Mirjana Hodak iz Virovitice jedna je od osam sretnica kojima je kao razlučnim vjerovnicima pripao dio novca od 1,6 milijuna kuna dobivenih prodajom domaće propale tvornice dječje obuće Ukus. Jer rješenjem bjelovarskog Trgovačkog suda, preostalih 118 radnika, koji su također prijavili potraživanja, nije dobilo ni lipe. Njihov novac progutala je Porezna uprava Virovitice kao prvi razlučni vjerovnik, te troškovi stečajnog postupka.
No, Mirjana Hodak sebe ne bi nazvala sretnicom, nego, kaže, baš naprotiv:
- Moj zahtjev zaloga na nekretnine bio je upisan prije Porezne uprave u zemljišne knjige. Prema sudskom rješenju, pripalo mi je tek 23.300 kuna. Kako? Za 22 godine krvava rada, sedam neisplaćenih plaća u vrijeme stečaja te "zarađene" invalidnosti na krojačkom stroju, to je sramotna svota. Samo za ozljedu na radu priznata mi je tražbina od 107.000 kuna u II. isplatnom redu, te 23.000 u II. višem isplatnom redu - ističe 45-godišnja Mirjana, šokirana sudskim rješenjem.
Upravo zbog invalidnosti njezin je slučaj, za razliku od preostalih stotinjak sudbina ukusovaca, specifičan. Kad joj je ruku zahvatio krojački stroj, bile su joj samo 34 godine. S ozlijeđenom rukom (50-postotna invalidnost) njezina je karijera krojačice tada zauvijek prekinuta i odonda bez uspjeha traži bilo kakav posao. Uvjerena da joj je nanesena nepravda te da je zakinuta u pravima, nije joj bilo teško, s još troje bivših kolega, izbrojiti 380 kuna za najnoviji izvadak iz zemljišne knjige Ukusa.
- U izvatku sve lijepo piše, crno na bijelom. Razvidno je kako se sudsko rješenje ne poklapa sa zahtjevima u zemljišnoj knjizi. Pod brojem šest stoji moje ime i prezime sa zahtjevom za pravo zaloga na nekretnine radi osiguranja novčane tražbine od 72.000 kuna prema presudi od 1. lipnja 1999. Tek je pod rednim brojem osam zahtjev virovitičke Porezne uprave. Kako to da tri godine poslije sud odjednom ima drukčiju priču? Kako je moguća takva neusklađenost između izvatka iz zemljišnih knjiga i sudskog rješenja?! Dokazat ću da je sudska odluka nezakonita - kaže Mirjana ističući da drukčije ne može biti. Jer, dodaje, s invalidskom mirovinom od 1300 kuna i 170 kuna za tjelesno oštećenje ne može se živjeti. Iako joj je tek 45 godina, zbog invalidnosti ne može više raditi kao krojačica, a za druge poslove nije "pogodna" upravo zbog, prema mišljenju poslodavaca, svoje srednje dobi.
- Kažu mi: "Niti si mlada niti stara." I što sada - pita se gospođa Hodak.
Kome da se obrati u ovom trenutku, još ne zna. Naime, da zlo bude veće, izvadak iz zemljišnih knjiga dobila je posljednjeg dana osmodnevnog roka prava na žalbu na sudsko rješenje te ju nije stigla podnijeti. No, bez obzira na to što su šanse da dobije novca male, pravicu će, tvrdi, istjerati, ako treba i u Strasbourgu.
- Pa, bilo mi to posljednje u životu. Izigrana sam, namučena i više nemam što izgubiti. Postoji još tračak nade. Da se Porezna uprava odrekne svoga dijela u korist radnika. Država se od stotine stečajeva već toliko nabrala novca da ovu svotu ne bi niti osjetila - zaključuje Mirjana ističući kako neće prezati ni od tužbe protiv države za povredu ljudskih prava.
