Jedno je otvoreno društvo, društvo koje prima strance, druge i drugačije, drugo je društvo koje je prisiljeno uvoziti radnu snagu. Najava da su Hrvatskoj zanimljivi čak i radnici iz Bangladeša trebala bi biti alarm za sve. Riječ je o radnicima koji su – notorno je – u svojoj državi izuzetno loše plaćeni te rade u katastrofalnim uvjetima. Svaki odlazak na imalo bolje njima je rješavanje egzistencije.
No znači li to onda da je takva jeftina radna snaga dobra za državu u koju dolaze? Rak-rana – koja se uostalom pokazala kao jedan od glavnih razloga iseljavanja i koja nije tipična samo za Hrvatsku – niske plaće, loši uvjeti rada, ali prije svega loš i podcjenjivački te definitno kratkovidni odnos poslodavca prema radnicima, teško da će biti zaliječen ovakvim mjerama.
Bangladeš, koji je postao notoran po jeftinoj radnoj snazi koja je naviknuta raditi u svakakvim uvjetima i koju su kolonizirale zapadne tekstilne industrije, prelaka je meta za poslodavce. Kad su 2013. tamošnje radnice stupile u štrajk paralizirajući proizvodnju u oko pet tisuća tvornica tekstila, njihove su plaće bile druge najniže u Aziji, nakon onih mjanmarskih.
U tom trenu je tekstilna industrija vrijedna 20 milijardi dolara, koja osigurava proizvode za trgovačke lance poput Gapa, H&M-a i Zare, radnicima isplaćivala plaću od 38 dolara mjesečno. Nakon malog povećanja plaća, dogodio se obrat – sad je i Bangladeš nekima preskup pa sele proizvodnju i tvornice u Mjanmar i Etiopiju. Stanovnici Bangladeša naučeni su i spremni na seljenje i popunjavanje rupa na zapadnim tržištima rada. Nakon 2. svjetskog rata pomogli su Velikoj Britaniji.
No posljednjih desetljeća glavna meka emigriranja su bogate zaljevske države – Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Katar. Oni koji u tomu ne uspiju, pridružili su se velikim migrantskim kretanjima te preko Mediterana dolaze najčešće u Italiju. Ako se u djelo provede najava inicijative, oni koji pristanu doći u Hrvatsku nisu mogli drugdje pronaći posao i postoji opasnost da i ovdje sudjeluju u procesu koji ide nauštrb radnika, domaćih i stranih.
A radnici iz Međimurja?