Domagoj Ivan Milošević, šef saborskog Odbora za europske poslove, nedavno je sudjelovao na poslovnom forumu u poljskoj Krynici na kojem je krema europskog tržišta dogovarala strateške projekte za srednju Europu.
Kakav je potencijal inicijative Tri mora, ali i što je njegov stav o budućnosti Ine, HEP-a i Agrokora, odgovara za Večernji list.
Može li inicijativa Tri mora biti osnova za brži rast BDP-a?
Naravno, i to znatno ubrzavanje. Naš geostrateški položaj, jedine europske podunavske i mediteranske zemlje, ima golem gospodarski potencijal, a surađujući s članicama inicijative Tri mora možemo ga brže i intenzivnije iskoristiti od razvoja željezničke infrastrukture i morskih luka, naročito Rijeke ili Luke Vukovar za prijevoz roba, LNG terminala na Krku ili za ubrzan rast industrije na tržištu od gotovo 120 milijuna stanovnika.
Kritičari tvrde da je to američki klin između EU i Rusije?
Nikako se ne slažem s tim stavom. Jedanaest članica inicijative Tri mora na svega je 45 posto prosjeka BDP-a EU što pokazuje koliko zaostajemo za starim članicama EU. Može li biti jedinstvene Unije, stabilne i sigurne bez ubrzanog gospodarskog rasta novih članica EU ili bez razvoja infrastrukture, od prometne, digitalne do energetske? Zemlje EU11 suočene su odljevom mladih, obrazovanih i poduzetnih građana. Držim da je na političarima u Hrvatskoj najveća odgovornost osigurati uvjete za zadržavanje građana koji posljednjih četiri godine masovno napuštaju zemlju. Istodobno treba prihvatiti privlačnost najkonkurentnijih gospodarstava na svijetu. Nećemo mlade zadržati kozmetičkim mjerama, već osnaživanjem gospodarstva i stvaranjem uvjeta za prosperitet svake hrvatske obitelji. To su europski izazovi koje treba riješiti uz punu suradnju Bruxellesa, ali i svih vlada visokorazvijenih članica EU.
Uz Sloveniju i Mađarska se odlučila blokirati pristupnicu Hrvatske OECD skupini zemalja...
Potpuno pogrešno naši su susjedi odlučili svoje članstvo iskoristiti u borbi za neke druge, svoje interese. Ucjena je loš pristup. Trebali su naučiti da Hrvatsku ne mogu ucjenjivati. Možemo i trebamo razgovarati i dogovarati se na dobrobit naših građana, ali popuštati ucjenama ne.
Mađarska koristi blokadu kao ucjenu zbog odnosa u Ini, koju je pak Vlada odlučila otkupiti od MOL-a. Je li to nakon svega što se dogodilo jedino rješenje?
Pričekajmo rezultate razgovora najviših hrvatskih i mađarskih dužnosnika. U slučaju MOL moj je stav jednostavan. Naš brak nije uspio, ali zna se kako izgleda civilizirani razvod u poslovnom svijetu. Odrasli ljudi sjednu i dogovore se. Izvan suda. MOL je imao dovoljno vremena za upravljanje Inom, a rezultati toga loši su za naš nacionalni interes. Stoga očekujem gospodski dogovor. MOL ima alternativni distribucijski lanac u Hrvatskoj, a neulaganjem u naše rafinerije pokazao je da ga one ni ne zanimaju pa zaključujem da im ni Ina nije strateški bitna kako su tvrdili 2003. Golemi potencijal Ine, plinska i naftna polja u Siriji, treba rješavati Vlada, a ne Ina. O poslovnom razvodu pak pregovarati trebaju menadžeri s menadžerima, a ne političari. Politika ga treba oštro nadzirati.
Može li strateški partner Ini biti neka poljska kompanija?
Podržavam Vladu da umjesto otkupa, aktivno traži novog strateškog partnera. Vjerujem da bi Poljaci mogli biti zainteresirani, imaju dvije moćne naftne kompanije koje naveliko konkuriraju MOL-u u srednjoj Europi. Siguran sam i da postoje druge opcije. Poljska ili druga snažna naftna kompanija mogla bi postati ono što smo pogrešno očekivali od MOL-a: pravi strateški partner u jugoistočnoj Europi, koja bi u suradnji s Vladom i resornim ministarstvom Inu mogla vratiti na put oporavka i razvoja.
Vjerujete li da će LNG terminal na Krku biti gotov do 2019.?
Da, želim vjerovati. To je iznimno važan projekt za Hrvatsku, i to ne samo za našu energetsku poziciju. Geografski položaj omogućuje nam razvoj u energetsko čvorište Europe. Ta pozicija jača nam konkurenciju na tržištu energenata te ih posljedično i pojeftinjuje za naše građane i poduzetnike. Taj potencijal bila je pozadina ideje o osnivanju hrvatskog energetskog dioničkog društva koju sam predlagao Vladi jer bi se na strateškoj razini upravljalo našim energetskim kompanijama, a to je jedini način da kapitaliziramo naš regionalni potencijal.
Treba li nam IPO HEP-a? Kompanija je financijski snažna, a presudna je za budućnost...
IPO HEP-a ima smisla pod nekoliko uvjeta, ali primarni je da novac od prodaje dionica ostane u kompaniji. Preduvjet je i da se prije IPO-a iz kompanije izdvoji HOPS koji upravlja infrastrukturom. Taj dio tvrtke strateška je imovina koja uvijek mora biti 100% u vlasništvu države.
Dok se politika prepire kako provesti obrazovnu reformu, na tržištu je osjetan nedostatak radne snage. Što je iz konteksta tržišta ključno promijeniti?
Ključno je prestati obrazovati mlade ljude za burzu ili odlazak iz Hrvatske i uskladiti obrazovni sustav s potrebama tržišta. Predložio sam premijeru Andreju Plenkoviću osnivanje gospodarsko-obrazovnog vijeća u kojem bi predstavnici obrazovnog sustava, gospodarstva i poduzetničkih udruga te predstavnici Vlade suradnjom stvorili novi okvir za budućnost utemeljenu na znanju, radu i konkurentnosti. Ne odlaze mladi na Kubu ili Venezuelu, nego u Irsku i Njemačku! Hrvatska može biti globalno uspješna što dokazuju tvrtke poput Rimac automobila, Doking strojeva za razminiranje ili HS produkta. Te kompanije, nastale nakon 1991., proizvode globalno konkurentne proizvode u Hrvatskoj. Država napokon mora početi ubrzano stvarati uvjete da te tvrtke budu još uspješnije te da imamo još stotine sličnih uspješnih hrvatskih tvrtki.
Koji lik!