Kad su Hrvati u javnoj raspravi birali izgled hrvatske kovanice eura, u javnosti se čuo argument da biramo kako će izgledati reklama za našu zemlju u mediju koji stotine milijuna stranaca svakodnevno gledaju i vrte po rukama. Ali, ako svi tako dobro obraćamo pozornost na to što je nacrtano na poleđini eura, možemo li se, ovako napamet, sjetiti što je prikazano na novčanicama od 5, 10, 20, 50, 100, 200 ili 500 eura?
Na poleđini su svih tih novčanica mostovi. Ako ste znali taj odgovor, možete li odgovoriti na pitanje kakvi mostovi. Gdje se, u kojoj državi, nalazi most s poleđine 100 eura? Gdje s poleđine 10 eura? Gdje s 50 eura? U vrijeme uvođenja eura, i odluke o dizajnu novčanica jedinstvene europske valute, točan odgovor je bio: nigdje. Danas, točan odgovor glasi: Spijkenisse. Gradić u Nizozemskoj, nadomak Rotterdama, odakle se javljamo s ovom reportažom.
U vrijeme stvaranja eurozone i zamijene nacionalnih valuta jedinstvenom europskom, bilo je 12 država članica Europske unije koje su u tome sudjelovale, a novčanica je “samo” sedam. Ideja je bila da se na poleđini novčanica eura nalaze mostovi kao simbol spajanja. Ali, da ne bi bilo prijepora između država o tome čiji je most ljepši i veći, odnosno vrijedan te časti i privilegija da završi na novčanici eura te čiji će na veće, a čiji na manje apoene, dogovoreno je da mostovi na eurima budu imaginarni. Nacrtani samo za potrebu dizajniranja izgleda nove valute. U stvarnosti nepostojeći.
Sve dok jedan mladi grafički dizajner iz nizozemskog grada Spijkenissea, fasciniran dizajnom različitih valuta, ali osobno nekako uvjeren da euri zapravo izgledaju dosadno, nije zaključio da bi bilo zabavno da netko te mostove zaista i izgradi.
– Euri izgledaju prilično dosadno. Mislim, nizozemski guldeni su bili lijepo dizajnirane novčanice. Uvijek sam bio pomalo fasciniran dizajnom valuta, pa sam u jednom trenutku poželio istražiti tko je dizajnirao euro i kakvo razmišljanje ga je vodilo. Shvatio sam da se sve svodi na stilove gradnje: prozora i vrata na prednjoj strani, i mostova na poleđini. I shvatio sam da su svi ti primjeri fiktivni. I onda sam pomislio: bilo bi super zabavno da te mostove netko sagradi – govori 40-godišnji Robin Stam dok sjedimo u njegovu studiju u Rotterdamu.
Pismo Europskoj banci
Prozori i vrata koji su prikazani na prednjoj strani novčanica eura simboliziraju europski duh otvorenosti i suradnju. Mostovi na poleđini simboliziraju komunikaciju između naroda Europe, kao i između Europe i ostalih dijelova svijeta. Svaka novčanica eura na obje strane simbolizira jedan arhitektonski stil iz europske povijesti, od klasike (5), romanike (10), gotike (20), renesanse (50), baroka i rokokoa (100), željezno-staklene arhitekture iz 19. stoljeća (200), do moderne arhitekture 20. stoljeća (500).
– Nekoliko godina imao sam tu ideju u glavi sve dok nisam o njoj slučajno razgovarao s jednim gradskim vijećnikom u Spijkenisseu. Čim ju je čuo, odmah je rekao: Moramo tu ideju realizirati – nastavlja svoju priču Robin Stam.
To se događalo prije osam godina. Gradske vlasti imale su spreman projekt izgradnje jednog novog naselja, okruženog vodom, odnosno kanalima.
“Za to naselje ionako trebamo šest mostova”, rekao mu je taj vijećnik, i Robin Stam je pozvan da pred gradskim vlastima održi prezentaciju svoje ideje. Svi su se oduševili i grafički dizajner ubrzo je ubačen u tim urbanista, arhitekata i građevinskih inženjera koji su radili na gradnji naselja. Ali, trebalo je riješiti još jednu sitnicu. “Moramo biti sigurni da je to legalno”, rekli su gradski oci. Tako je Robin Stam sjeo i napisao pismo Europskoj središnjoj banci. S te adrese su mu odgovorili da im se ideja sviđa, ali da mora pitati nizozemsku središnju (narodnu) banku. Ondje su mu dali zeleno svjetlo. Može se kopirati autorski rad s novčanice, sve dok se s tom kopijom ne može plaćati. A betonski mostovi nisu baš iskoristivi kao platežno sredstvo, tako da je sve ok.
– Ljudi koji ondje žive kažu da im se mostovi zaista sviđaju. To je normalno nizozemsko naselje s kućama u nizu, ništa posebno, ali zbog tih mostova jest posebno. Razni mediji pišu o tome, razni posjetitelji sa svih strana svrate da vide uživo mostove s novčanica – govori Robin Stam.
Ono što je za Nizozemca “ništa posebno”, to hrvatskom oku – koje je vidjelo raznih primjera lijepe, ali i divlje i poludivlje gradnje što češće nagrđuje nego nadograđuje ljepotu okoliša – izgleda idilično. Ciglene kuće u nizu, s velikim prozorima na ulicu i terasama i travnjacima na drugu stranu. Podzemna odlagališta sortiranog otpada. Maštovito dječje igralište u središtu naselja. Na prozore svojih kuća ljudi vješaju kartonske plakate s obavijesti susjedstvu da im se rodilo dijete. Izbrojili smo tri takva. Kad bi barem hrvatska naselja izvan Zagreba nudila takvu sliku, a ne sliku iseljavanja… I to iseljavanja baš u ovakve krajeve, na zapad i sjeverozapad Europe, u ovakva naselja, gdje je klima hladnija, pogled ne puca na tako lijepo more ili planine, ali ovdje pogled puca na nešto drugo – na priliku za zaradu.
Stotine proizvodnih hala
Vožnja kroz Spijkenisse otkriva stotine proizvodnih hala, malih i srednjih, ne nužno velikih, ali hala u kojima se ne proizvode samo proizvodi, koji onda završavaju po cijeloj Europi, pa i Hrvatskoj, nego se u tim halama vrte radna mjesta, plaće, porezi, mirovine… Rotterdam je najveća luka u Europi i efekt te luke prelijeva se gdje god krenete u ovom dijelu Nizozemske. Ne samo Nizozemske nego i susjedstva, naravno, jer je druga najveća luka u Europi obližnji belgijski Antwerpen, treća malo udaljeniji Hamburg… To je potez oko kojeg se odvija golem dio ukupne europske ekonomske aktivnosti. To je magnet koji privuče nekog iz Italije, Grčke, Letonije ili Hrvatske da zamijeni pogled na svoju djedovinu pogledom na nešto što mu na toj djedovini nedostaje – dobro plaćeno radno mjesto.
Stanovnici naselja omeđenog euromostovima u Spijkenisseu imaju i taj pogled, ne samo na novčanice eura koje zarađuju nego i na mostove s novčanica eura koji nisu postojali sve dok ih nisu sagradili preko njihovih kanala. Kanali su uski, tako da to nisu grandiozni, veliki mostovi. Dva su automobilska, ostala četiri su pješački ili biciklistički. Jedan od ta dva automobilska zapravo kopira dvije, ne jednu novčanicu eura. S jedne strane je kao most s 5 eura, s druge kao most s 20 eura. To je zato što je ovdje građeno šest mostova, a sedam je novčanica.
Svi su svojedobno znali, barem se tako činilo nama u Hrvatskoj, što je na novčanici od 500 njemačkih maraka: dvorac Eltz. Onaj u Njemačkoj, ne onaj u Vukovaru, ali zbog povezanosti Eltzovih s Vukovarom taj podatak o poleđini 500 maraka bio je nekako ucrtan u kolektivnu memoriju Hrvata. Što je na novčanici od 500 eura – to već manje ljudi pamti. Možda i jer tu petstoticu prosječan Hrvat tako rijetko drži u ruci. A i u Europi je rijetkost da je netko vadi iz novčanika. Ljudi više vole manje apoene, a u ovo doba beskontaktnog plaćanja karticama mnogi preferiraju sve samo ne gotovinu. Uostalom, novčanica od 500 eura od 2019. se više i ne tiska, tj. središnje banke ne izdaju nove. U opticaju su samo stare. Što je tiskano tiskano je.
Kakav će točno biti dizajn “hrvatskih” kovanica eura – to još nije odlučeno. Odabrani su motivi, ali sam dizajn će biti odabran nakon što je na javnom natječaju, zatvorenom upravo ovih dana, pristiglo nešto manje od tisuću prijedloga. Tek, dakle, trebamo vidjeti kako će točno izgledati to naličje kovanice od 2 eura s geografskom kartom Hrvatske, ili naličje jednog eura sa životinjom kunom, ili naličje kovanica od 50, 20 i 10 centi s likom Nikole Tesle, te naličje pet, dva i jednog centa s dva slova glagoljice – H i R. U pozadini svih tih motiva, na svim tim naličjima raznih kovanica nalazit će se šahovnica kao globalno prepoznatljiv motiv hrvatskog grba.
Naličja eurokovanica
Svaka država članica eurozone ima pravo dizajnirati naličje kovanica, tzv. “nacionalnu stranu” tih novčića eura i euro centi. Neke države odabrale su jedan motiv za sve kovanice, poput Estonije koja je odabrala geografsku kartu zemlje, ili Luksemburga, koji na naličju svih kovanica eura ima profil Velikog vojvode Henrija. Njemačka i Francuska imaju po tri motiva. Njemačka na naličju 1 i 2 eura ima orla, što je simbol njemačke suverenosti. Na 50, 20 i 10 centi ima Brandenburška vrata, kao simbol ujedinjenja nakon podjele zemlje na istočni i zapadni dio. A na najmanjim kovanicama euro centi ima hrastovu grančicu. Francuska na 2 i 1 ima drvo, kao simbol života, zatim tradicionalni motiv sijača na većim centima, i portret Marianne, nacionalne personifikacije Francuske Republike, na manjim centima.
Grčko naličje kovanice od 2 eura prikazuje scenu iz jednog mozaika iz Sparte, iz 3. stoljeća poslije Krista: scenu u kojoj Zeus, koji se pretvorio u bika, otima Europu. Naličje jednog eura u Grčkoj prikazuje sovu, ali na način na koji je bila dizajnirana stara atenska kovanica od 4 drahme iz 5. stoljeća prije Krista.
Austrija i Slovenija odabrale su po osam motiva, za svaku kovanicu drukčiji motiv. Austrija: prvu ženu nobelovku Berthu von Suttner (2 euro), Wolfganga Amadeusa Mozarta (1), secesijsku zgradu u Beču (50 centi), baroknu palaču Belvedere (20), bečku katedralu sv. Stjepana (10), alpski jaglac (5), runolist (2) i gencijanu (1). Slovenija: Franca Prešerna (2 eura), Primoža Trubara (1), Triglav (50 c), konje lipicance (20), neizgrađeno rješenje “Katedrale slobode” kao sjedišta slovenskog parlamenta (10), sijača zvijezda (5), knežev kamen ustoličenja (2) i pticu rodu (1).
Svoj poseban dizajn naličja kovanica eura imaju i minidržave Andora, Monako, San Marino i Vatikan. Vatikan zapravo ima pet serija kovanica i sve su valjane. Prva serija, s likom Ivana Pavla II., izdavala se od 2002. do 2005., druga serija (2005. – 2006.) prikazuje grb kardinala Kamerlenga, treća serija (2006. – 2013.) prikazuje papu Benedikta XVI., četvrta serija prikazuje papu Franju, a peta serija prikazuje grb pape Franje. Na svakoj piše i “Città del Vaticano”.
i nisu mogli napravit 7 mostova?