Vesna Pusić vjeruje da ima
šanse ući u drugi krug predsjedničkih izbora. Zrači pozitivno, nije umorna od rada na terenu i vjeruje da je Hrvatska zrela za predsjednicu.
Obišli ste Hrvatsku. Koji je osnovni dojam?
– Nesigurnost je lajtmotiv, ljudi su zabrinuti i to se provlačilo kroz sve moje susrete s građanima bez obzira na to je li riječ o velikim ili malim mjestima, o starijim ili mlađim građanima. Zabrinutost je čak veća kod onih koji imaju posao ili male obrte. Oni su u potpunom strahu jer im se budućnost čini posve neizvjesna. U strahu su i oni koji ne znaju hoće li moći studirati, hoće li to biti uz plaćanje ili besplatno. Teško je i onima čija su djeca imala besplatni prijevoz do srednje škole koju pohađaju. To je sada ukinuto i ne znaju što da rade. Da ispišu djecu iz srednje škole jer im ne mogu platiti prijevoz? Kako god to nekom izgledalo malo ili nebitno, to su zapravo egzistencijalne odluke koje određuju cijeli život..
Koliko je vlast koja je koncentrirana u Zagrebu svjesna toga?
– Moj je dojam da nisu svjesni stvarne slike, da se na Markovu trgu živi virtualni život. Ne znam je li to zbog ljudi koji operativno vode zemlju, a to ne vide. Upravo su kampanje, koliko god se rogoborilo protiv njih, dobar način da političari vide stvarnost. Prisiljeni ste hodati po cijeloj zemlji i slušati što ljudi govore. Njih puno više zanima ono što oni imaju nama reći nego što mi imamo njima reći. Ljudi bi željeli da se programi politike kreiraju prema njima, a ne da se stvaraju u političkim laboratorijima. Počinju polako shvaćati da bi država trebala biti servisna djelatnost i da je tu zatajila. Kod nas se taj servis pretvorio u oblik vlasti nad ljudima i to nikada nije dobro, a kada je kriza, onda je posve nepodnošljivo i ljudima političari opravdano idu na živce. Jer politika bi trebala dati odgovor kako proći kroz krizu, u njoj moraju biti ljudi kojima se može vjerovati, ali to se izgubilo. Ljudi shvaćaju da vlast nema ideju kako van i da je sve postalo izvana huj, a iznutra fuj. Moderna država izmišljena je da štiti pojedinca, a hrvatska je država u tome zakazala.
Čime biste vi, ako pobijedite, s predsjedničke pozicije mijenjali tu percepciju?
– Predsjednik je jedna vrlo neobična funkcija u Hrvatskoj zato što ima najsnažniji legitimitet od svih političkih institucija, ali i ograničene ovlasti. Kao predsjednica planiram mobilizirati neke dijelove društva. Mi nemamo nijedan centar izvrsnosti koji bi se bavio javnim politikama, koji bi mobilizirao znanje koje postoji u Hrvatskoj kroz neke formalizirane ili manje formalizirane grupe. Treba pronaći one čija su rješenja logična, upotrebljiva i kreativna, od ekonomije do kulture, kako bi se izašlo iz ove situacije. Predsjednik u tome može biti transmisija. Mislim da je to funkcija koja može dati dodatno značenje parlamentu svojim dolaskom u Sabor, svojim razgovorima na sjednicama, a ne kroz odbore. Može dovoditi strane državnike u parlament i omogućiti im da otvoreno razgovaraju i drže predavanja u Saboru, što bi sigurno bila pozitivna poruka i javnosti i Saboru. Vidim se kao predsjednica koja može puno napraviti na stvaranju pozitivnog identiteta države i naroda. A prvo konkretno što bih napravila jest da bih dogovorila s premijerkom sjednicu Vlade na kojoj bi se tehnički odlučilo kako ćemo rasporediti 26 milijardi od pristupnih fondova kako nam se ne bi dogodilo da, kao Bugarska, više platimo nego što dobijemo. Naime, većina tih sredstava namijenjena je novim radnim mjestima, ali neće nam EU reći koja to radna mjesta trebaju biti. Na nama je da odredimo prioritete. To nije posao za nekoliko političara, već za one koji znaju. Predsjednika treba shvatiti prije svega kao radnu, a ne kao paradnu funkciju. To je ozbiljan i kompliciran posao, osobito na ovoj prekretnici na kojoj od jedne mlade balkanske zemlje bez političke tradicije trebamo postati moderna članica EU. Hoćemo li uspješno napraviti tu tranziciju, to ovisi o nama. Tu predsjednik može puno dati.
Postoji ideja da se predsjednika više ne bira neposredno, već da ga imenuje parlament.
– To bi bio kraj predsjedničke funkcije, to bi značilo da ukidamo predsjednika države, da pravimo nešto beznačajno. Za razliku od nekih, mislim da mi imamo premalo mehanizama kontrole vlasti i zato je funkcija predsjednika vrlo važna. Svakako treba zadržati izravne izbore, to je poseban legitimitet u odnosu na izvršnu vlast.
Je li se Mesić dobro koristio ovlastima koje ima?
– On je svoje ovlasti koristio u drugom vremenu i to je radio vrlo dobro. Od toga da je napravio depolitiziranu vojsku koja, za razliku od one početkom 2000., više nije nikakva opasnost za civilnu vlast, do toga da je otvorio zemlju, prepoznao značenje dobrih odnosa s trećim svijetom unatoč kritikama kojima je zbog toga bio izložen. Proveo je i puno vremena u regiji pokušavajući popraviti odnose. Istina, oni su u ovom trenutku lošiji nego prije nekoliko godina, ali njegov je doprinos omekšavanju odnosa u regiji nesumnjiv.
Srbija je jako zamjerila priznanje Kosova i to je jedna od prepreka boljim odnosima?
– Mislim da je priznanje Kosova bio dobar potez i tu nismo mogli ništa drugo učiniti. No hrvatska politika prema Srbiji nakon priznanja Kosova mogla je biti drukčija, uključujući famozne tužbe za genocid koje ne služe ničemu, ne mijenjaju prošlost, a kvare budućnost i štete generacijama koje dolaze iza nas. Tu smo napravili propust. Odnosi između Hrvatske i Srbije uvijek su bili temelj odnosa u ovoj regiji, a i naš temelj na svjetskoj i europskoj političkoj sceni. Projekti ulaska u EU i BiH vode prema suradnji i treba ih iskoristiti da obje zemlje od toga imaju koristi.
Biste li išli na Kosovo na pravoslavni Božić?
– To je teško pitanje, razloge bi trebalo jako izbalansirati, ali mislim da bih išla.
Previše se govori o korupciji, a premalo se radi. Ljudi se u očaju okreću svim institucijama, ali afere se ne završavaju. Koliko predsjednik doista može utjecati na to?
– Mesić je u svom mandatu napravio prvi proboj, de facto bez ovlasti u tom području, a sada svi kandidati obećavaju kako će ukinuti korupciju. Bilo bi smiješno da nije opasno, jer stvara velika očekivanja među građanima. Predsjednik ne može donositi zakone, raditi istrage. Korupcija je opasna jer je način pretvaranja političke moći
u novac za sebe i zato je najopasnija tamo gdje je najveća politička moć, a predsjednik može na to utjecati svojim primjerom, tako da sam izađe sa svojom imovinom i pokaže čiste ruke te pozove sve ostale u politici da pokažu isto. Ako daju informacije, onda je situacija već sama po sebi čistija, a ako uskrate informacije, onda opet imamo vrlo zanimljivu situaciju, jer će se razotkriti. Isto tako, predsjednik može pokušati utjecati na smanjivanje prostora za korupciju koji je najevidentniji kroz neplaćanje države kao najvećeg dužnika. Ako se smanji razdoblje neplaćanja i uvedu sankcije i prisilna mogućnost naplate od države, onda se cijeli prostor korupcije eliminira.
Rekli ste da ne biste pomilovali Hrvoja Petrača?
– Ne, nije dobar kandidat za pomilovanje.
Šeks je predložio da se to ukine kao pravo predsjednika države.
– Mislim da to ne bi bilo dobro. U svim državama postoji taj institut i mora biti vezan za nekoga tko ima snažan legitimitet, a to je sigurno upravo predsjednik države. To je naravno osjetljivo i zato moraju postojati jasna pravila i jasna argumentacija.
Mislite da imate šanse za drugi krug predsjedničke utrke?
– Ovo su neobični izbori utoliko što su jako promjenljve preferencije. Velik broj ljudi odlučio je izaći na izbore, ali velik broj ljudi nije još donio definitivnu odluku. Čak i oni koji su se kao odlučili još se uvijek rukovode poticajima i informacijama koje dolaze iz kampanje i sigurno da imam šanse. U svakom slučaju, bit će vrlo zanimljivo raditi sociološke i fenomenološke analize nakon ovih izbora. Ljudi ovaj put doista biraju i pitanje je na temelju kojih kriterija se bira, jer su prisutni svi: stranačka pripadnost, sposobnost kandidata, simpatije...
Po jednoj anketi vi i Nadan Vidošević proglašeni ste najljepšim kandidatima. Igra li i to ulogu?
– Ne znam koliko je to važno, ali našalila sam se da su ovo izbori na kojima se birači za muškarca mogu odlučiti zbog ljepote, a za ženu zbog sposobnosti. Pa zar to nije zanimljiv napredak?
Cijeli intervju pročitajte u subotnjem prilogu Obzor.
glavni suparnik je sama sebi, nesposobna i nema karizmu, natječe se za predsjednika samo radi vlastitog EGOA, jad i bijeda...uma