I ove je godine u vojarni Eugena Kvaternika u Gospiću polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim i umrlim braniteljima te svetom misom u kapelici Sv. Franje Asiškog obilježena 21. obljetnica brigade koja je branila Liku i Hrvatsku, piše magazin Oluja. U Domovinskom ratu Lika je predstavljala kralježnicu Hrvatske. Zbog toga je neprijateljeva strategija sloma Like trebala osigurati relativno laganu okupaciju južnog dijela Dalmacije i sjeverno do Rijeke. Obranu Like 1991. – 1992.godine provodile su postrojbe HV 118. i 133. brigade iz kojih se 1992. formirala 6. gardijska brigada, ali je zbog sličnosti imena s Titovom 6.ličkom ubrzo promijenila ime u 9.gardijska brigada. Prvi zapovjednik brigade bio je tada 24-godišnjak general Mirko Norac. Samo tri mjeseca nakon što je formirana uslijedila je akcija „Maslenica“.
Tom je akcijom i djelovanjem na pravcu Rovanjska – Jesenice – Tulove Grede 9.gardijska slomila neprijateljski otpor u rekordnom roku, bez gubitaka, a neprijatelju je nanijela velike gubitke u ljudstvu i tehnici iz čega se mogao uvjeriti da mu se na tom prostoru suprotstavila respektabilna vojna sila. Nakon „Maslenice“ pripadnici 9.gbr nekoliko su mjeseci proveli na vrhovima Velebita bez opreme u nemogućim , neljudskim uvjetima velebitske studeni. Djelovali su na potezu Tulove grede - Mali Alan - Sveto brdo i unatoč katastrofalnim (ne)uvjetima neprijatelju su zadali teške udarce i osigurali liniju. Za uspješno obavljenu zadaću tijekom „Maslenice“ 9.gardijsku i zapovjednika pohvalio je general zbora Janko Bobetko. Po povratku u Liku brigada se svakodnevno borila s četnicima na crti bojišnice dugoj 50 km od Otočca do Gospića. Od skupine dragovoljaca 9.gardijska brigada ubrzo je postala postrojba osposobljena za izvršavanje najsloženijih zadaća. Uz pomoć 133. brigade HV i SJP MUP-a bila je nositelj udara 9. rujna 1993.godine u akciji „Medački džep“ kojom je napokon otklonjena opasnost koja je Gospiću konstantno prijetila iz četničkih uporišta: Divosela, Čitluka, Medka i okolnih mjesta. Novo iskušenje nakon Medačkog džepa brigada je imala 5.ožujka 1994. godine kada je neprijatelj zauzeo točku na Ljubovu (Repetitor) i time stvorio preduvjet za ovladavanjem Ličkog polja. Tog dana Vukovi su priskočili u pomoć pričuvnim postrojbama HV-a na tom terenu, a neprijatelj je bio primoran povući se - uz velike gubitke. Akcija koja se manje spominje, a izrazito je važna i u kojoj je sudjelovala 2. bojna 9.grb je upravo operacija „Ljeto 95.“
Ona je, zapravo, bila uvertira u „Oluju“ i njome je oslobođeno područje ukupne površine 1 600 km 2 te gradovi Bosansko Grahovo i Glamoč. Bilo je to strateški vrlo važno područje jer su hrvatske snage zauzimanjem Bosanskog Grahova izbile na prilaz Kninu i tako presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina, preko Drvara vodi prema Banja Luci. Kako se prisjećaju veterani 9.gardijske brigade, vojska Republike Srpske tada je odbačena dublje u Bosnu, a Knin i čitava okupirana Dalmacija gubi najvažniju prometnicu i dolazi u poluokruženje. Inženjerija Srpske vojske Krajine neprekidno radi na osposobljavanju jedine preostale im prometnice koja vodi prema Bosni (Knin – Otrić – Srb – Gornji Lapac) . Velike zasluge, najteži položeni ispit i krunu svog djelovanja 9. gardijska brigada osvaja akcijom “Oluja”pod zapovjedništvom generala Zvonka Brajkovića.
U Oluji na najtežem pravcu
Prvog dana akcije 4.kolovoza, 1995. godine suočeni s velikim otporom neprijatelja Vukovi su se ipak uspjeli probiti i zauzeti potez Lički Osik - Ljubovo - Bunić. Zauzeti Ljubovo značilo je slomiti tzv. Krajinu. Taj masiv bio je okosnica neprijatelja i simbol njihove državnosti. Iako je naišla na jak otpor neprijatelja, 9.gbr. je uspjela ovladati Ljubovom i izbiti na Lički Osik -Bunić. Drugog dana ove veličanstvene akcije pripadnici treće pješačke bojne, mehanizirane satnije oklopne bojne te izviđačke satnije uz potporu artiljerije nastavili su napredovati na Ljubovu gdje su učvrstili svoje položaje, odmorili i čekali daljnja vojna djelovanja. 6.kolovoza u istom smjeru, jake snage 9.gardijske brigade pod nadzor su stavile aerodrom na Udbini i Krbavsko polje. Sljedećeg dana 7.kolovoza oslobodili su Udbinu. Dio brigade krenuo je u oslobađanje područja prema Donjem Lapcu, gdje su se spojili sa specijalcima MUP-a. Do 8.kolovoza 1995.godine na izrazito zahtjevnom, velikom i surovom ličkom terenu u kratkom vremenu Vukovi su uspjeli ostvariti najsloženije vojne operacije i osloboditi cijeli teren Zbornog područja Gospić. U „Oluji“ pripadnici 2.bojne 9.gbr operativno su pridodani u Zborno područje Split, te su djelovali i na njihovom pravcu. Nakon „Oluje“ dio pripadnika Vukova otišao je na Dubrovačko ratište gdje su nekoliko mjeseci osiguravali državnu granicu prema Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Na žalost, kako to u ratu biva, pale su mnoge žrtve. Kroz 9.gardijsku brigadu od njenog osnutka prošlo je 5000 pripadnika, 210 ih je ranjeno, a 56 Vukova za Hrvatsku je dalo život. Osim Ličana, pripadnici 9.gardijske brigade dolazili su iz svih krajeva Hrvatske - od Zagreba, preko Istre, Kvarnera, Rijeke i dalmatinskih otoka, Zadra i Šibenika, a među njima bilo je i stranih državljana. Veterani 9.gardijske posebno se sjećaju Nizozemaca. Jedan od njih je i Raymond von der Linden koji se sa 17 godina priključio u nizozemsku vojsku. U novinama je čitao o Hrvatskoj i krajem 1991. godine doputovao zajedno s još osmoricom kolega. Raymond von der Linden i Johannes Tilder upućeni su u Gospić. Postali su pripadnici 118. brigade HV-a, a nakon osnivanja 9.gardijske postali su dio izviđačke satnije Vukova s kojom prolaze najteže borbe. 10.svibnja, 1994.godine Johannesa Tildera četnici su zarobili i ubili. Raymond von der Linden nakon teških ratnih godina, trostrukog ranjavanja i preživljene kliničke smrti sa suprugom Tanjom koju je upoznao u Gospiću i koja je također bila dragovoljac na ličkom ratištu te s kojom ima dvoje djece, kao ratni invalid uzima hrvatsko državljanstvo i živi u Velikoj Gorici. Suočen s mnogim životnim poteškoćama, nemogućnošću zapošljavanja supruge i života u Hrvatskoj, prošle godine Raymond s obitelji odlazi u rodnu Nizozemsku. Fotografije sjećanja na poginule prijatelje i čitav ratni put tadašnji pripadnici 9.gardijske, a danas članovi Udruge veterana 9.gardijske brigade povodom 21.obljetnice osnutka, postavili su na izložbenim panoima u vojarni Eugena Kvaternika u Gospiću. „14 izložbenih panoa pod nazivom Povjesnica 9.gardijske brigade postavili smo s namjerom da se sačuva spomen na brigadu i njenu povijest.
Na obljetnici i general Markač
Cilj je da se mladim dočasnicima i časnicima koji žive i rade u vojarni, a kojih 80% nije sudjelovalo u Domovinskom ratu pruže podatci o slavnoj brigadi čije ponosno ime nose“ – kazao je časnik HV i predsjednik Udruge Veterana 9.gardijske brigade Milan Franić. Povjesnica obuhvaća ustroj, sastavnice i ratni put brigade do njenog raspuštanja 31.kolovoza 2003.kada je inkorporirana u 1.gardijsku brigadu, a zatim u Motoriziranu gardijsku bojnu Vukovi. Današnji članovi Udruge veterana 9.gardijske brigade Vukovi osnovane 2007.godine, aktivni su u svim programima svoje udruge koji obuhvaćaju razne djelatnosti. Posjećuju grobove i spomenike svojih poginulih suboraca, njihove obitelji, u ovim teškim vremenima pomažu ratnim prijateljima koji su u materijalnim i drugim životnim teškoćama, obilježavaju sve važne obljetnice. Zasluge Veterana 9.gardijske velike su i kada je riječ upravo o akciji „Medački džep“. Njihovo je zalaganje rezultiralo i vraćanjem digniteta akciji koja je nepravedno dugi niz godina bila marginalizirana. Na okruglom stolu i komemorativnom skupu održanom povodom obilježavanja 20-te obljetnice 9.rujna u Gospiću, na kojem su prisustvovali i general Mladen Markač, njegov zamjenik u Medačkom džepu Željko Sačić te ministar branitelja Predrag Matić - prvi put nakon 20 godina ova je akcija dobila potvrdu svoje legitimnosti.
>>U posljednjih 15 godina umrlo 30 tisuća branitelja
