Što je rezultat putešestvija u Rusiju? Ništa senzacionalno, ali ipak dobar znak da su nakon godina sibirske zime u hrvatsko-ruskim odnosima ipak odškrinuta vrata malo toplijim vjetrovima. Naravno, ne treba imati prevelika očekivanja. Operacija Agrokor još uvijek je u tijeku!
Ususret leta u Moskvu, u hrvatskom MVP-u supotpisano je pismo nekolicine članica EU-a u kojem se od Bruxellesa traži pojačan rad na suzbijanju ruske propagande i hibridnog rata. Baš za vrijeme posjeta lansiran je i “info”, navodno iz kruga bliskog predsjednici RH, da je Sberbank preko Agrokora pokušao oprati – 5 milijardi eura! Nastranu nevjerojatnost takvog iznosa, jer prolazak tolikih milijardi kroz tako mali financijski sustav upalio bi sve crvene lampice, no, očito je već i na temelju tog tajminga – da nije svima bilo stalo do uspjeha puta u Moskvu.
Ipak, Kitarović se u svega tri mjeseca sastala s dva najmoćnija svjetska državnika, a obojica bi trebala uskoro posjetiti Hrvatsku. To je način vanjskopolitičkog balansiranja kakav nam je godinama nedostajao! Ne treba podcjenjivati Hrvatsku. Susret nije ništa manje važan Rusiji. Pod sankcijama, Putinu se i najmanja članica EU-a itekako računa.
Čak je i Trumpu Hrvatska dragocjena. Koliko god mala, Hrvatska je visoko na top-ljestvici najvjernijih američkih saveznika, kao što se “nesvrstana” Srbija čvrsto svrstala uz Rusiju. Nabava oružja najbolji je dokaz.
U Srbiju je tako teatralno dopremljeno šest “novih” rabljenih MiG-ova koje je im je Rusija “donirala”. Poklon će Srbi, dakako, i ovaj put morati pošteno platiti, barem 30 milijuna dolara po primjerku kako bi ih doveli na razinu svoje tri preostale 30-ak godina stare 29-tke.
Najavljena naknadna modernizacija nema nikakvog smisla na avionima koji imaju tako malo preostalih radnih sati, no Vučića to nije omelo u nizu slavodobitnih izjava, među kojima se ističe biser: “Srpske zračne snage su (sada) jače od svih zemalja SFRJ zajedno!”
Nastranu što su te snage i 90-tih bile najjače, pa je ipak Srbija izgubila redom sve ratove, jasno je da ovako samo za najviše 10 godina produžava umjetni život lovačke avijacije, otprilike jednako (ne)neuvjerljivo kao Hrvatska remontom 21-ica. Srpski analitičari već su izračunali: srpski piloti bit će sretni ako na 29-kama ostvare 30-ak sati naleta godišnje. Atraktivni nastup ruske akrobatske grupe “Striži” mazanje je očiju puku - jer srpski piloti nikad neće dobiti šansu doći na tu razinu.
Svejedno, slika srpskih “novih” 29-tki na stajanci u Batajnici uz Vučićeve “bombe” moćno su PR-ovsko oruđe u donošenja odluke i o novom hrvatskom lovcu. Koju god ponudu odabrali, novi hrvatski avioni barem sljedećih desetak godina bit će superiorni srpskima. No, Vučićevi biseri hrvatskom ministru Krstičeviću dođu kao po narudžbi.
Vlada više ne mora odabrati apsolutno najjeftiniju, već dugoročno najbolju ponudu. A to znači da ni nominalno najskuplji, posve novi američki F-16 Block 70/72 više nije izvan dohvata, ako je cijena prijateljski spuštena osjetno ispod 100 mil. dolara. Za Hrvatsku je ništa manje bitno što u paketu idu i jednakovrijedni poslovi za hrvatsku vojnu i drugu industriju.
Naravno, nije nemoguće da ta američka ponuda posluži kako bi pokazala da izraelski F-16 i nisu tako skupi – samo ako imaju još dovoljno preostalih radnih sati. Treba netko pomoći Izraelcima da se lakše riješe solidnih starih F-16 nakon kupnje novih F-35. Ili pak Grcima. Trump i Tsipras prošli tjedan objaviše da će “sirota” Grčka modernizirati 120 svojih novijih F-16 na standard F-16V, što će stajati više od 2 milijarde dolara. Zato oni svoje najstarije F-16, eto, nude – nama.
Grci troše unatoč krizi, suočeni s ubrzanim uzletom turske avijacije. Slično, kad Hrvati i Srbi razmišljaju o ugrozama, prije svega u kristalnoj kugli vide – jedni druge. A RS kao mjesto okršaja. U eventualno ekstremno promijenjenim geopolitičkim okolnostima, novi srpsko-hrvatski rat doista nije nemoguć – mogli bi pokušati završiti “nedovršeni posao” u Banjoj Luci.
Ali ne kupi li Hrvatska sad najnovije F-16, onda ni Vučić godine gospodnje 2030. (a on, kao Putin, očito planira vladati desetljećima) neće moći srpskim poreznim obveznicima podmjestiti ceh za novi ili “donirani” MiG-35.
Donošenje odluke o novom umjesto rabljenom lovcu izazvala bi pravi mali rat u hrvatskoj javnosti između onih koji vjeruju da ozbiljna država mora barem početi stvarati ozbiljno ratno zrakoplovstvo i onih koji tvrde da je sve to samo neozbiljno razbacivanje. No, rasprava je zapravo već passé, jer odluka o nabavci modernih lovaca uz cementiranje strateških savezništava davno je donesena, a u tom slučaju vrijedi samo jedna: Hrvatska nije dovoljno bogata da bi kupovala jeftino.
Srbiju svakako treba držati na oku i distanci, jer je jasno da im je Karlobag-Karlovac-Virovitica još uvijek u glavama, ali rečenica "U eventualno ekstremno promijenjenim geopolitičkim okolnostima, novi srpsko-hrvatski rat doista nije nemoguć – mogli bi pokušati završiti “nedovršeni posao”” u Banjoj Luci." - ordinarna je glupost. Za koga bismo mi trebali ratovati u Banja Luci ? Da oslobođamo još Bosne našom krvlju, za naše pseudosaveznike koji svako malo iskazuju zahvalnost tako što uhićuju nekog našeg branitelja na granici i iživljavaju se birajući im političke predstavnike? Ako bude novog rata u Bosni bit će ga prvenstveno s pripadnicima religije mira.