Jovan Vejnović, bivši veleposlanik RH u Libiji, kojemu se s Miroslavom Krpanom sudi da je u Libiji diplomatskim putem za Inu i Crosco nabavio 5088 litara pića, poručio je da je nedužan jer je samo nastavio s praksom nabave pića preko veleposlanstva kakva je postojala i prije njega i kakva je i dalje na snazi u mnogim veleposlanstvima.
“Mene je netko izvrgnuo medijskom linču, stavio mene i obitelj na stup srama, a sve sam radio u funkciji unapređenja bilateralnih odnosa i pozicije naših tvrtki”, branio se. Sucu Siniši Pleši odgovorio je kako Ina i Crosco nisu sami nabavljali alkohol za sebe “zato što je u Libiji zabranjen uvoz alkohola, za razliku od veleposlanstava”.
– Ali, ako veleposlanstvo može nabavljati alkohol, zašto u dokumentima piše da ste nabavili perilicu, hladnjak... – pitao je Krpanov odvjetnik.
– Hoćete reći da stvarno nije nabavljen hladnjak, čudio se sudac, a Vejnović je potvrdio “da to nije bio hladnjak nego piće”! Na pitanje zašto ambasada, ako već smije uvoziti piće, u narudžbama piše hladnjak pravdao se da je narudžba bila na arapskom.
Kada ga je sudac zaskočio znači li to da je praksa i da potpisuje nešto što ne razumije, ispravio se da mu je prevoditeljica rekla za narudžbu. Sud će provjeriti je li Libija potpisnica Bečke konvencije prema kojoj se diplomatska povlastica nabave pića odnosi na djelatnike veleposlanstva.
Treba mu dodijeliti odličje jer je imao namjeru naučiti Libijce piti alkoholna pića i \"Badelu\" otvoriti tržište u Libiji u smislu Mesićevih laprdanja o njegovoj zasluzi za otvaranja tržišta širom svijeta (nesvrstanog) ! Za početak !