građanski sud, na temelju prijedloga Centra za socijalnu skrb, podružnica Trešnjevka, ovih je dana donio odluku po kojoj se dječaka na skrb dodjeljuje baki i djedu po ocu (podaci poznati redakciji), čime ga je dosadašnja skrbnica, baka po majci Lj. N. (49), dužna pripremiti na preseljenje.
– Baka i djed po dječakovu ocu optužuju me da im nisam omogućavala da viđaju unuka, a to nije točno. Moj unuk odlazio je tamo vikendima, a onda bi se vraćao ili razbijen jer je pao s motora na kojem su ga vozili ili bi pričao kako ga je zapravo čuvao stric. Nisu me ni obavijestili kada bi se dječak razbolio, niti da je dobio kozice – u suzama priča baka kod koje je dječak sada već dvije godine i koja se, kako kaže, izborila za njega.
Sudbina petogodišnjaka nije nimalo laka – do svoje treće godine živio je u Caritasu, a njegovim nevjenčanim roditeljima oduzeto je pravo da ga odgajaju jer zbog dijagnoze poremećaja osobnosti koja je dijagnosticirana majci, te shizofrenije kod oca to nisu u stanju. Iz Caritasa ga je na skrb preuzela baka Lj. N. koja poručuje kako je dobrom voljom, bez ikakve pisane sudske obveze, osiguravala da dječak vikende provodi kod druge bake i djeda. Prije nego što je krenuo u vrtić, kod bake i djeda po ocu znao je biti na čuvanju i tijekom tjedna. Dapače, prema rješenju suda, dječaku je određeno utorkom, četvrtkom i subotom dvosatno vrijeme s roditeljima u nazočnosti skrbnika, no najnovijom sudskom odlukom, onom koja podrazumijeva preseljenje baki i djedu po ocu, dječak će zapravo živjeti s ocem kojem je odlukom oduzeto to pravo, a koji živi sa svojim roditeljima. Majka je na sasvim drugoj adresi i za vrijeme boravka kod Lj. N. nije živjela u kući svoje majke.
Višemjesečna zabrana viđanja unuka bila je dovoljna da druga strana, za koju Lj. N. tvrdi kako se o unuku počela brinuti tek nakon što je navršio dvije godine, zatraži i dobije skrbništvo na godinu dana.
– Radi dobrobiti djeteta Centar za socijalnu skrb Zagreb je temeljem javnih ovlasti u srpnju 2013. godine predložio Općinskom sudu u Zagrebu žurnu izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi, odnosno da se maloljetnik povjeri na čuvanje i odgoj baki i djedu po ocu. Ovaj postupak pokrenut je zbog novih, ugrožavajućih okolnosti u životu dječaka, koje nije bilo moguće otkloniti dogovorom s bakom po majci, koja je u lipnju prošle godine, bez obrazloženja i jasnog povoda, onemogućila svaki daljnji kontakt dječaka s njegovom bakom i djedom po ocu – poručuju pak iz Centra za socijalnu skrb. Kažu također kako s aspekta obiteljsko-pravne zaštite djece bolest roditelja kao izdvojeni rizik nije kontraindikacija za život s djetetom, nego se uvijek mora promatrati u kontekstu djetetove dobrobiti.
Bez kontakta
Sve optužbe odbacuje dječakov djed po ocu tvrdeći kako dijete nije vidio sedam mjeseci.
– Dobio sam rješenje kojim nam se unuk povjerava. To sigurno ne znači da neće viđati svoju baku niti ćemo joj uskratiti viđanja kao ona nama. Ostavit ću ga i u vrtiću u kojem je sad zbog prijatelja koje je stekao iako mu je dalje – poručuje djed. Prijedlog da se dijete preseli iz doma u kojem je do sada boravilo podržali su i roditelji koji žive odvojeno i nemaju redovite kontakte.
Unuk će živjeti u kući s ocem!? Znam, znam, ali naslov je zbunjujući...