Prednosti - Hrvatska postaje dio tržišta koje je najveći svjetski izvoznik i uvoznik roba i usluga i koji proizvodi 25% ukupnog svjetskog BDP-a. Ukidanjem granične kontrole prema EU ukidaju se troškovi kontrole, špedicije i carinjenja, što pojeftinjuje protok roba. Hrvatska je, čak i s potpisanim ugovorima, imala status „treće zemlje“, što je usporavalo trgovinu s članicama EU. Otvaranje nacionalne ekonomije i ukidanje trgovinskih barijera povećava ukupan dohodak građana, slažu se ekonomisti.
Hrvatski proizvodi postaju "made in EU“, što utječe na plasman proizvoda u i izvan EU. Ulazi se u sustav tzv. kumulacije pravila o podrijetlu roba. Time dijelove i komponentne tehnološki naprednih proizvoda iz EU možemo ugrađivati u svoje proizvode i prodavati kao izvozne proizvode, što će potaknuti konkurentnost. Certifikati izdani u Hrvatskoj vrijedit će u čitavoj Uniji, čime se smanjuju troškovi dosadašnje obveze dvostrukog testiranja.
Hrvatske tvrtke postaju europske i stoga mogu tražiti pomoć europskih institucija u slučaju prepreka izvoza svoje robe izvan EU. Zajedničkim tržištem profitirat će i građani: zbog pojačane konkurencije očekuju ih niže cijene, veći izbor i bolja kvaliteta proizvoda i usluga.
Izazovi – Konkurentnost potiče modernizaciju koja je nužna u uvjetima globalizacije, no za pojedine djelatnosti to znači visoke troškove prilagodbe: nužnost rekonstrukcije, niže cijene, veću kvalitetu, izvoz na nova tržišta, što zahtijeva dodatna ulaganja. Pravila nema: prednosti i mane zajedničkog tržišta ovisit će o svakom poduzetniku, poduzeću, djelatnosti i regiji zasebno.
Hrvatska ulazi u sustav uređenih državnih potpora, bez povlaštenog tretmana i dodjele potpora određenim poduzetnicima i poduzećima po političkim i sličnim kriterijima. Ukidaju se i dogovori o formiranju cijena uobičajeni među poduzećima iz iste branše koji su dogovorom dijelili domaće tržište, što će negativno utjecati na njihov tržišni kolač. Smanjenje cijena, povećanje kvalitete roba i usluga, dodatna ulaganja u nova znanja i tehnologije za pojedine sektore značit će pritisak tržišnog natjecanja. Konačno, Hrvatska je dužna 75% prihoda od carine davati u zajednički proračun Unije, pri čemu je riječ o gubitku od oko 0,5% BDP-a.
