Čelnik SDSS-a Milorad Pupovac bio je gost današnje emisije Večernji TV-a. U razgovoru s Tomislavom Krasnecom dotaknuo se nove Vlade, uloge zastupnika nacionalnih manjina u novom sazivu Sabora, ali i izbora za Europski parlament, na kojima će nastupiti kao kandidat na posljednjem mjestu velikog građansko-liberalnog bloka predvođenog Valterom Flegom.
Emisiju Večernji TV-a mogli ste pratiti video prijenosom na našoj Facebook stranici, YouTube kanalu, a tekstualni prijenos dostupan je i na portalu Večernji.hr.
Krenimo od europskih izbora. Hoće li ta lista raznih stranaka - koju predvodi Valter Flego (IDS), a na kojoj ste vi osobno na posljednjem mjestu - osvojiti jedan mandat? I mislite li da će birači već na europskim izborima dati i neku svoju ocjenu o ishodu parlamentarnih izbora i novoj hrvatskoj Vladi?
- Lista je sastavljena od liberalnih i manjinskih stranaka, a ide pod zajedničkim nazivom Fair Play lista, broj 9. Želimo kazati da smo ferplej igrači i u okolnostima grubih igara. I da ne odustajemo od toga da budemo fair play i kad s nama i protiv nas igraju najgrublje. Želimo tu vrstu duha i filozofije u političkoj praksi zapravo afirmirati u Hrvatskoj jer je nestala. Jer se verbalna u neverbalna grubost, jer se nefer igra, pretvorila se u neku vrstu sveopće političke prakse. Koja ugrožava politiku, koja sprečava mogućnost da ljudi racionalno biraju. A to je smisao demokracije: slobodan i racionalan izbor na osnovi interesa ili osjećaja pravde, koji je društvu potreban u danom trenutku.
A mislite li da će birači 9. lipnja dati neko prvo, startno prolazno vrijeme novoj vladajućoj koaliciji i odnosu snaga u nacionalnoj politici?
Vjerojatno hoće. Ne vjerujem da će se nastaviti isti duh konfrontacije kao što je bilo na parlamentarnim izborima, ali će se opet nešto od toga i prenijeti. Neizbježno. Nema glavnog aktera koji, doduše, nije bio legalan igrač na terenu, ali je svako malo ulazio na teren. Mislim na predsjednika Republike, da. Ali birači će sada biti ipak nešto trezveniji.
Nova Vlada je počela raditi. Nacionalne manjine su se našle s jedne i druge strane. Vi ste rekli da jedni čuvaju vodu, drugi vatru. Objasnite nam to malo. Što ste mislili pod vatrom i vodom. I u kakvoj ste to sada situaciji, ako je to vatra?
Naše različite uloge produkt su naših unutrašnjih razgovora, između zastupnika nacionalnih manjina, ali i okolnosti koje su zadane ultimatumima novog koalicijskog partnera s i njegovim političkim karakterom. Ne samo da su dali ultimatum nego su pokazali i kakvi su ljudi u politici, kako razumiju politiku i na čemu zasnivaju politiku. To je postao kriterij na temelju kojega smo odlučivali tko će ići unutra, a tko će ostati vani. A netko treba biti vatra. Netko treba biti čuvar vatre. Netko treba biti čuvar žerave političke koju nijedna politika ne može ne imati, pa ni manjinska politika, ako se hoće pravilno voditi. A netko, u okolnostima koje doista mogu biti takve da se rasplamsavaju politički požari, treba imati pored sebe vodu i treba moći gasiti te potencijalne vatre.
Ako sam dobro shvatio, a ispravite me ako griješim, želite reći i da čuvate neki plamen neke buduće suradnje, za trenutak kad će se - što - Andrej Plenković naći u drukčijoj situaciji, gdje bi formirao vladu sa SDSS-om, a bez DP-a?
Mi nismo toliki gospodari u hrvatskoj politici da bismo na sebe preuzimali tu vrstu uloge, ali jesmo gospodari sami sebi i imamo odgovornost prema svom političkom djelovanju. Proteklih osam godina iz različitih razloga zapravo svoje smo vatre u sebi gasili jer je ta koalicija bila poprilično opasna i za naše partnere iz HDZ-a, ali i za nas same. I nismo mogli do kraja izreći ono što smo nerijetko i trebali.
A sad hoćete?
Sad sasvim sigurno hoćemo.
Vidjeli smo vaš prvi govor u Saboru uoči izglasavanja nove Vlade, koji je po meni bio dobar govor, s jakom poantom, ali reakcija iz Domovinskog pokreta na taj vaš govor izgledala je kao neki trijumfalizam i slavodobitnost zbog toga što su vas ponizili. Stipo Mlinarić Ćipe je na N1 rekao da ste se doslovno rasplakali u Saboru, kao da plačete zbog gubitka vlasti. Bojite li se tog nekog trijumfalizma, odnosno toga da bi DP ovo izbacivanje SDSS-a iz vladajuće koalicije mogao shvatiti kao razlog za trijumf koji će ih obilježiti do kraja njihove vladavine?
Ne sramim se u nekim okolnostima izreći stvari koje čovjek nosi u sebi i koje sadrže mnogo emocionalnog naboja. Ne bojim se i ne sramim toga. Svaki iskren čovjek, svaki snažno emotivan čovjek, ima takva iskustva. Koliko god se kontrolirao, kao što se ja nastojim kontrolirati u političkom životu, u svim aspektima, verbalnog i neverbalnog ponašanja. Ako netko to doživljava kao poniženje i kao dokaz da je taj netko uspio, taj je u dubokom nesporazumu s onim čemu je imao prilike svjedočiti. Ako sebe zamišlja da je u politici zato da bi druge ljude ponizio, posebice pripadnike nacionalne manjine, onda je u nesporazumu s osnovnim smislom, etikom i ciljevima politike. Onda takvome nekome nije mjesto u politici. Taj netko nije dobar čovjek.
Vi ste političar kojem se etikete lijepe i slijeva i zdesna. Možda je to i dio politike. Ali, kako vidite SDSS u ovoj situaciji sada, kako SDSS može djelovati dalje? I imate li nadu da premijer kao osoba može tu suradnju čuvati i tretirati SDSS kao nekog vanjskog koalicijskog partnera koji to nije, ali prema kojem on ima neko poštovanje, za razliku od svojih koalicijskih partnera iz DP-a?
Htio bih reći javnosti, naročito biračima koji su nas birali, i općenito pripadnicima srpske zajednice koji su sada u nekoj vrsti zebnje i strahova od onih koji bi ponižavali, i radili još grublje stvari od ponižavanja. Htio bih im reći da ne trebaju imati razloga ni za zebnju ni za zabrinutost. Mi ćemo još odlučnije i još glasnije stati u obranu svih koje netko želi ponižavati. Stat ćemo u obranu svega što treba zaštititi kao dobro i vrijednost zajedničkog života u Hrvatskoj. Kao domovini ljudi koji su različiti, po vjeri, po naciji, po političkom opredjeljenju. Istodobno ćemo razvijati suradnju sa svima koji će htjeti biti brana ekstremizmu, brana ugrozi demokratskih tekovina ove zemlje, brana ugrozi europskih stečevina ove zemlje, i brana ugrozi ustavnih vrijednosti.
A tko je to sada na političkoj sceni?
Ovoga trenutka to su oni koji bi ponižavali. Kad se stišao onaj kojeg su nazivali kršiteljem Ustava, i ispod čijega šinjela su izašli oni koji su svu svrhu svoje politike usmjerili u kampanju protiv srpske zajednice i SDSS-a. Protiv vodećih ljudi SDSS-a, kao što sam ja, kao što je dr. Stanimirović. Protiv svega onoga što je tekovina demokratskih, mirnodopskih postignuća Republike Hrvatske, a oni bi nas htjeli vratiti u ratno razdoblje. U razdoblje prije svih postignuća Hrvatske – i mirne reintegracije, i ulaska u EU, i dubokoga pozicioniranja Hrvatske u sistem Europske unije, koje je manji dio zemalja u EU uspio postići.
Htio sam vas pitati tko su ti s kojima biste mogli surađivati u tome da budete brana onome što ste sada opisali? Je li to premijer Plenković i dalje?
Sasvim su sigurno Plenković i njegov HDZ brana ekstremizmu. Mi ga i dalje vidimo kao branu grubom nacionalizmu kakvoga ima u našem društvu, kakvoga ima u našoj političkoj tradiciji, mislim na Hrvatsku.
Mislite da se Plenković i HDZ nisu sada promijenili u novoj konstelaciji, kad su u koaliciji s Domovinskim pokretom?
Mislim da nisu. A u velikoj mjeri će to ovisiti o načinu vođenja koalicije i načinu vođenja samoga HDZ-a. U velikoj mjeri to može ovisiti i o drugim političkim strankama koji su također desno od političkog centra, ali i onima koji su na lijevom spektru i onima koji su sam politički centar, kao što je ova grupacija liberalnih stranaka s kojima idemo na europarlamentarne izbore.
Vidite li možda mogućnost da premijer Plenković u trećem mandatu padne u nekakav trijumfalizam koji će se manifestirati tako da buja i korupcija, a buja i zaokret udesno pod pritiskom i željom koalicijskog partnera? Treći mandat bilo koga, pa i Plenkovića, nije isto što i prvi mandat. Dogodi se i zamor materijala, i okolnosti se promijene. Može li Plenković sada pasti u jedan trijumfalizam koji je zapravo štetan za državu?
Mislim da je vrijeme za osjećaj trijumfa samo trenutak kada se proglase rezultati i kada se nazdravi čašom prikladnog pića. Odmah nakon toga više nije ni vrijeme ni mjesto za trijumfalizam, a naročito kad dobiješ ono što nitko nije – treći mandat. Kao što je dobio premijer Plenković, kao što je dobio predsjednik Sabora Jandroković. To je naročita obaveza. U okolnostima politički snažno podijeljenog i politički disfunkcionalnog društva, u kojem više razgovora nikoga ni sa kim nema, naša zadaća će biti upravo to: da u hrvatskom političkom životu, sa svojim skromnim snagama, radimo s onima koji su spremni čuvati demokratske vrijednosti i obnovu demokratskog dijaloga. Tome ćemo biti posvećeni, osim što ćemo biti posvećeni zaštiti prava drugačijih, nacionalnih manjina, žena, LGBT populacije, nerazvijenih i siromašnih. A trijumfalizam ne bih nikome preporučio. Najmanje bih ga preporučio premijeru Plenkoviću. Zašto? Zato što smo postigli mnogo pod njegovim vodstvom kao predsjednikom Vlade. Naročito u produbljenju europskih integracija i naročito u osiguravanju sredstava za ono što je zemlji potrebno, što se vidi po nizu elemenata. Ali ono što još nismo postigli je da, nakon duboke integracije u EU, imamo duboku posvećenost našem društvu. Duboku obnovu našega društva u psihološkom smislu te riječi. Da povratimo povjerenje. Da se u društvu stvori vedrina. Da nemamo stalno osjećaj tmurnosti i raspoloženja koje je daleko od onoga što je potrebno da bi društvo kao što je hrvatsko moglo otvoriti perspektivu unaprijed.
Mislite da Plenković i njegova Vlada imaju kapacitet za to?
Plenković i HDZ koga on vodi imaju kapacitet, ali ne sami. I bojim se ne s ovim partnerima.
Ali tu su gdje jesu, sad su s ovim partnerima.
Zato kažem, ali ne sami. Čak i da su drugi partneri posrijedi. Ovo nije trenutak za trijumfalizam, nego trenutak da se kaže: dobro, ja imam odgovornost da vladam zemljom, ali imam i obvezu da podijelim tu odgovornost s opozicijskim strankama koje su spremne dijeliti tu odgovornost jer se tako dijelilo u nizu važnih historijskih momenata hrvatskog političkog života. Da nije bilo takvih sposobnosti da se dijeli između Tuđmana i Račana, između Mesića i Sanadera, Sanadera i Račana, da nije bilo takvih sposobnosti da se dijeli sve do nedavno, Hrvatska ne bi bila tu gdje jeste. I bila bi u još većim problemima. A ako se nastavi ovo što naznačavate kao potencijalnu opasnost od trijumfalizma, a s druge strane opasnost od nastavka bjesomučne kampanje svedene samo na tešku, ponekad i poganu retoriku, umjesto ozbiljnih ideja i ozbiljnih politika... Umjesto ozbiljnog sagledavanja stanja u društvu, s najkonkretnijim mogućim rješenjima i dogovorom oko toga što u Hrvatskoj treba postići, uključujući i ispraviti nešto što je pogrešno napravljeno u proteklom periodu.
Kao na primjer?
Pa sigurno ima grešaka koje su napravljene. Da sad ne ulazim u objašnjavanje primjera.
Imenovanje Turudića? Mnogi bi rekli da je to velika greška koja bi se dala ispraviti, ali ima li volje?
Kažem, sigurno ima grešaka koje je napravila vladajuća koalicija čiji sam bio član. Da ne ulazim u pojedinosti. Ozbiljna hrvatska politika i s jedne i s druge strane bi izašla iz ovog neproduktivnog konfrontiranja.
>> FOTO Srdačni zagrljaji, osmijesi na licima, buketi cvijeća i optimistične poruke. Habijan rekorder u primopredajama
Još malo o ulozi predsjednika Milanovića, koji se kandidirao za premijera, neuspješno i neustavno, ali se kandidirao. Mislite li da se nakon svega treba utvrditi odgovornost za takvu avanturu. Kako vidite njegovu ulogu i ovo što je ostavio nakon te avanture?
Bio je to potpuno neracionalan i ne znam kakvom vrstom vođen pokret. To je više meni nalikovalo na ono što se u mojem zavičajnom jeziku govorilo povodanj. Kad naiđe neka vrsta bujice koja ponese ljude i usmjereni su na samo jedan cilj, ne pitajući koliko košta i koje će biti posljedice toga. Uvjereni su da je to najbolje. To se događa ponekad, naročito u tipovima društava i politika kad nema dovoljno racionalnosti. U tom povodnju su se našli ljudi koji inače nemaju ništa zajedničko. Našli su se i neki Srbi s onima koji promoviraju govor mržnje prema Srbima. Našli su se i ljudi s izrazito lijevim i liberalnim načelima s ljudima koji su tvrdi nacionalisti i nemaju baš nikakvu ideju o liberalnim vrijednostima.
Kakva je ostavština tog Milanovićevog poteza i kako ona utječe na njegove šanse za reizbor?
Čini mi se, i vjerujem, da su se ljudi otrijeznili od toga. I da će europski i naročito predsjednički izbori biti trezveniji. Da će priliku dobiti ljudi koji će promovirati trezvenost. Koji će biti izraz neke vrste smirenja nakon ove erupcije.
Govorite o SDP-u? Što očekujete da će SDP učiniti?
Sigurno će imati svoje izbore. Što će SDP napraviti stvar je, naravno, SDP-a. Oni jesu stranka koja je neophodna hrvatskom političkom životu, dovoljno snažna i utjecajna da može kontrolirati proces vladanja vladajućih. A istodobno može ozbiljno utjecati na to kako će se formirati ukupna politika.
Znači, mislite da predsjednik Milanović može nastaviti ići dalje kao da se ništa nije dogodilo? Tvrda kohabitacija ide dalje, do izbora, možda i u novom mandatu?
Mislim da je ovo što se dogodilo takvo da to nitko ne bi trebao zaboraviti. Ovo je doista nesvakidašnje. Bez obzira hoće li se posezati, i ima li uopće pretpostavki da se posegne za onim što ustavni poredak omogućava ljudima koje je narod izabrao, ili će se to dogoditi na neki drugi način, sasvim je jasno da je ovo iskustvo koje se nikome, nijednoj demokraciji, ne bi smjelo dogoditi. Mi sada, zahvaljujući između ostaloga toj činjenici, imamo to da jedna stranka koja zapravo predstavlja svojevrsnu prijetnju demokratskim vrijednostima zemlje postaje dio vladajuće većine. To je rezultat toga povodnja. To je rezultat toga nereda koji se stvorio u hrvatskom političkom životu. To je rezultat te smušenosti u opredjeljivanju i izboru ljudi, i njihovih potpuno nerealnih očekivanja, uključujući i veoma trezvene i obrazovanje ljude koji su odjedanput rekli riješimo se samo njega, samo njih, i sve će biti kako valja. Pogrešno.
Ali to je, na kraju krajeva, sada i rezultat volje hrvatskog biračkog tijela koja je već dugo signalizirala da tako želi stvari da budu posložene. Da, recimo, zastupnici SDSS-a ne budu jezičac na vagi svake nove vlade. Da se promijeni uređivačka politika Novosti. Očito u Hrvatskoj postoje birači kojima su to važne teme, a DP je artikulirao želju tih birača, bila ona racionalna ili iracionalna. Kako mislite da će DP voditi politiku što se tiče financiranja Novosti i kako će se Srpsko nacionalno vijeće postaviti prema takvim zahtjevima iz Vlade?
Oko toga što nazivate narodnom voljom... Pa ima i zemalja Europske unije u kojima se obnavlja ta vrsta političke ekstremnosti, ali postoji demokratska odgovornost drugih političkih aktera koji čine sve da spriječe da ta vrsta ekstremnosti dospije u mainstream.
Ali ovdje je došla u mainstream.
Ovdje je, naravno, došla u mainstream.
I time sada predsjeda Andrej Plenković. U nešto izmijenjenim okolnostima.
Tako je.
On može biti onaj stari Plenković kakvog ste vi poznavali, a može biti i jedan sasvim novi Plenković kojeg ćete tek otkriti. Koji između ostanka na vlasti i nekih vrijednosti za koje se do jučer zalagao možda izabere samo ostanak na vlasti. U toj situaciji, s politikom Vlade koja ide direktno protiv SNV-a i SDSS-a, hoćete li i dalje u njemu gledati neku nadu ili ćete se prilagoditi toj realnosti? I kako?
Odnosi HDZ-a prema Srbima i odnosi Srba prema HDZ-u imaju svoj dug i tragičan historijat. Toga su svjesni ljudi u HDZ-u i toga su svjesni ljudi u SDSS-u. Bilo je ljudi koji su u jednom trenutku rekli da nikada više neće biti sramotne i ponižavajuće koalicije s SDSS-om.
Bio je Karamarko.
Stvorili su koaliciju koja je HDZ odvela udesno i udaljila od pristojnog hrvatskog biračkog tijela. Od biračkog tijela bez kojeg HDZ, kao stranka desnoga centra koja se treba širiti i prema centru, ne može biti stabilizator političkog demokratskog života u Hrvatskoj, već mu može postati prijetnja. I postao je u tom trenutku prijetnja, po nizu elemenata, i učinio da je zemlja postala ozbiljan problem. Netom nakon što je ušla u EU. Što ćemo sad ponovo obnavljati tu vrstu politike, netom nakon što smo dobili Schengen i euro. Nije nužno da SDSS bude dio vlasti, ali jest nužno da se čuva demokracija u Hrvatskoj i štite manjinska prava na način na koji je to dostignuto. I nije čak ni istina da gotovo da nije bilo hrvatske Vlade a da SDSS nije bio zadnji koji je o tome odlučio. To je spin koji se lijepo primio. To doista nije tako. SDSS je u svega dvije Vlade imao člana. Profesora Slobodana Uzelca u drugom mandatu Ive Sanadera. I Borisa Miloševića, potom Anju Šimpragu, u drugom mandatu Andreja Plenkovića. I to na simboličkom nivou, ne na egzekutivnom nivou. A to što se u Hrvatskoj stvara omraza političkog predstavništva Srba u Hrvatskoj, ideje da ijedna manjina, a naročito srpska, može biti vidljivi dio političkog života i govoriti o svojim problemima... To što se ta omraza do te mjere raširila da se od ljudi koji su krajnje pitomi, odmjereni i umjereni u svome političkom djelovanju, stvara neprijatelje Hrvatske, stvara ljude za koje mladi dolaze na ulici i pitaju me: zašto vi primate novac od hrvatske države, a hrvatsku državu ne volite, zašto živite u Hrvatskoj? To nije njegova pamet. To je pamet onih koji su raširili tu priču. A nisu je raširili samo političari poput bivšeg predsjednika s formulacijom o etnobiznismenima, nisu je raširili samo ljudi iz Domovinskog pokreta i njihovi mediji koji rigaju mržnju. Pa i danas. Prestali su to raditi prema HDZ-u, ali nastavili su raditi prema SDSS-u. Dakle, ljudi bi se trebali zapitati je li to doista istina da su Srbi ti koji o svemu odlučuju. Da je Pupovac taj koji je za sve kriv.
POVEZANI ČLANCI:
DP je u svojoj isključivosti pretjerao, pogotovo kad je u pitanju ne pristajanje na podršku u Saboru od strane SDSS-a. Ali nisi ni ti Pupovac cvećka. Previše si vezan za Srbiju . Tvoja domovina je Hrvatska.