Uvriježeno je mišljenje da su tradicionalne bednjanske hiže drvene,
sagrađene uglavnom od tesanih hrastovih “plajnki”, na uglovima spojene
“njemačkim vezom” i škopom pokrivene.
U šumu po kamenje
No široj javnosti gotovo je nepoznat podatak da su u nekim tamošnjim
selima mještani njegovali i posve netipičnu gradnju kuća, od kamena.
Građa im je tako čvrsta i solidna da ni nakon desetljeća nema znakova
ruševnosti, a stariji mještani u njima žive i danas. Primjer za to je
zaselak Vukovski u bednjanskom kraju.
- Sjećam se da su prije više od pola stoljeća ukućani volovskom
zapregom iz šume dovlačili kamen. Bio je to krvav posao jer trebalo ga
je i obraditi. A vidite kako su ga lijepo obradili, svaki komad je
pasal uz drugi, a zidovi su debeli pola metra - kaže mještanka Katica
Brlić, koja sa suprugom Izidorom i danas živi u kućici. - Te su kuće
vječne.
I kad nas je tresao potres, ova naša nije se ni pomaknula! - kaže
Katica. Kamena kuća, otkrila je, nije baš pretopla, ali kad se šporetom
dobro zagrije, zidovi upiju toplinu. Bračni par Brlić u njoj je podigao
troje djece, koji su “svoji” ljudi.
Vukovski zaslužuje u svim kategorijama pridjev - etno. U gotovo svakom
dvorištu nalaze se i drvene hižice, dragocjeni primjerci tradicionalne
lokalne arhitekture. Ondje živi i Stjepan Vukovski, soboslikar. I u
njegovu dvorištu nalazi se kamena kuća, u kojoj se još živi.
Četiri čovjeka u tri kuće
- Kod gradnje ljudi su kamen povezivali smjesom pijeska i živog vapna.
Ovakav stil gradnje tipičan je samo za ovo, uže područje Bednje, s
nekoliko okolnih sela. Ima još nešto slično u Šaškima i Stubičarima,
ali to su uglavnom kombinacije, dolje kameni podrumi, a gore drvena
hiža - ističe Vukovski.
Na pitanje kako se živi u zaseoku odgovara pitanjem: - A kako bi se
živjelo kad u tri kuće žive četiri mještanina?
BAŠTINA U bednjanskom kraju nisu se podizale samo kuće od drva nego i od kamena
Vječne kuće jače su od potresa
