Jedan od glavnih zadataka poljskog Ureda sigurnosti i tajnih službi u doba komunizma bila je borba protiv Katoličke crkve, što je uključivalo i njezino špijuniranje. U Poljskoj, zemlji u kojoj se rodio i odrastao Karol Wojtyla, kasnije papa Ivan Pavao II., pojavit će se knjiga koja otkriva pozadinu špijuniranja svećenika, kasnije nadbiskupa i kardinala te pape Karola Wojtyle. Cilj Ureda za nacionalnu sigurnost komunističke Poljske bio je pronaći suradnike tajnih službi u najbližem okruženju Karola Wojtyle, doći do informacija, stvarati podjele i dezintegracije u Katoličkoj crkvi. Našla se velika mreža agenata, “ulovljenih” uglavnom prisilom, tvrdi autor knjige Marek Lasota. Među njima bili su svećenici, novinari i Wojtylini bliski suradnici.
Autor knjige “Špijuniranje Wojtyle – Karol Wojtyla u arhivama tajnih službi” povjesničar je poljskog Instituta za nacionalno pamćenje u kojem se nalaze svi dokumenti bivšeg komunističkog Ureda za nacionalnu sigurnost i komunističkih tajnih službi. Lasota nije objavio imena svećenika agenata iz okruženja Karola Wojtyle, tadašnjeg krakovskog nadbiskupa, ali je dao točan opis njihovih funkcija, što omogućuje njihovu identifikaciju.
Tako se pod imenom “Ares” krio jedan od najvrednijih agenata komunističkih tajnih službi iz krakovske biskupijske kurije. Riječ je o financijskom direktoru katoličkog tjednika “Tygodnik powszechny” i upravitelju dobara biskupske kurije u Krakovu Tadeuszu Nowaku. Agent Nowak nije primao novac za suradnju, a informacije o Karolu Wojtyli dostavljao je samo usmeno. O utjecaju i poziciji agenta Nowaka, rođenog u Lavovu 1901. godine, svjedoči i podatak da je dobio nagradu 1965. godine “Pro Ecclesia et Pontefice” od pape Pavla VI. Nagradu mu je uručio sam Karol Wojtyla kojega je špijunirao.
Novinarka agentica
Iz katoličkog tjednika s tajnim je službama surađivala i novinarka pod pseudonimom “Targowska” koja je 1966. informirala o tračevima iz redakcije o navodnoj vezi Karola Wojtyle s radnicom katoličkog tjednika. Ta je radnica samo prepisivala dokumente krakovskog nadbiskupa Wojtyle, bilježi Marek Lasota. Na osnovi tvrdnji agentice iz katoličkog tjednika, komunističke tajne službe pokušale su montirati provokaciju u sklopu akcije “Triangolo” protiv pape Ivana Pavla II. 1983. godine. Podmetnuli su falsificirani dnevnik radnice iz katoličkog tjednika o navodnoj vezi s Karolom Wojtylom u stan svećenika Andrzeja Bardeckog. Provokacija nije uspjela jer je agent Grzegorz Piotrowski kasno stigao u Krakov.
Vrhunac 60-ih godina
Ime i prezime Karola Wojtyle, još kao mladog svećenika, pojavljuje se prvi put u dokumentima komunističkih tajnih službi 1949. godine, a informacije o njemu prenosi agent pod pseudonimom “Torano”, svećenik iz krakovske župe sv. Nikole u Poljskoj, a vrhunac špijunaže događa se 60-ih godina kada Wojtyla postaje pomoćnim biskupom, a kasnije nadbiskupom Krakova. Među agentima koji su tada došli u prvi plan, piše Marek Lasota, bio je agent “Marecki”, upravitelj krakovske župe Nowa Huta, koji je “nekoliko puta krao zanimljive dokumente iz krakovske kurije”.
Jednim od najvrednijih komunističkih agenata pokazao se benediktinac iz Krakova nakon kojega je ostalo osamnaest velikih svezaka dokumenata. Taj svećenik agent špijunirao je i vlasitoga brata na radiju Slobodna Europa, za što je dobio “posebnu zahvalnicu KGB-a”. Autor Marek Lasota objavio je da su u biskupskoj palači u Krakovu tajne službe imale prislušne uređaje, a “velike napore” posvećivale su razlikama i mogućem suprotstavljanju nadbiskupa Wojtyle poljskom kardinalu Stefanu Wyszynskom. U knjizi je objavljeno i da su agenti oko Karola Wojtyle imali zadatak otkriti kakvu kozmetiku upotrebljava, igra li bridž, tko mu pere rublje, tko mu je zubar, sluša li Slobodnu Europu...
Opisujući golemu, dugo pripremanu akciju “Ljeto 79”, vezanu uz prvo hodočašće Ivana Pavla II. u domovinu Poljsku, povjesničar Lasota navodi da su angažirani deseci agenata od kojih su dvojicu uspjeli postaviti u neposrednu blizinu Svetog Oca. O poznatoj propovijedi koju je tadašnji papa održao u Varšavi komunistički tajni agenti kazali su da “sadrži elemente protivljenja i tajne političke poruke”. Za tu operaciju poljski komunisti posudili su najnovije instrumente za prisluškivanje od KGB-a i Stasija. Široka mreža agenata komunističkih tajnih službi oko Karola Wojtyle završava možda najpoznatijim slučajem dominikanca Konrada Hejma i njegovom dugogodišnjom špijunažom u Rimu i Vatikanu, što je poljski Institut za nacionalno sjećanje objavio i dokumentirao prošle godine, nakon smrti pape Ivana Pavla II.
I njemački Stasi uhodio papu
Marek Lasota, autor knjige o špijuniranju Karola Wojtyle, rekao je za Večernji list da su pronađeni tragovi suradnje poljskih tajnih službi s njemačkim Stasijem iz vremena kad je Karol Wojtyla već bio papa. “Prije nisam našao tragove takve suradnje”, rekao nam je Lasota koji je više od tri godine skupljao dokumente o špijuniranju Karola Wojtyle. “Cilj mi je bio dati pregled djelovanja komunističkih agenata oko Karola Wojtyle te prikazati mehanizam kojim se služila tadašnja komunistička vlast”, rekao nam je Lasota.
Krakov najjači špijunski centar
Prikazivanjem djelovanja komunističkih tajnih službi Marek Lasota dokumentira da je sustav prisiljavao katolički kler na suradnju. Dokumenti otprije pedeset i više godina pokazali su da je krakovski ured, tamo gdje je bio Karol Wojtyla, postao najjači špijunski centar u komunističkoj Poljskoj s glavnim ciljem borbe protiv Crkve te istraživanja i skupljanja informacija na lokalnoj razini. Krakovska nadbiskupija u Poljskoj bila je najviše špijunirana, a o tome svjedoči i dokument, jer u Krakovu je osim klera postojao još jedan “čir” za Komunističku partiju. Bili su to katolički intelektualci, novinari i publicisti čvrsto povezani s Crkvom.
Kako su vrbovali redovnike
Operacija pronalaženja agenata u crkvenim krugovima počinjala je od “raspoznavanja terena”. Komunističke tajne službe tražile su kompromitirajući materijal protiv svećenika i redovnika te katoličkih djelatnika. Svećenike, potencijalne suradnike, dijelile su na neprijatelje, neutralne i pozitivne. Posljednji ne izražavaju negativno mišljenje o sustavu, nastoje živjeti što ugodnije, često imaju problema s alkoholom, a najboljim su označavali klerike koji su upadali u romanse. Vrbovanje je bilo glavno oružje za pronalaženje agenata tajnih službi. To, tvrdi autor knjige “Špijuniranje Wojtyle”, potvrđuje i “Operacija K” iz 1950. godine, kada su tajne službe samo u jednoj noći ispitale 1400 katoličkih svećenika, redovnica i djelatnika.
