Godinu dana prošlo je od sjednice na Visokom kaznenom sudu (VKS), na kojoj su se razmatrale žalbe USKOK-a i obrane na nepravomoćnu presudu koju je u prosincu 2021. donijelo vijeće zagrebačkog Županijskog suda u aferi HAC- Remorker i sada je ta presuda postala - pravomoćna. Sukladno tome, Nadanu Vidoševiću, bivšem čelnom čovjeku HGK, koji je u Remetincu od prosinca 2021. potvrđena je jedinstvena kazna od osam godina zatvora. Osim toga HGK-u mora vratiti 35 milijuna kuna, koje je prema optužnici preko tvrtke Remorker izvukao iz HGK.
Ako to ne napravi, HGK će protiv njega pokrenuti ovršni postupak. Taj novac trebao bi se vratiti ili naplatiti iz Vidoševićeve impozantne imovine, koja je pod blokadom praktički od njegova uhićenja u studenom 2013. Vidoševićev primjer tako je još jednom potvrdio da u Hrvatskoj u VIP predmetima od uhićenja do pravomoćne presude prođe 10 godina, što je nedopustivo dugo. A iako mu je presuda tek postala pravomoćna, Vidošević će uskoro moći tražiti uvjetni otpust jer je s pola godine provedenih u istražnom zatvoru prije nepravomoćne presude te s vremenom koje je proveo u Remetincu čekajući odluku VKS-a, već skoro odslužio dvije trećine kazne.
Osim Vidoševiću, žalba je odbijena i Zdenki Peternel, njegovoj nekadašnjoj desnoj ruci, pa je njoj potvrđena kazna od dvije godine zatvora. Odbijena je žalba i USKOK-a, koji se žalio na oslobađajući dio presude kojim su Josipa Mladinov i Jasna Mikić oslobođene optužbi. U odnosu na Jadranku Ivčić u prosincu 2021. je donesena je odbijajuća presuda, a na taj dio presude nije se žalila ni obrana ni USKOK. Prije početka suđenja u aferi HAC -Remorker, Davor Komerički, Igor Premilovac, Vesna Rodić i Jasna Mrakovčić Grubić priznali krivnju te su osuđeni na temelju nagodbe s USKOK-om
Obrazlažući zašto je odbio žalbe obrane i USKOK-a, VKS je naveo kako smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede kaznenog postupka, no preinačili su dio presude koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi vezano za umjetničke slike koje su Vidoševiću oduzete. VKS smatra da su i te slike nepripadajuća imovinska korist, odnosno da ih je Vidošević stekao činjenjem kaznenih djela. Vidošević je u žalbi na nepravomoćnu presudu naveo da je osuđen na temelju proturječnih i životno nelogičnih iskaza svjedoka koji su osuđeni na temelju nagodbe s USKOK-om, no VKS mu nije dao za pravo, istaknuvši da je prvostupanjski sud te iskaze vrednovao, komparirajući ih s drugim iskazima i dokazima. Osim toga, VKS je smatrao i da je prvostupanjski sud na pravi način vrednovao i sve otegotne i olakotne okolnosti, nakon čega je izrekao primjerenu kaznu.
VKS je i obrazložio i to dosta detaljno, zašto su žalbe odbijene. - Nije u pravu optuženik čiji je osnovni prigovor da je osuđen samo na temelju proturječnih i životno nelogičnih iskaza svjedoka osuđenih u skladu sa sporazumom koji su postigli s USKOK-om. Prvostupanjski sud je pažljivo razmotrio iskaze tih svjedoka te ih je pravilno vrednovao same za sebe i u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Izostanak bilo kakve inkriminacije prema drugoj odgovornoj osobi koja je, po punomoći optuženika potpisivala ugovore i odobravala plaćanje računa tvrtkama koje nisu izvodile nikakve radove ne ekskulpira optuženicu.
Činjenica pokretanja ili nepokretanja postupka protiv neke osobe nije i ne može biti temelj za ocjenu činjenja ili nečinjenja kaznenog djela od strane neke druge osobe. Zaključak o krivnji optuženika rezultat je pravilne ocjene svih izvedenih dokaza. Protivno žalbi USKOK-a pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nema dokaza da su optužene djelatnice Službe za financije znale za koruptivni dogovor samo zato što su one sudjelovale u raznim fazama plaćanja. USKOK nije ponudio niti jedan provjerljiv i konkretan dokaz o tome da je optužena pročelnica ureda pomagala optuženiku u zlouporabi prilikom kupnje umjetnina za HGK, a zaključak o nečijoj krivnji ne može se izvoditi iz dojma, niti iz činjenice sudjelovanja u nekom drugom kaznenom djelu - naveo je VKS u obrazloženju.
Osvrnuli su se i na tvrdnje vezene za olakotne i otegotne okolnosti prilikom odlučivanja o kazni. - Optuženiku je pravilno otegotnim vrednovano da je kaznena djela počinio na visokoj i odgovornoj funkciji kao čelna osoba HGK, čija je svrha unapređivanje razvoja poduzetništva, što djelima daje teži značaj. To, ne znači i dvostruko vrednovanje iste okolnosti koja ujedno čini obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Notorno je da obnašanje visokih javnih funkcija podrazumijeva najviši moralni standard i najviši stupanj odgovornosti za upravljanje javnim institucijama i javnim novcem. Kako su optuženiku inkriminirana postupanja u svojstvu Predsjednika HGK kao ugledne i javno poznate osobe koja rukovodi uglednom gospodarskom institucijom, prema njemu, kao javnoj osobi, društvena zajednica ima znatno veća očekivanja u odnosu na poštivanje pravnog poretka nego prema drugim građanima. Zato je i intenzitet povređivanja zaštićenog dobra viši.
Optuženik je visokoobrazovana (diplomirani ekonomist) i javno eksponirana osoba koja je obnašala visoke i odgovorne funkcije. Kada se ima u vidu ukupnost svih okolnosti kojima je određen prijašnji počiniteljev život kao jedan od kriterija za utvrđivanje olakotnih okolnosti, pa tako da je prije inkriminiranog razdoblja obnašao i funkciju ministra gospodarstva vlade Republike Hrvatske te bio dugogodišnji Predsjednik uprave HGK, pravilno prvostupanjski sud smatra da se u odnosu na njega neosuđivanost logično pretpostavlja i očekuje i da nema onaj značaj koji joj pridaje optuženik. Optuženik je obiteljski čovjek i otac troje odrasle djece, međutim ne radi se o okolnostima koje bi trebalo posebno cijeniti olakotnima i koje bi imale utjecaj na blaže kažnjavanje.
Takva okolnost nije ni aktivno sudioništvo u Domovinskom ratu i odlikovanja i priznanja koja je stekao tijekom obnašanja visokih javnih funkcija, jer se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, od takvih osoba ne očekuje da čine kaznena djela, a pogotovo ne da se, zloupotrebljavajući povjerene im visoke, odgovorne i javne funkcije, beskrupulozno bogate, posebice na račun i na štetu financija HGK, a koje su u relevantnom razdoblju počivale na obveznom plaćanju komorskih doprinosa i članarina. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da niti protek vremena, kojem optuženik nije pridonio, ne treba cijeniti u okolnostima ovog predmeta olakotnim niti je opravdano, zbog proteka vremena od vremena počinjenja izreći blažu kaznu.
Prvostupanjski sud je optuženici osnovano kao otegotno cijenio stupanj krivnje, njezino svojstvo čelne osobe HGK koja je u ovlastima izjednačena optuženiku, te je inkriminirane joj radnje zlouporabe položaja i ovlasti počinila kao pročelnica/predstojnica Ureda predsjednika. S obzirom na poziciju u hijerarhiji HGK optuženica je koristila svoj neosporni autoritet i stečeni poslovni ugled unutar HGK radi realizacije koruptivnog plana grupe te time u konačnici podređene joj suradnike izložila neugodnostima u radnoj sredini, a neke i kaznenom progonu. Optuženici je ispravno cijenjeno olakotnim da počinjenjem kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti sebi osobno nije pribavila imovinsku korist - naveo je VKS.
Kada je u studenom 2023. održana žalbena sjednica, Vidošević je kazao kako smatra da protiv njega ne postoji niti jedna materijalni dokaz za ono za što ga se tereti, dok su, po njemu, svi personalni dokazi oboreni su materijalnim dokazima. - Prvi put obranu sam iznio 13. studenoga 2013. Obrana je bila duga i cjelovita, a nakon toga sam još dva puta iznosio obranu. One su bile konzistentne unatoč proteku od osam godina. S druge strane često su se mijenjali iskazi svjedoka kako bi se došlo do osuđujuće presude - kazao je lani Vidošević.
Zbog afere HAC- Remorker Vidošević je uhićen potkraj 2013. Teretio se da je HGK od 2006. do 2011. oštetio za oko 36 milijuna kuna. U istražnom zatvoru proveo je pet mjeseci, a optužnica protiv njega podignuta je u srpnju 2015. Potvrđena je iz trećeg pokušaja, u rujnu 2016., jer su obrane koristile svoje pravo legalne opstrukcije pa su tražile izdvajanje raznih dokaza kao nezakonitih. Suđenje mu je počelo 14. studenog 2016. a tijekom njega saslušano je gotovo stotinjak svjedoka, te su provedena brojna vještačenja, uključujući i ono koje se odnosilo na Vidoševićevu basnoslovnu imovinu.
USKOK ga je teretio da mu je nerazmjer u primanjima i rashodima oko 33 milijuna kuna pa je tražio prošireno oduzimanje imovinske koristi. Budući da je Vidošević bio taj koji je morao dokazati da je imovinu stekao zakonito, on je to i učinio, pa mu je nerazmjer u primanjima pao na devet milijuna kuna, zbog čega je USKOK na koncu odustao od zahtjeva za proširenim oduzimanjem imovinske koristi. No kako mu se na teret stavlja da je svojim postupcima stekao protupravnu imovinsku korist oko 26 milijuna kuna, presudom je određeno da taj iznos mora vratiti. Sve skupa 35 milijuna kuna.
mlinovi pravde su spori, u Hrvatskoj prespori, ali konačno i oni nekoga samelju