Upravo su Hrvatske vode, kojima je glavna zadaća da od poplava štite ljude i imovinu, najodgovornije za nedavne nedaće na sjeveru zemlje. Tvrdi to koprivnički biolog, istraživač i ekološki aktivist Goran Šafarek, ponajveći domaći ekspert za Dravu.
– Umjesto modernog, jeftinog i učinkovitog upravljanja vodama, kakvo je u EU, Hrvatske vode provode zastarjelu politiku pretvaranja rijeka u kanale, čime uništavaju prirodna poplavna područja. Taj je model i jako skup, pa 'guta' ogromnu količinu državnog novca te prouzročuje dvostruku štetu – veli Šafarek.
'Na papiru'
Dodaje kako i EU već godinama kritizira način na koji Hrvatske vode rade. Još 2000. godine donesena je Okvirna direktiva o vodama, čija je glavna odrednica da rijekama valja dati prostora, a ne ih tiskati u kanale. Ako se "kanaliziraju", prije ili kasnije naići će tolika količina vode da će doći do poplave, a ako se rijekama ostavi njihovo prirodno poplavno područje, voda će se preliti ondje gdje neće počiniti štetu.
– Hrvatska je 'na papiru' prihvatila Direktivu, no na terenu je potpuno suprotno. Stručnjaci EU-a utvrdili su da regulacija donjeg toka Drave u dužini od 56 km blizu Osijeka nije u skladu s europskim zakonodavstvom te su dali preporuku da projekt ne treba provesti, ali uzalud – navodi koprivnički biolog i upućuje na zaključke europskih stručnjaka.
"Prikupljeni rezultat jasno ukazuju na to da su brojne rijeke znatno degradirane. Trenutačno održavanje rijeka je u suprotnosti s naporima RH u usklađivanju hrvatskog okolišnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a", izvadci su iz njihova izvještaja.
'Organiziran sustav'
U sadašnjem modelu gospodarenja vodnim resursima Šafarek vidi mogućnost za korupciju širokih razmjera.
– Sve pokazuje da postoji dobro organiziran sustav usmjeravanja novca iz vodne naknade u privatne hidrotehničke tvrtke. Nekima od njih to čini najveći dio prihoda i naravno da su te tvrtke zainteresirane da se "reguliraju" rijeke, bilo to potrebno ili ne – tvrdi on i navodi da su Hrvatske vode u 2010. godini raspolagale s budžetom od 2,3 milijarde kuna, što je, primjerice, deset puta više od proračuna Ministarstva turizma.
Navodi i podatak da je u Hrvatskoj dosad regulirano više od 20.000 kilometara vodotokova na mjestima daleko izvan naselja, i to po iznimno visokim cijenama – 100 metara regulacije stoji i milijun kuna – dok mnoga naselja još nemaju ni vodovod ni kanalizaciju.
Oni prave ogromne kanale i gdje ne treba te 'unistavaju' podzemne vode te opskrbu vodom ljudima u selima gdje nema vodovoda. Ostanu prazni bunari i nikome nista. Jos jedna rodijacka firma u kojoj je bitnija podobnost od strucnosti.