Kad se prije petnaestak godina Lojzek Grden počeo baviti seoskim
turizmom, nije ni slutio da će jednoga dana Lojzekova hiža
završiti na turističkim stranicama jednih od najutjecajnijih
svjetskih dnevnih novina. Pokojni Lojzek želio je samo ponuditi svoje
domaće proizvode putniku namjerniku koji dođe u taj zaselak u selu
Gusakovec u srcu Zagorja, samo četiri kilometra od svetišta
u Mariji Bistrici.
Mukotrpan rad
Malo-pomalo, obitelj Grden razvijala je svoje gospodarstvo, napravila
ugodnu klijet u kojoj se poslužuje najbolja zagorska hrana, a kad se
gosti opuste uz dobro zagorsko vino (Grdenovima je i to uspjelo), mogu
se odmoriti u nekoj od 15 soba koje se nalaze u sklopu imanja.
– Nije bilo lako. Imali smo i teških trenutaka jer
nam nitko ništa nije pomogao – kaže nam
29-godišnji Darko Grden koji je u vođenju gospodarstva
uspješno naslijedio oca.
– Najgore je prošlo, otplatili smo kredit i sada
idemo dalje – optimistično nastavlja Darko koji zaista ima
velike planove.
A i ovo što je postigla njegova vrijedna obitelj ide među
najbolje što seoski turizam nudi u Zagorju. Zasluge
pripadaju cijeloj obitelji, prije svega njegovu pokojnom ocu Lojzeku
(po kojemu je hiža i dobila ime), zatim majci Pavici te supruzi Lidiji.
– Nudimo domaću hranu koja je pripremljena od
namirnica koje su proizvedene u domaćinstu – kaže
Darko. Šunka, salama, špek, sir,
gljive, purice, guske, race s mlincima, a na kraju nezaobilazne
zagorske štrukle – nabraja Darko.
Lojzekova hiža svoj je ugled i popularnost stjecala godinama.
Prvo su došli Zagrepčani, zatim turisti iz drugih dijelova
Hrvatske, a u posljednjih nekoliko godina dolazi sve više
stranaca, posebno Engleza i Amerikanaca.
Oduševljeni
stranci
Stranci su, ističe naš domaćin, posebno
oduševljeni prirodom, domaćom hranom te izgledom
naše stare autohtone hiže. To su, ustalom, primijetili i u
uglednom engleskom Guardianu koji je Lojzekovu hižu preporučio kao
nezaobilaznu hrvatsku destinaciju. Dolaze tu na izlete i učenici iz
cijele Hrvatske, a u posljednje vrijeme Zagorje su otkrili i
školarci iz Dalmacije.
– Ovdje mogu vidjeti krave, kokoši, purice,
paunove, zečeve, svinje, ali i voziti se u pravim zagorskim kočijama.
Vrlo je popularna i škola u prirodi – kaže Darko.
Dolaze obitelji s djecom, ali i biznismeni koji se žele opustiti u
prirodi, daleko od znatiželjnika.
No, nije sve bajno, posebno kad je riječ o lokalnoj turističkoj
zajednici koja, prema Darkovim riječima, nije učinila ništa.
Ali to je za Darka samo dodatni izazov koji ga motivira.
– Prevelika je žrtva pala, previše smo truda
uložili da bismo napustili sve ovo – odlučan je Darko.
Proširit će i preurediti imanje, najavljuje, ovaj put uz
puno povoljniji krediti. Tvrdi da će sve ostati kao i sada te da neće
biti intervencija koje će narušiti starinski ambijent i
arhitektonski sklad. Obećao je da se stara Lojzekova hiža nikad neće
pretvoriti u modernu Lojzekovu vilu.
Djelotvorni austrijski recept - oku sve ugodno
Dr. Saša Poljanec-Borić Iz Instituta “Ivo Pilar” smatra da se država mora aktivnije uključiti u razvoj kontinentalnog, pogotovo seoskog turizma. – Problem je u tome što Hrvatska nije poznata kao kontinentalni brend – kaže dr. Poljanec-Borić te dodaje: – Budući da ponuda seoskih gospodarstava nije zaokružena, vrlo često djeluje zapušteno i neuredno. Austijanci su doveli do savršenstva koncept – oku sve ugodno. U toj je zemlji sve uređeno tako da imate osjećaj ugode i ljepote, a sve se temelji na konceptu zajedničkog djelovanja privatnog i državnog ulaganja. Ističe da je u svemu tome bitno razviti i kontrolu kvalitete jer nije dopustivo da se neka gospodarstva reklamiraju kao seoska, a da se u njima nudi konfekcijska hrana. Dr. Borić kaže da je teško reći kada će Hrvatska dostići austrijsku razinu te ističe da je naš morski turizam vrlo razvijen i profitablan, ali da sada treba izraditi strateški plan za cijelu Hrvatsku.
