Početkom veljače, tjedan dana nakon što su vlast u Grčkoj osvojili mladi revolucionari iz radikalno lijevog pokreta Syriza, ova kolumna tvrdila je da je Yanis Varoufakis, a ne Alexis Tsipras, najveći frajer u novoj grčkoj vladi. Šest mjeseci kasnije tvrdnja i dalje stoji. Jednostavno, potrebna je određena doza frajerštine da bi čovjek kao ministar financija države pred bankrotom ležerno odlazio na sastanke na moćnom, crnom motociklu yamaha, ulazio u Bijelu kuću na sastanak s “liderom slobodnog svijeta” u martensicama (cipelama Doc Martens), vraćao se kući s posla uz ironičnu parafrazu popularnog filma: “Draga, ugasio sam banke”…
Kako je vrijeme prolazilo, Varoufakis se u mojim očima pretvarao u jednu drugu vrstu frajera. Frajera kojega apsolutno boli briga hoće li uništiti svoju zemlju jer, ako to i učiniti, ima rezervno australsko državljanstvo i karijeru sveučilišnog profesora ekonomije koji će, nakon ovog iskustva upravljanja Grčkom s mjesta ministra financija, biti još traženiji. To je jedna prilično hladna kalkulacija – uništiš svoju domovinu kako bi mogao imati o čemu pisati knjige i pričati na predavanjima u rezervnoj, nešto solventnijoj domovini – ali hladnoća je ono što frajera čini frajerom.
I zaista, još se nije osušila ni tinta na ostavci koju je Varoufakis podnio 6. srpnja, a njegov izdavač iz Londona već je slao novinarima e-mail u kojemu promovira novo izdanje knjige “Globalni Minotaur” tvrdnjom da je Varoufakis “vjerojatno najcool, najkarizmatičniji i najinteligentniji ministar financija u povijesti”. Da nije toliko tragično za milijune grčkih građana, Varoufakisovo ponašanje bilo bi smiješno. Iako sam ga doživljavao kao frajera koji je jednostavno spreman kockati se sa sudbinom svoga naroda više nego drugi političari, nisam ni zamišljao da bi Varoufakis mogao biti toliki frajer da kao ministar financija angažira svog prijatelja iz djetinjstva da doslovno hakira bazu podataka porezne uprave tog istog ministarstva i u tajnosti, za slučaj da zatreba, pripremi sustav za uvođenje paralelne valute u Grčkoj.
Priča, koju je u nedjelju otkrio grčki list Kathimerini i koja je u ponedjeljak dobila i čvrst dokaz u obliku audiosnimke razgovora u kojem Varoufakis govori o takvom hakiranju, zvuči kao triler. Ali taj bi triler velikog frajera, “najcool, najkarizmatičnijeg i najinteligentnijeg ministra financija u povijesti” mogao dovesti do optužbe za veleizdaju. Varoufakis je, naime, želio kopirati porezne brojeve iz baze podataka koja je pod kontrolom neovisne opće uprave grčkog ministarstva financija. Neovisne u smislu da joj ministar ne može politički narediti što da radi, iako Varoufakis tvrdi da nije neovisna, nego pod izravnom kontrolom Trojke, odnosno Bruxellesa.
Ne želeći da taj dio ministarstva, pa onda i Trojka, sazna za skrivene pripreme za uvođenje paralelne valute umjesto eura, Varoufakis je angažirao informatički vještog prijatelja da hakerski upadne u sustav i ukrade podatke. Kad tome dodate i drugu ideju – koja nije bila Varoufakisova, nego bivšeg ministra energetike i lidera Syrizine frakcije Lijeva platforma Panagiotisa Lafazanisa – stvari postaju još luđe. Druga ideja je bila zauzeti tiskaru novca i uhititi guvernera grčke narodne banke te uvesti novu valutu drahmu.
Ni Varoufakis ni Lafazanis nisu više u Tsiprasovoj vladi, premijer Tsipras okrenuo je ploču i počeo surađivati s vjerovnicima, Trojka se vratila u Atenu i pregovara s Grcima o novom programu pomoći, no šteta koju je Syrizina vlada nanijela grčkoj ekonomiji u proteklih 6-7 mjeseci prema jednom izračunu mjeri se u 60-ak milijardi eura. Tsipras i Varoufakis malo su se igrali rata i toliki je račun njihove igre.Da nije tragično, bilo bi smiješno i bilo bi materijala za snimanje neke akcijske komedije u kojoj radikalni ljevičari dolazak na vlast shvaćaju kao neku nastavu u prirodi, terensko istraživanje u kojem će testirati svoje lude ideje koje uključuju hakiranje, uhićenja, raciju u tiskari novca…
A što se Varoufakisa tiče, taj veliki frajer možda ipak neće “odjahati u sumrak” na svome motoru, kako je zamišljao, nego završiti u bajbuku pod optužbom za rušenje ustavnog poretka pokušajem nezakonitog upada u poreznu bazu podataka Grčke. Ili to ili će na predavanjima diljem svijeta zarađivati prepričavajući lude insajderske priče iz doba dok je radio kao “najcool, najkarizmatičniji i najinteligentniji ministar financija u povijesti”.
Tsipras je ipak premijer, pa ne može vječno igrati ulogu Buntovnika bez razloga, koja bolje pristaje Varoufakisu..ako je ovaj mislio da je drahma bolje rješenje za Grčku, onda je valjda najprije u to trebao uvjeriti svoj narod..bilo kako bilo, obojica su postali protagonisti zato što su prvi europski političari koji su se usudili suprotstaviti trojci