INTERVJU

Vrdoljak: Tito je bio šarmer i manipulator, a Tuđman krut

'31.03.2010., Zagreb - Antun Vrdoljak, hrvatski glumac, redatelj i producent, bivsi potpredsjednik Republike Hrvatske, danas pocasni potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i clan Medjunarodnog ol
Foto: 'Robert Anic/PIXSELL'
1/3
08.05.2010.
u 11:30

Režiser koji je podigao buru dokumentarcem o Titu govori o sukobu s Bulajićem, autorstvu i honorarima, odnosu s Tuđmanom, životu u komunizmu, Todoriću...

Iako to ne bi priznao ni da ga stave na galge, Antun Vrdoljak uživa u medijskim odjecima svog dokumentarnog filma o Titu. Zadovoljan je jer je jednim dijelom i sam režirao neviđeni publicitet. Uspio je polarizirati javnost na titoiste i njihove protivnike, a to uvijek osigurava dobru gledanost. Antun Vrdoljak primio me dva puta u svojoj vili u elitnom dijelu Zagreba.

Iako je riječ o luksuznom objektu, nisam primijetio neukusno razmetanje bogatstvom koje je u posljednje vrijeme karakteristično za hrvatske novobogataše. Vrdoljak je intelektualac, a osim toga, svoju je kuću kupio još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U dvorištu je parkiran polovni mercedes, koji ne odskače previše od prosjeka visoke srednje klase, a jedini dašak glamura daje živahni mini morris koji vozi Vrdoljakova supruga.

U prostranom dnevnom boravku, koji ukrašavaju slike najpoznatijih hrvatskih slikara, razgovarali smo u dva navrata više od tri sata o umjetnosti, sportu i politici. Tek nas je nekoliko puta prekinuo umiljati pekinezer Bimbi koji je došao po svoju porciju pozornosti. Iako će sljedeće godine imati punih 80 godina, Vrdoljak je u zadivljujućoj formi. Više od tri sata odgovarao je na ne baš uvijek ugodna pitanja. Fascinantno je koliko truda i energije, pa i glumačkog umijeća, Vrdoljak troši kako bi pridobio sugovornika na svoju stranu. A kad mu to ne uspije, zna biti neumoljiv i neugodan.

Kako ocjenjujete reakcije na dokumentarac o Titu?
– Očito je da podjela u zemlji nije završena. Postoje boljševici koji vam ne dopuštaju da imate kut gledanja osim onoga koji propisuje dogma. No postoje reakcije koje su sjajne, a najbolja reakcija je gledanost koja je jako visoka.

Jedan od vaših najžešćih kritičara je Nenad Polimac.
– Polimac se hvalio da mi je zabranio da u komunizmu snimam "Dugu mračnu noć". On je bio cenzor u komunizmu. Nakon demokratskih promjena, postao je tajkun. On je privatizirao najveće uvozno filmsko poduzeće.

 Zašto Bulajić svako malo spominje da ste mu ukrali autorska prava?
– Zato što se možda boji jednog podatka. On je bio komesar voda u Osmoj udarnoj crnogorskoj brigadi koja je izvršila velike zločine u Celju. Valjda se boji da ću ja o tome nešto čačkati i pitati.

Otkad ne razgovarate s Bulajićem?
– Dugo.

Što je bio razlog?
– Ništa. Nismo imali o čemu razgovarati.

On je uvijek bio režimski režiser?
– A nego čiji bi bio.

Idemo razjasniti tko ima autorska prava na onaj famozni razgovor s Titom?
– U ugovoru piše da je drug Tito bio autor filma (pokazuje ugovor, op. a.).

Pa koji su onda njegovi motivi?
– Da dođe u novine. Ali ja nemam više vremena za Bulajića. Recite mi o čemu bih s njim razgovarao. On je potpuno neobrazovan čovjek. Bulajić ima samo jedan dobar film, a to je "Vlak bez voznog reda". To se ne može poreći.

Od samog početka rada na ovom dokumentarcu postoje kontroverzije oko novca. Koliko ste dobili od HTV-a i Ministarstva kulture?
– Šest milijuna kuna za šest nastavaka, a napravili smo 12. To je vrlo loše plaćen posao. Tu sam se malo zaletio jer sam mislio da ćemo nešto zaraditi jer imamo montažu u kući. Ali sada nema natrag. Koliko znam, jedan moj kolega dobio je više od te iste televizije.

 Dobar dio života proživjeli ste u Titovo doba. Sada ste napravili dokumentarni film o njemu. Vaš konačan sud o njemu: heroj ili zločinac?
– Nemam konačan sud. Mislim da se to ne može tako karakterizirati. Nitko nije samo jedno. Riječ je o neobično inteligentnom čovjeku. Samo je pitanje u što vi svoju inteligenciju usmjerite. Ima inteligentnih ratara koji imaju veći prinos žita i to ih zadovoljava.

Koje su bili Titove kvalitete?
– Inteligencija. Lukavstvo.

Empatija? Kakav je bio prema suradnicima?
– Nije bio dobar. Bio je samoživ čovjek.

Bio je manipulator?
– Veliki manipulator. Vidjeli ste, na kraju krajeva, što je napravio sa svojim najbližim suradnicima. Ima nekoliko sudbina koje su opasne za sud o Titu. Recimo, Antun Mavrak koji je bio sekretar KPH 1924. kad je Tito došao na čelo zagrebačke organizacije. Žena i djeca ostali su mu u Kraljevici. Tito se požalio Mavraku da nema gdje stanovati. On mu je dao svoj stan rekavši da će se on i žena snaći jer nemaju djece. Još je neke stvari napravio da mu pomogne. Nikada od njega nije ništa tražio, a Tito je bitno odlučio o njegovoj sudbini. Napisao je u Moskvi NKVD-u da je Mavrak prema njemu bio dobar, ali je također napisao da je imao jednog prijatelja koji je bio trockist pa zaključuje da ni sam nije mogao biti daleko od trockizma. To je bilo dovoljno da Mavrak bude uhićen i strijeljan.

Što je u Titovoj Jugoslaviji bilo dobro?
– Mislim da je bilo jako malo dobroga zato što svaki čovjek želi slobodu, a to je u Jugoslaviji bilo isključeno. Ljudi koji su mislili bili su ugroženi. Živjeti na svijetu znači biti nezadovoljan. Ako sam nezadovoljan, ja ću mijenjati svijet i napredovati. Samo su nezadovoljni ljudi vodili svijet naprijed. U Jugoslaviji je bilo zabranjeno biti nezadovoljan.

Kako biste opisali svoj status u komunizmu? Dobar, loš... Redatelj je u komunizmu bila elitna profesija?
– Ma to se pogrdno zvalo filmaši (smijeh).

Jeste li bili disident? Jeste li bili proganjani?
– Neću govoriti o tome. Što bih se hvalio time da sam bio proganjan?

Ipak ste mogli snimati filmove. Niste bili zabranjeni. Snimili ste neke od najvažnijih partizanskih filmova.
– Nikad ja nisam radio partizanske filmove jer, da sam ih radio, nikada ne bi bili zabranjeni.

Jeste li bili član Partije?
– Ne. Kako bih došao kući? Što bi ćaća rekao?

Kakva je bila uloga Stipe Mesića u slučaju Deklaracije?
– Mi koji smo bili "umočeni" u Deklaraciju ničega se nismo tako uplašili kao Stipina nastupa u Saboru. On je pozvao "organe gonjenja" da riješe taj slučaj.

Je li on bio "glasnogovornik" tadašnjih vlasti ili je bila riječ o običnoj raspravi "neovisnog zastupnika"?
– Kod Stipe je to teško zaključiti. Što mu je na umu, to mu je na drumu. Nisam vidio čovjeka koji je manje odgovarao za svoje loše istupe.

Kako ste doživjeli Tuđmana?
– Sentimentalno sam vezan za Tuđmana jer mi danas možemo slobodno razgovarati. On je ostvario san, a to je da Hrvati imaju svoju državu. Za razliku od Tuđmana, Tito je rekao da će prije Sava poteći prema svom izvoru nego što će Hrvatska postati samostalna. To je sva razlika između Tita i Tuđmana.

To je razlika u politikama. Kakvi su bili privatno? Je li Tito bio šarmantniji?
– Tito je bio šarmantniji. Ima jedna zabilješka supruga britanske kraljice o njezinu boravku u Jugoslaviji 1972./73. Tada ih je Tito potpuno šokirao. Kad su odlazili s Brijuna, Tito ih je ispratio do obale i oni su njegovom jahtom otišli prema aerodromu na Krku. I dok su mahali jedni drugima, kraljica je rekla: "Ako je ovo bravar, ja nisam kraljica." Bio je beskrajno šarmantan.

A Tuđman malo krut?
– Da. Bio je zatvoreniji. Osim toga, dugo je i bio zatvoren (smijeh). Dugo je bio izoliran, sjedio je u svojoj kući, pisao knjige. Bio je čovjek od papira i olovke.

Neki vam kritičari zamjeraju da niste previše branili Tuđmana nakon smrti. Niste se javljali kada su objavljivani transkripti.
– Što bih ga branio? Što ćete braniti nešto što jest? Što treba braniti da je sada dan, a nije noć? Meni su stvari kod Tuđmana bile potpuno jasne. Činjenica je da ništa od onoga što su mu predbacivali nisu dokazali. Tuđmanu se, osim privatizacije, nema što prigovoriti.

A prigovori da je bio diktator?
– Bio je autokrat. Svaki će vam čovjek biti autokrat ako mu se da prilika. On je imao priliku pa je to mogao i pokazati. Svi su autokrati. Poznate i svoje urednike.

Jeste li vi hrvatski nacionalist?
– Nisam.

Kakva su vaša politička uvjerenja?
– Utvaram si da sam intelektualac koji ima nešto naobrazbe i koji može zaključivati na temelju vlastite pameti. Meni zato nisu trebale političke stranke.

Koji je vaš svjetonazor? Demokršćanski? Konzervativan?
– Umjereno konzervativan.

Jeste li dobri s bivšim premijerom Sanaderom?
– Bili smo dobri. Nisam ga vidio jako dugo.

Je li vam on išta pomogao oko Tita? Vidim da su vam sponzori i neke državne tvrtke.
– Ništa. Ali da sam tražio, vjerojatno bi.

Je li vas bivši premijer razočarao kada je onako iznenada otišao?
– Ne bih htio govoriti o nenazočnima.

Tito se hrabro držao na Bombaškom procesu, Tuđman se zbog nekih ideala odrekao privilegija i završio u zatvoru. Stječe se dojam da bi se većina današnjih političara "prodala" za cappuccino, dobru masažu u wellness-centru ili za dobar trendi savjet Modnog Mačka? Kao da nemaju čvrste ideale?
– Svi su ljudi drukčiji. Naši su se ljudi sedamdesetih jako časno držali na sudu i na robiji. Mahom su odbili pomilovanja.

A političari danas?
Ne bih ih sve podcjenjivao. U izvršnoj vlasti ima ljudi koji vrlo dobro rade svoj posao. Božo Biškupić odlično radi svoj posao ministra kulture. Mislim da je Petar Čobanković jedan od najboljih ministara koje je Hrvatska ikad imala.

*Cijeli intervju s Antunom Vrdoljakom pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista u prilogu Obzor

Komentara 424

OB
-obrisani-
11:44 08.05.2010.

Vrdoljak,HRK PLJUC !!!!

OB
-obrisani-
14:09 08.05.2010.

koltrina 5 Ja sam ucesnik rata mene nije u rat pokrenuo ni Tudjman ni bilo ko od Hrvatskih VELIKANA MENE JE U RAT uvukla BORBA PROTIV FASIZMA KOJI JE DOLAZIO IZ BEOGRADA

OB
-obrisani-
14:37 08.05.2010.

U spomen na mjesec svibanj 1945., mjesec najvećeg pokolja Hrvata, Vinko Nikolić POSLIDNJA VEČERA ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je ue u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija. Za večeru je bilo kruva i sira, ja san priko voje ija: kruv ka da je plisan bija, umisila moja ga mater o\' zadnjega brašna u kući, a s vodon ka da je umišala previše svoji\' suza. Svaki san zalogaj mora zaliti vinon, što ga je ona donila iz naše konobe, o\' naši\' loza, a bilo je žuko, kano o\' pelina. Mater se sklonila k naman u Zagreb, bižeć ispri\' crjene „slobode“; ostavi ondi najstarijeg sina, što greb je naša nigdi po\' maslinon u našem poju, i naš opustili dom zakjučala. Stol bija je posve mali, mala famija za njin, s udovicon i sirotin diteton, u sve nas petoro, a svi kanda smo nimi i gluvi, svaki se zalogaj po justin čuje i samo disanje kanda je bilo priglasno. Svaki kanda se boja prozboriti i jednu jedinu besidu, da ne provali nevera, što nan je svima vitlala u duši. Mater će prva: -Šta će to biti, moj sinko, o\' ove naše nesritne zemje o\' jadne \'Rvaske? U mojin je smućenin očima našla crni odgvoor, svaka je besida suvišna bila. -Što o\' nas sviu, sinko ka\' one sotone dođu, nastavi mater, nji\' puno se plašimo, mi i\' poznamo, to ne će svršiti dobro, žedni su naše krvi... suze naše, kiša su oplodna za njiovu mržnju, sva se gadno razgranala ka divja drača; a naše muke, njiman su prava naslada, zlo nan se piše, moj nesritni sine, nesritne mene! Moja je mater bila kriva, što nas je rodila: U Rvatskoj, rvatska mater rodila dicu Rvate. -Šta će o\' tebe biti, moj sinko, ti si mi zadnje uzdanje, kukavne mene sirote, kome me ostavjaš? Da se rodila nisan, boje bi bilo, i za me, i za te. Očaj je sledija nježine suze u očin šta bile su modre ka samo vedro nebo. Tri pitanja nježina, ka tri velike krvave rane iz nježina srca prisađene u moje, bujno se rascvitale ka tri ogromne crjene ruže. I jopet samo muk, on najglasnije divani. Svaki zalogaj kruva i sira zalivan vinon, a ne znan što mi je grče, i kruv i vino žuki ka sami pelin, oli to gorči život: to mračno rvasko Sutra? Pri\' nama bila je noć, zadnja po\' našin krovon: na\' krovon sjale su zvizde, nji\' na mijune, po\' krovon sami oblaci crni i teški, strašna nevera. Svaki je tražija posteju svoju, a svi smo i priviše dobro znali, da ova noć nije noć sna ni počinka: naše će oči roniti suze, naše će glave mučiti brige, naše će srce bol izidati, svi ćemo žuditi brzo svanuće crnoga Jutra. Sutradan mater me isprati pri\' našu kuću: -Nikad te više viditi ne će moje žalosne oči, bidne i nesritne mene! Nježini poljupci prikrili moja su oba obraza, i moje kose, i oči, po njima najviše bija san nježin, sama slika i prilika matere moje. Moja je snaga narasla divja, da se istrgnen iz nježina grča, ruke je ovila ka utopjenik okolo mene, nije me dala o\' sebe, kanda me zavik gubi. Moja je mater na raskrižju naricala za menon kano za mrcen: ja nisan zna, da li je više žalila nad menon, oli nad samon sobon: moja draga sirota, rodi nas jedanajst, sad je i zadnji napušta. Nježina velika ljubav njojzi je okrila: nas dvoje se nikada više ne ćemo sresti. Blagovali našu smo poslidnju večeru ja i moja mater, kruva, sira i vina, kanda smo samog pelina ili, i žuči pili, u Zagrebu, glavnon gradu, u peton danu petoga miseca godine četrdesetpete.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije