Umirovljenik iz Vukovara Branko Kuzmanović (73) čitav svoj radni vijek proveo je u tvornici Borovo gdje je osim brojnih poznanstava stekao i brojna znanja s kojima i danas krati svoje umirovljeničke dane. Nisu mu strani elektronika, elektrika, a niti mehanika tako da u njegovoj osobnoj radionici nastaju prava mala umjetnička djela. Uz one brze radove i poslove od po nekoliko dana ima i projekte na kojima radi po nekoliko godina. Tu su prije svega prerade automobila gdje Kuzmanović od starih i po zaboravljenih modela pravi obnovljena i sređena vozila koja su po godinama proizvodnje oldtimeri. Prvi oldtimere koji je gotovo završio je popularni Fićo na kojem radi već šest godina.
"Karoseriju Fiće, koja je 1983. godište, našao sam u Zagrebu kod jedne gospođe koja ga je dobila od osiguranja. Karoserija je bila potpuno nova, a sve poslije sam radio sam i dio po dio. Fićo je sada 99% završen i uskoro ću ga registrirati, a planiram i registrirati kao oldtimer vozilo", kaže Kuzmanović pokazujući nam popularnog "fiću“ koji izgleda bolje nego i jedan original koji je izašao iz tvornice u Kragujevcu.
Na njemu je sve novo ili obnovljeno ako je to bilo moguće. Tako je tapacirunge za vrata pronašao kod čovjeka koji ih je više od 35 godina držao u ormaru iz nekog razloga. Gibanj za automobil pronašao je kod prijatelja koji ga je držao više od 30 godina na tavanu. Jedan far je pronašao u Subotici, a drugi u Nišu. Metalni element za sjedalo, koji je bio pokidan, napravio je po originalnom nacrtu novi. Koliko je daleko išao govori i to da je i sve gumice na "fići“ našao original. Čak su i naljepnice na hladnjaku vozila istovjetne originalu. Na sličan način radio je i motor tako da je svaki dio rastavljan i obnavljan ili je kupovao nove.
"Veliki je problem pronaći dijelove iako je to danas opet lakše nego prije radi interneta i raznih oglasnika. Ipak, treba sve to pronaći. Dijelove sam nalazio širom Hrvatske, Srbije, BiH… Sve to i košta tako da sam u 'fiću' uložio oko 6.000 eura. Zbog svih tih troškova i činjenice da nemam dijelove na jednom mjestu svi ovo radovi su i trajali 6 godina ali mislim da je se isplatilo. Za neke dijelove sam morao kontaktirati i direktno tvornice. Mnogi mi kažu da moj „fićo“ izgleda bolje od originala", kaže Kuzmanović.
VIDEO Automobili Branka Kuzmanovića
Usporedo je radio i na obnovi popularne Volkswagen "bube“ koja je 1970. godište. Karoserija automobila bila je dosta loša, a i nju je radio na isti princip kao i "fiću“ tražeći i uređujući dio po dio. I na njoj je svaki ugrađeni dio ili novi ili je obnovljen ako je to bilo moguće. I na njoj radi oko 6 godina, a po procjeni Kuzmanovića do sada je u "bubu“ uložio oko 8.000 eura.
"Ona je bila registrirana, ali imam još malo posla na njoj. Trebao bih uložiti još oko 1.500 eura da bi to bilo to što ja i kako želim. I nju ću ponovno registrirati", rekao je Kumanović.
U garaži ima gotovo završen i VW kombi T4 (1987) na kojem je radio samo 3 godine. I on je obnovljen temeljito tako da su u unutrašnjosti svi novi tapacirunzi, tepisi, sjedišta… Ostali su još radovi na motoru.
Najnoviji njegov projekt je Alfa Romeo 2000 GTV Bertone. Nabavio je karoseriju koja je u dosta lošem stanju tako da ne može odrediti točnu godinu proizvodnje, ali se zna da datira između 1966. i 1974. godine.
GALERIJA Automobili Branka Kuzmanovića
"To je nešto što volim i što me ispunjava. Nekada sam, kao mlad, i sam vozio auto trke pa i odatle ta ljubav. Sredio sam i brodić za Dunav tako da mi je u planu svakome od djece ostaviti po nešto, automobil ili brod", ističe Kuzmanović.
Uz automobile na kojima radi u njegovoj garaži u Vukovaru može se puno toga vidjeti što nije baš uobičajeno. Između ostaloga tu je i motor za čamac marke Seagull iz 1943. godine koji je korišten na iskrcavanju na Normandiju. Motor i danas radi i pali iz prve. Tu su i razni drugi radovi poput ruže i karanfila napravljenih od metalnog otpada, brodića u bocama, automobila u boci, igračke aviona napravljenoga od pleksiglasa, neprekinuta lanca od jedne letve od oraha, rezbarenih jaja…
"Netko nešto zna i voli, a ja volim ovo što radim. To me ispunjava. U svojoj radionici sam svaki dan i tu se bavim stvarima koje volim raditi. Da čovjek ima hrpu novaca pa da kupi odjednom sve dijelove sve bi bilo puno brže i lakše, ali to ne bi bilo to. Za svaki dio na automobilu i svaki predmet koji sam napravio ja znam cijelu priču kako je do toga došlo., koliko sam platio, kako ga sređivao i slično, a to nema cijenu", zaključio je Kuzmanović.
lijepo je vidjeti sređenog oldtimera na cesti ili parkingu.