Večernjakova novinarka Lana Kovačević, razgovarala je u Večernjakovoj emisiji s Brunom Ćurkom, voditeljem ekspertne radne skupine koja je pripremala kurikulum za novi predmet koji se uvodi u nastavu u osnovne škole, pod nazivom Kritičko mišljenje.
Prvenstveno ju je zanimalo što će djeca učiti u novom predmetu.
- Javna rasprava o ovom predmetu počela je 15. srpnja. Važno je reći da će kroz ovaj predmet djeca u školi učiti kako, a ne što misliti. Bavim se filozofijom za djecu godina kroz razne vidove neformalnog obrazovanja, kroz europske i svjetske projekte, a sve s ciljem da djecu naučim kritičkom mišljanju kako bi shvatili kada se njima manipulira. Inače, u tom ekspertnom timu je nas 13 radilo devet mjesec svakodnevno. U kurikulum za predmet smo povezali dosta sadržaja iz drugih predmeta. Kritičko mišljenje ima tri domene; prva je upravljanje informacijama i primjenjena strategija kritičkog mišljenja - tu je najvažnija logika. Za prvi osnovne nam je najteže bilo pripremati takav predmet, obzirom da dio djece ne zna čitati i pisati i još su nesigurni po tom pitanju, a imaju velika očekivanja od škole i predmeta. U toj je domeni u predmetu preporučeno da se s djecom raspravlja o tome što je uloga učitelja, što uče, što je uloga škole, učitelja, znanja kojeg će naučiti. Preporučili smo da učitelji klincima pojasne kako da promišljaju o tim pitanjima na način da pojašnjavaju tu problematiku nekom biću iz svemira kojemo moraju reći što je škola tko je učitelj, koja mu je uloga. Kroz metode koje nudimo dijete će lako doći do toga da sam složi definiciju i škole i učitelja i znanja. Da sam shvati. Cilj je predmeta da djeca razviju stav i vlastito mišljenje, da ne budu manipulirana sa svim i svačim – pojasnio je Bruno Ćurko.
Druga je domena Kritičkog mišljenja, dodao, je osobna i društvena odgovornost i etičnost djelovanja
– Tu se s učenicima obrađuju razne teme, ali primjerene njihovoj dobi. Recimo ako djeca imaju 9 ili 10 godina, pričamo o tome što su vrijednosti; što ti je najvažnije u životu i zašto. Materijalne i nematerijalne vrijednosti. To znam i ja raditi kroz radionice svoje i kroz neformalno obrazovanje. Po Europi primjerice, kao materijalne stvari djeca izdvoje igračke, krevet, hranu, a kao nematerijalne ljubav i prijateljstvo. No, kako vrijeme prolazi prolazi i tu se vide pomaci o dječjem shvaćaju vrijednosti, pa se danas u većini radionica prva asocijacija djece na vrijednost javlja mobitel – kao materijlna i nematerijalna vrijednost. I tu je važno da nastavnik/učitelj pobuđuje djecu na razmišljanje. I tu je treća domena predmta koja je odnosi na upravljanje vlastitim mišljenjem. Tu stavljamo u fokus neka istraživanja, projekte koje dijete provodi i onda od njega tražimo da razmišlja o tome kako će projekt provesti, koja je njegova uloga u projektu, kako je doprinio rezultatima. Tražimo da sam sebe valorizira, svoj doprinos, da ga kritički i realno ocijeni, želimo vidjeti kako sam reflektira o tome što je radio, koliko je bio uspješan, kako će raditi u projektu, što sve tu radi, zanima nas refleksija djeteta o sebi i svom radu – priča sugovornik.
Obzirom da se oko predmeta javljaju i kontraverze poput odvajanja učeniak obzirom da će se djeca i roditelji odlučivati hoće li ići na vjeronauk ili Kritično mišljenje, pa se već govori o zamjeni za vjeronauk, a postoje kritike i da djeca koja će ga upisati će stvoriti terert drugoj djeci jer neće naučiti kritičko misliti.
– Ima kritika i neke su argumentirane. U Hrvatskoj učenik od 1. do 3. razreda može upisati informatiku i vjeronauk kao izborni predmet, a u kasnijim razredima vjeronauk, drugi strani jezik i informatiku. Bilo bi najbolje da dijete/rodielji mogu izabrati dva predmeta pa da Kritičko mišljenje nije alternativa vjeronauku. Kritike idu i na naziv predmeta Kritičko mišljenje. Ministar i mi kao članovi radne skupine smo na tragu toga da ime mijenjamo, jer i nastavnici nam kažu da je ime nespretno jer kažuda i oni djecu uče kritički razmišljati kroz svoj predmet. Netko je predložio ime Svijet oko nas kao novi prihvatljiviji naziv koji ne bi bio 'bolan' za uši. Idealno bi bilo da svi uče taj predmet, no vidjet ćemo ako će biti i što se djeca/roditelji odlučiti - kazao je Bruno Ćurko.
Novinarku je zanimalo i postoje li udržbenici ili neki radni materijali za taj predmet.
– Mi smo napravili kurikulum, a na temelju njega netko može raditi udžbenik. Ja sam, na primjer, radio udžbenik za filozofiju. Ne znam hoće li izdavačke kuće vidjeti smisao da naprave udžbenike, ali i ne moraju. Ipak, postoje neki materijali sa kojima se radi.
Pitanje je i jesu li opravdana strahovanja o nekim vrijednosnim pitanjima koja će se odrađivati kroz Kritičko mišljenje?
– Nema tu teza o nekim vrijednostima, već o materijalnim i nematerijalnim vrijednostima kao takvim. Ima tema tolerancije ili uvažavanje različitosti. U ovom predmetu ideološko ili vrijednosno se ne bi trebalo određivati u 6. i 7. razredu se govori o poštivanju drugih i drugačijih i nema tema koje bi mogle dovesti do nekih kontraverzi, po mom mišljenju.
Istina je i da je predviđeno da učenici prate i aktualnosti i komentiraju ih na satu. I tu ne bi smjelo biti problema. Teme koje se biraju bit će približene učenicima. Učitelji će imati izbor, da se teme o kojima će pričati prilagode godinama djece, u smislu aktualnih tema. Tema koja se njih tiče je, primjerice, pitanje utjecaja roditelja na ocjene u školi. Mi ćemo i u neformalnom obrazovanju napraviti radionice na tu temu da djeca propituju i razmišljaju o tezama u smsilu; što ako su nečiji roditelji bili utjecajni, pa su djeca imali bolje ocjene, kako si se osjećao kada je netko dobio veću ocjenu, a manje je znao. Ima li smisla učiti, ako su ocjene nekima već predviđene.
U nekim je zemljama do djetetove 12. godine zabranjeno ocjenjivati djecu. Idealna je tema nepravde, ona nije ideološki obojana. Pa i tema u kojoj se propitkuje važćnost ocjene. Kroz udrugu Mali filozofi koji vodim, pričam s djecom i o tome čemu služi obrazovanje. Na to me ponukalo istarživanje po kojemu 48 posto djece u svijetu ne mogu pristupiti obrazovanju, a naša hrvatska djeca imaju tu privilegiju. No, djeca kod nas u prva četiri razreda vole školu, a kasnije je mrze. U tu treba poraditi na tome, vidjeti zbog čega je tako. S klincima, ali i s roditeljiam treba puno pričati o tome da je obrazovanje privilegij, i jedna od najboljih stvari koja im se može dogoditi, jer obrazovanje je uvijek i svugdje put ka boljem društvu, boljim uvjetima života – dodao je Bruno Ćurko.
''Kritičko mišljenje'' nije predmet već PR ideološka sintagma. Kritičkom i pravilnom razmišljanju se djeca uče kroz sve predmete i plod je dugogdišnjeg učenja i iskustva, nije nešto što će se ''naučiti'' kroz neki kvazipredmet. Ako gospodin filozof misli da djecu treba poučiti logici, logika nije predmet za osnovnoškolce, logici se podučavaju indirektno kroz druge predmete. Ako misli da im treba usaditi neke moralne vrijednosti, norme, bonton, djeca se tome opet uče kroz razne društvene predmete. Traži li možda alternativu vjeronauku, predmet treba učiti djecu kulturno-socio-religijskoj pismenosti. Bit će to još jedan prigodno sklepani predmet instantreformatora.