Premda poligrafsko ispitivanje nije jedna od suptilnih inkvizicijskih metoda, činjenica je da se tom bezbolnom i posve neškodljivom metodom iz nas “izvlači” nešto što ne želimo odati. Čak i u kaznenom pravu, pod strogo kontroliranim okolnostima, pa i kad je riječ o najtežim zločinima, svakome se daje za pravo da odbije podvrgnuti se poligrafskom ispitivanju, a ako i pristane, rezultat ispitivanja nema dokaznu snagu na sudu, već samo koristi kao dodatna informacija policiji. Onaj tko odbije ispitivanje nije se riješio problema, već i bez poligrafa postaje sumnjivac jer za policiju očito nešto krije. Zašto bi poslodavac poput tvrtke Valipile, koji koristi tu policijsku metodu, razmišljao drugačije?! Čim se nekoga izlaže takvoj vrsti propitivanja lojalnosti, odgovornosti ili savjesnosti prema imovini tvrtke, to znači da postoji izvjesna sumnja u njegov lik i djelo zbog koje se to čini, te s određenim ciljem.
Radnik je toga svjestan, i čak i da ga se ne prisiljava na poligrafsko ispitivanje, suptilno je prisiljen to više što je veći odaziv od radnika na istoj poziciji. Stoga korištenje te metode u radnom okružju, što već samo po sebi puno govori, izaziva nelagodu i strah. Hoće li napredovati radnik koji odbije poligrafsko ispitivanje? Naravno da neće, jednako kao i onaj tko ne prođe na detektoru laži jer kakvog inače sve to ima smisla.
Rezultat poligrafskog ispitivanja u kaznenom pravu nema dokaznu snagu jer to ipak nije pouzdana metoda koja sa sigurnošću daje odgovore na postavljena pitanja. Poslodavcu iz Sesveta mogućnost pogreške nebitna je u odnosu na korist. Ako je za proizvodnju pilećeg mesa nužno služenje takvim policijskim metodama, čemu onda radnici u nekim daleko osjetljivijim djelatnostima mogu biti izvrgnuti? U svakom slučaju, upravu Valipilea ne treba podvrgavati detektoru laži da bi se od nje dobio iskreni odgovor kakvo mišljenje ima o svojim radnicima i što misli o drugim metodama stvaranja zdravog i ugodnog radnog okružja.
>> Peradarska tvrtka podvrgava radnike detektoru laži
