Još od prvoga naftnog šoka u ranim 70-ima, američki ekonomist i pisac William Engdahl ne prestaje izazivati kontroverzije, a zbog trenutačnih naftnih šokova u svijetu ponovno je u središtu pozornosti svjetske javnosti. Autor bestselera o nafti i geopolitici “Stoljeće rata”, u kojem je 20. stoljeće označeno borbom za naftne izvore, te “Sjemena uništenja”, u kojem se 21. stoljeće smatra stoljećem rata za hranu, pod američkim nadzorom dakako, ovog je tjedna u Hrvatskoj predstavio “Stoljeće rata 2”.
Engdahl se naftom, hranom, osobito GMO-om, i politikom bavi na način koji se u odnosu prema službenoj politici Washingtona može nazvati revolucionarnim. Mnoge su se njegove teze, međutim, pokazale točnima, poput pravih razloga okupacije Iraka. Stoga se Engdahl pita možemo li zamisliti kakvi su ti odnosi danas, a politiku Bushove administracije naziva “luđačkom”. Engdahl redovito predaje na mnogim svjetskim međunarodnim konferencijama, živi u Njemačkoj i, osim što redovito piše o ekonomiji, energiji i o međunarodnim problemima, radi i kao ekonomski savjetnik.
VL: Zašto ste odlučili napisati drugi dio knjige “Stoljeće rata”?
– Na drugi sam se dio knjige odlučio zato što političari EU i prije svega SAD-a ne govore otvoreno ljudima koliko je globalna situacija doista opasna. Problem je u ovome: SAD je od 1945. svjetska supersila bez premca. Henry Luce iz magazina Time, primjerice, proglasio je 20. stoljeće američkim. SAD je kadar učiniti sve što poželi. Čak i u doba hladnog rata SAD je mogao određivati uvjete trgovine s EU, Japanom, Afrikom, Latinskom Amerikom. Pošto je 1971. Nixon odvojio dolar od zlatnog standarda, druge su zemlje bile prisiljene uzimati dolare zbog američke vojne sile iako je ta valuta gubila na svojoj vrijednosti. Sada, u osam godina predsjednikovanja Busha i Cheneya, ili bolje rečeno Cheneya i Busha, ne samo što je fiskalni sustav SAD-a uvelike uništen nekontroliranim deficitom zbog nevjerojatna bildanja budžeta Pentagona i financiranja vojnih planova diljem svijeta, u Iraku, Afganistanu i Africi, kako bi se kontrolirali naftni izvori, nego SAD i nastavlja nikad prekinuti hladni rat.
VL: Kako danas opstaje hladnoratovska podjela?
– Nakon raspada SSSR-a, kao znak dobre volje od Zapada se očekivalo započinjanje konstruktivna dijaloga. Moglo se reći, u redu, imali smo desetljeća nesporazuma, ali sada se posvetimo zajedničkom cilju i spremimo NATO u povijesnu ropotarnicu. Ali, u posljednjih 16 godina učinili smo upravo suprotno. NATO se proširio do vrata Moskve, Bushova administracija i Pentagon uperili su rakete ravno u nos Rusiji svojim planiranim raketnim pogonima u Češkoj i Poljskoj, pokušavaju uvući Ukrajinu i Gruziju u NATO, u kojem su već Rumunjska i Bugarska.
Pogledate li zemljovid, zapazit ćete ono što je Putin kazao u veljači 2007., da nije riječ o zaštiti SAD-a od prijetnje iranskih projektila, nego o izravnu sučeljavanju s Rusijom. Smatram da Rusija neće kleknuti i moliti za milost, jer to nije u prirodi ni ruskog naroda ni većine naroda svijeta. Dakako, Rusija je krenula u razmještanje vlastita naoružanja i obnavljanje svog nuklearnog arsenala, što znači da smo u novom hladnom ratu. Tek idućih godina američke će elite shvatiti što je učinila Bushova administracija.
VL: Svojedobno ste parafrazirali Clintonovu izjavu: “Riječ je o nafti, glupane!”
– Moćni su financijeri gurnuli Cheneya i Busha u Bijelu kuću, poduprijevši njihovu kampanju, zato što se američki establišment u posljednjih 10, 20 godina suočio s rastućim ekonomijama u Euroaziji, posebno u Kini. Kako bi kontrolirali taj proces i područje od istočne Europe do jugoistočne Azije odlučili su kontrolirati naftu, a posredno cijelu regiju i države. Danas je jasno da rat u Iraku nema nikakve veze s traženjem oružja za masovno uništenje.
Bivši glasnogovornik predsjednika Busha Scott Mc Clellan u svojim je memoarima naveo da se pričom o sredstvima za masovno uništenje lagalo Amerikancima (i manipuliralo njima), Kongresu, svijetu, UN-u, a u tome je predsjednik čak uživao. Cilj je pohoda bila okupacija najvećih rezervi nafte na planetu, a ako kontrolirate naftu, kontrolirate ekonomiju i budućnost nacija poput Kine, ali i Europe.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju Večernjeg lista
