Mogući izlazak Grčke iz eurozone bio bi presedan i jedan od najznačajnijih ekonomsko-političkih događaja u povijesti europske integracije. Prvi puta došlo bi do koraka unatrag, jednostranog odbacivanja prevladavajuće ekonomske doktrine u Uniji i do odabira alternativnog puta. Ako bi pritom Grčka, u određenom kraćem roku polučila i ekonomski uspjeh, ili ako ne bi bilo gore nego sada, temelji ekonomske politike Unije i vjerodostojnost europskih institucija bili bi temeljito narušeni. Moguće posljedice takvog raspleta teško je procijeniti, međutim, moguće je promisliti o razlozima zašto su se Grčka i njeni vjerovnici našli u trenutnoj situaciji.
Razumijevanje tih razloga je iznimno bitno i za Hrvatsku jer ju se često plaši grčkim scenarijem i pritom joj se istovremeno preporučuju mjere rezanja potrošnje (austerity) slične onima koje su se provodile u Grčkoj. Hrvatska javnost je loše informirana o stvarnim uzrocima grčkih problema. Zaključci velikog broja komentara, analiza, ali i običnih novinarskih izvještavanja sugeriraju da je odgovornost isključivo na grčkoj strani. Pritom se često u prvi plan stavlja stereotip rasipnog, lijenog mentaliteta Grka koji ne žele vraćati svoje dugove. Međutim, Grci imaju najveći broj radnih sati u EU (tjedno 42 sata, a prosjek EU je 37,2), njihovu državu ne vode „salonski socijalisti“, kako trenutnu Vladu nazivaju neki domaći komentatori, već legitimno izabrana Vlada koju podupire 36 posto stanovništva i koja dosad ničim nije pokazala lijevi radikalizam (široka nacionalizacija, suspenzija privatnog vlasništva ili tržišta itd.).
Nadalje, Grčke mirovine nisu ono što o njima piše dio medija. Njihov udio u BDP od 17 posto je najviši u Europi, ali ne zbog njihove iznimne visine jer su izdvajanja za mirovine od 2.500 eura po stanovniku ispod prosjeka i EU i eurozone. Visok udio mirovina u BDP-u posljedica je ogromnog pada BDP-a. S druge strane, činjenica je da je Grčka krajem 2000-ih trošila daleko iznad svojih mogućnosti te da je javni sektor bio prenapuhan, a plaće i mirovine preizdašne. Iako se najčešće raspravlja upravo o tim aspektima kao uzrocima trenutne situacije, oni nisu stvaran razlog zašto je Grčka u nemogućnosti vratiti svoje dugove i zašto bi mogla napustiti euro. Potrebno je razlikovati fiskalnu neodgovornost grčke politike prije krize od liječenja bolesnika poslije krize. Bolesnik koji ne ozdravlja, već godinama odumire, dovoljno govori o odabiru lijeka. Dakle, uzrok trenutne situacije nije ni mentalitet Grka, niti je to moralno pitanje kako se pokušava prikazati, već primarni problem leži u promašenoj ekonomskoj politici Bruxellesa.
Od početka krize, a posebno od 2010. od kada je Grčka pod mjerama Trojke (MMF-a, ESB-a i Komisije) Grčke fiskalne neravnoteže i neki njihovi uzroci su bitno reducirani. Zaposlenost u javnom sektoru je pala za oko 25 posto, plaće su i mirovine srezane, a stvari su išle do te razine da se ukinula i nacionalna televizija. Međutim, te iste mjere su dovele do kolapsa gospodarstva. Javna potrošnja je smanjena oko 40 mlrd eura, ali je u istom periodu došlo i do pada BDP-a za više od 20 posto. Broj zaposlenih je smanjen za 23 posto, a stopa nezaposlenosti je porasla s 10 na 26 posto. Iako je rast javnog duga bio pod kontrolom, udio javnog duga u BDP-u povećan je sa 126 na 177 posto BDP-a upravo zbog drastičnog pada BDP-a. S druge strane, Grčkoj se mjere rezanja potrošnje sugerirane upravo radi smanjivanja javnog duga.
Osudu takve pogrešne politike ističu brojni svjetski ekonomisti, a i same stručne službe jednog od članova Trojke, MMF-a, koje su zaključile kako su stroge mjere rezanja bile pogreška. Nobelovac, prof. Joseph Stiglitz, tijekom svog nedavnog gostovanja u Hrvatskoj istaknuo je kako se odluke često donose na temelju nepotpunih informacija, ali kada postane jasno da postojeće teorije imaju ugrađene pogreške, treba mijenjati smjer. Ovu poruku mnogi u Europi, ali i u Hrvatskoj do sada nisu željeli čuti. Moguće je da ih niti slom jedne cijele zemlje i neizvjesna budućnosti Europske unije neće natjerati na promjenu stajališta.
U tom slučaju, i ako Grci na nedjeljnom referendumu izaberu prekid kontinuiteta politike rezanja, nedavna izjava predsjednika Europske komisije, Jean-Claude Junckera, koji je grčku Vladu optužio za izdaju zbog egoizma, postat će primjerom licemjerja europskih institucija. Bez ulaska u detalje samih pregovora i u to tko je napravio kolike kompromise u odnosu na početnu poziciju, jasno je da će se egoizam iskazati u inzistiranju provođenja politike koja razara grčku ekonomiju, suprotno volji njenih građana. S obzirom na sve, raspisivanje referenduma je jedini politički logičan potez koji je grčka Vlada mogla napraviti, pa začuđuje prilično apsurdna, a u Hrvatskoj posljednjih dana vrlo prisutna teza o tome kako Syriza referendumom prebacuje odgovornost na građane.
Naime, Syriza je dobila izbore na temelju obećanja da će se suprotstaviti daljnjem rezanju potrošnje. S tim je ciljem ušla u pregovore s vjerovnicima te od njega očito nije odustala, što je odraz njene dosljednosti. Ponovno stavljanje platforme na temelju koje su dobiveni izbori na referendumsku provjeru, jedini je demokratski ispravan put za donošenje ovako bitne odluke koja može izmijeniti budućnost i položaj Grčke.
>> Grčka odbila vratiti i 2,3 milijuna eura Hrvatskoj!
>> Tsipras: Na referendumu glasujte protiv! Tusk: Europa želi pomoći Grčkoj
Problem je u Mentalitetu Grka.Sto Grk radi 42 sata tjedno to bi Njemac odradio za 10 sati,produktivnost na poslu je bitna a ne broj sati koji treba platiti.Ako radite vise sati od Austrijanaca zasto vam nije visi BDP od Austrijskog.Dovoljnoo je vidjeti kako Grk hoda po ulici kao baba a Austrijanac kao vojnik i samo ti se sve kaze.