Dok pohađaju peti razred osnovnih škola, učenici smatraju da su za njih izrazito korisni predmeti matematika, strani jezik, pa hrvatski, no dok dođu do osmog razreda, izrazito korisnim smatraju strani jezik, matematiku pa hrvatski. I dok navedene predmete slažu po važnosti za budući životni put, ono što zabrinjava jest činjenica da samo u tri godine učenici, napredujući od petog do osmog razreda, školske predmete i njihove sadržaje više ne smatraju zanimljivima. Tako je pokazalo istraživanje u kojem je sudjelovalo više od dvije tisuće učenika petih i osmih razreda koje je proveo Institut za društvena istraživanja.
I nisu ti rezultati isključiva odgovornost nastavnika koji bi očigledno, osim predavačke, trebali imati i ulogu “interpretatora” sposobnih gradivo prezentirati što prihvatljivije i zanimljivije generacijama koje se izmjenjuju, već temeljna odgovornost leži na provoditeljima obrazovnih politika. A oni prava na prigovore, obećanja zasnovana na razini “nultog govora” i vlastita tumačenja važnosti školskog sadržaja više nemaju. Jedino pravo koje im je preostalo, uz svijest da su “prošla generacija”, jest provesti realne promjene u obrazovanju. Bez prava i vremena za improvizaciju, još manje pogrešku. A promjene znače rad, ne promociju. I to onaj rad kojim su obuhvaćeni svi predmeti u svim razredima uz detaljnu pripremu nastavničkog kadra.
Promjene ne znače primat nad jednim predmetom, u kojem će, budimo realni, učenici znati više od polovine nastavničkog kadra kao što je to slučaj s informatikom. Promjene znače i priliku gospodarstvenicima, ne samo političarima da se uključe u obrazovne procese i definiraju potrebe za kvalificiranim radnicima. Zašto je to važno? Jer takvim putem iskusna politika rješava nekoliko otvorenih problema – od kvalificiranih radnih kadrova do sprečavanja iseljavanja. Promjene svakako ne znače otvoriti desetke različitih “područja” pa stati uvjeravati roditelje da se radi. Tu priču više nitko ne tolerira!
Koje reforme i s kojim kadrom? Štrebanje činjenica, prepune školske torbe, domaće zadaće namjesto učenja u školi! Ispitivanje i testiranje namjesto poučavanja! Djeci se pokazuje kako malo znaju i kako nisu vrijedni! Djeca umorna i iscrpljena. Dosadno u školi, dosadnoo doma, okreću se internetu, Googlu, a programe dirigiraju drugi, mi se na njih ljutimo, a sami ne znamo! Kurikulum bruse već godinama, na kraju niti sami ne znaju što su htjeli! Ovim tempom kurikulska reforma će biti gotova za 20 godina, dovoljno da će već trebati druga! Besplodno i dosadno! Jadno je kada u ovoj državi vrijedi mantra da samo jedan čovjek može reformu iznjedriti!? Svašta!