Miris znoja širio se dvoranom u Španskom, onoj u kojoj se posljednjih mjeseci Željko Mavrović priprema za povratak na svjetsku scenu. Čuo se tupi zvuk udaraca u jednu od dvadesetak boksačkih vreća, jedan je boksač marljivo usavršavao direkt. Dok smo proučavali slike Muhammada Alija u svim pozama koje su visile na zidovima, pojavilo se poznato lice - Vlado Božić (41).
– Bio je najbolji boksač svih vremena, ali je činio velike stvari izvan ringa. Ispada da sam Aliju napravio hram. Od sto slika, tu je tek jedna moja!
Boksački guru dočekao nas je u svojoj dvorani Božić Gym. Plemenitoj vještini učio je mnoge hrvatske boksače i MMA borce koji su se probili na svjetskoj sceni. Rijetki su profesionalci koji nisu \"prošli kroz njegove šake\": Željko Mavrović, brat Stjepan, Mario Preskar, Branko Šobot, Mirko Filipović, Igor Pokrajac, Goran Reljić... Naučio je boksati čak i slavnog Fabrizija Werduma, a i dalje radi s mladim talentiranim boksačima koji trebaju zasjati! Božić je idealan sugovornik za razgovor o boksu, čovjek iz kuta, znalac koji ima prave odgovore na boksačka pitanja...
Svi moji boksački puleni
Odnedavno trenirate Mavrovića za povratak na svjetsku pozornicu. Dapače, čak i napad na pojas...
– Posljednja dva mjeseca radim sa Željkom, što je kruna moje karijere. Dobro se razumijemo u boksačkom i ljudskom smislu. Od njega mogu puno naučiti... Privilegiran sam što mi je odlučio povjeriti svoju karijeru.
Dugo je vremena prošlo od njegova posljednjeg meča, onog potkraj rujna 1998.? Čega se sjećate?
– Gledao sam ga na TV-u, u to sam doba pripremao brata Stjepana. Na tom Željkovu meču za WBC titulu protiv Lennoxa Lewisa u Uncasvilleu naučio sam mnogo o boksu. Izuzetno sam cijenio Emanuela Stewarda i siguran sam da bi Lewis imao puno više problema s Mavrovićem da nije imao takvog znalca u svom kutu.
Kakav je plan trenera i boksača, vas i Mavrovića?
– Nepošten je način na koji je morao prekinuti karijeru, ljudi misle da je on to napravio iz hira, ali to nije bilo tako... Kad bih proučavao njegovu biografiju, uvijek bi nešto nedostajalo. Nepošteno je da nikad nije postao svjetski prvak. Ali, siguran sam da će to ipak postati sa mnom! Trebaju nam se samo poklopiti neke stvari, a prvenstveno mislim na logistiku.
Uz slavnog Mavrovića, radili ste i s Mirkom Filipovićem. Što pamtite?
– Počeli smo u doba kada je imao revanš s Kazuyukijem Fujitom (2002. godine, nap. a), bio sam deset ili dvanaest puta s njime u Japanu. Upoznao sam u to doba i Fjodora, svidio mi se, skroman je... Dok sam trenirao Mirka, trenirao sam i Fabrizija Werduma. Uostalom, ja sam bio Brazilčev prvi boksački trener. S Werdumom sam i danas ostao jako dobar prijatelj, jako mi je taj dečko drag...
Kolike su šanse Cro Copa da sljedećeg mjeseca u Areni na Grand Prixu osvoji K-1 pojas?
– Veliki je uspjeh što se to događa u Zagrebu, ali kikboks danas slabo pratim, pa ne mogu ulaziti u detalje. Vjerujem da Mirko ima velike šanse. Posljednji put sam ga vidio kad smo Mavrović i ja bili kod njega na sparingu. Stalno ponavljam svoje mišljenje da je Mirko pretežak. Bio je najopasniji kad je bilo lakši...
Vodili ste brata Stjepana (38) do WBF svjetske i WBA interkontinentalne titule. Hoće li on još boksati?
– Trebao je napasti IBF internacionalnu titulu, ali smatrao sam da nije dovoljno spreman i meč sam otkazao. Mislim da više ne bi trebao boksati...
Kad ste bili klinci, kako su izgledali mečevi u vašoj tinejdžerskoj sobi?
– Dvije sam godine stariji, pa je jasno kako je izgledalo. Ni danas se nije puno promijenilo, i dalje sam stariji dvije godine...
Za mjesec dana napast ćete novu svjetsku titulu, i to u ženskom boksu. Koliko ste blizu tom uspjehu?
– Siguran sam da ćemo Ivana Habazin (22) i ja 22. ožujka u Berlinu uzeti IBF svjetsku titulu u velter kategoriji! Ona studira dva fakulteta, marljivo trenira, stvarno je ta djevojka nevjerojatna!
Koja je razlika između muškog i ženskog boksa?
– Bez obzira na to što je riječ o ženskom boksu, ne radi se ništa lakše... Sve je isto, samo je u meču manje rundi po dvije minute. Naravno, manja je konkurencija i može se brzo doći do svjetske titule. Potkraj godine, imamo čak i preliminarni dogovor da će boksati za sve četiri svjetske titule.
S kime još radite?
– Treniram Milorada Žižića (26) iz Nikšića, radi se o perspektivnom dečku kojeg 13. travnja čeka meč za WBC prvaka Mediterana u Crnoj Gori.
Tko je još prošao kroz vaš \"ring\"?
– Trenirao sam u Marija Preskara u njegovu povratku. Zbog zdravstvenih problema nije se mogao vratiti. Radio sam kratko i s Brankom Šobotom. Jedino nisam sa Stipom Drvišem. Boksačkim tehnikama učio sam Igora Pokrajca, pomogao sam i Goranu Reljiću da uđe u UFC. Surađujem i s Genc bokxing gymom.
Kako se postaje boksački trener?
– Želio sam profesionalno živjeti od tajlandskog boksa i boksa, ali kao dijete slomio sam nos na biciklu. Bio sam na operaciji i nakon toga nos više nije mogao podnijeti nikakav ozbiljniji udarac. Platio sam svojedobno dvije tisuće maraka za novu operaciju kako bih mogao boksati, ali nije pomoglo.
Boks nije za nagovaranje
Postoji li strah kod boraca, je li trenerov posao ukloniti ga?
– Strah je čak dobar, radi se o pozitivnoj tremi. Koliko je čovjek spremniji, trema je manja i čovjek je sigurniji u sebe, a to još potiče od one antičke: \"U zdravom tijelu zdrav duh\".
Koje su zadaće trenera u kutu?
– Meč je samo glazura. Ako se sve prije odradi dobro, nema puno posla. Pobornik sam discipliniranog, spartanskog rada, jer ne volim gubiti...
Što je najteže u tom poslu?
– Držati fokusere kad čovjek od više od 100 kilograma, koji je spreman, udara... Usto, imam pravilo, nikad nikog ne nagovaram na trening. Kad nekog moram zvat, više ne radim s njime. Sve ostalo je gubljenje vremena. To je preopasan sport.
Mavrović nam je za Edwarda Stewarta kazao da je iz kuta mogao preokrenuti meč. Koliko trener ima utjecaja na ishod?
– Ima ga apsolutno! U meču od 12 rundi taktika se može promijeniti više puta. Nikad ne možeš sve znati unaprijed, mijenja se iz runde u rundu. Treba imati iskustva.
Da pripremate boksača za borbu s Vladom Kličkom, što biste radili?
– Smatram kako većina trenera koja je došla do meča s braćom Kličkom nije bila dovoljno profesionalna, boksači im nisu bili dovoljno spartanski pripremljeni. Uvjeren sam kako se može bolje suprotstaviti braći.
Bi li taktika bila brzi nokaut?
– Ne. Treba se boksati. S njima se to može jedino ako im nametnete vlastiti ritam. Tko to uspije, ima velike šanse. Dakako, to mora biti ili boksač približno istih predispozicija kao oni ili netko s razornim udarcem, puno brži od njih.
Koja je prednost karijere trenera naspram boksača?
– Ako me zdravlje posluži, trener ću moći biti do duboke starosti. Znam da ću osvojiti svjetsku titulu u profesionalnom boksu jedne od četiri najpoznatije federacije, WBA, WBC, IBF ili WBO. Prije ili kasnije uspjet ću...
