Ova je godina posebna po važnoj obljetnici, zapravo po više njih koje se vežu uz jednog čovjeka. Jer obilježavamo 115 godina automobilističke kulture u Hrvatskoj, a onda i 150 godina od rođenja Ferdinanda Budickog, 70 godina od njegove smrti, pa 120 godina kako je Budicki dovezao prvi automobil u Zagreb, i na kraju 115 godina kako je u Zagrebu osnovan Prvi hrvatski automobilni klub, kojemu je jedan od osnivača bio i Budicki. I tako Budicki, Budicki i Budicki…
A u Hrvatskoj enciklopediji tek tri rečenice o njemu! Piše da je bio “hrvatski pionir automobilizma, biciklizma i zrakoplovstva”, da je rođen u Zagrebu 11. travnja 1871. i umro u Zagrebu 25. lipnja 1951., i onda još samo ovo: “Vodio vlastitu mehaničku radionicu, bio zastupnik inozemnih tvornica automobila. Proputovao biciklom mnoge europske zemlje i sjevernu Afriku, iz Beča dovezao 1902. u Zagreb prvi automobil, letio balonom od Zagreba do Stubice i Velike Gorice te do Baške na Krku. Jedan od osnivača Hrvatskoga automobilskoga kluba (1906.), otvorio 1910. u Zagrebu prvu autoškolu, 1911. osnovao taksi-službu.”
Budicki je zaslužio puno više od ovakve šture biografije. A na sve ove obljetnice podsjetio me ovih dana Valentino Valjak iz zagrebačkog Muzeja automobila “Ferdinand Budicki”, inače i autor monografije “BEŠTE, LJUDI – IDE AUTO – Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898. – 1945.”, koja je objavljena 2012. Valjak mi je s pravom naglasio da je ovaj dio gradske i nacionalne povijesti bio donedavno u potpunosti neistražen i nepoznat široj javnosti, a to je priča o transformaciji Zagreba i Hrvatske iz makadama u asfalt, iz konjskih zaprega u motorizirano doba, iz mirovanja u gibanje. Kako dobro kaže, vrijeme s kraja 19. i početka 20. stoljeća bilo je važno za nacionalni kulturni identitet u kojemu se dogodio niz tehničkih inovacija koje su u potpunosti promijenile kako europsko tako i hrvatsko društvo. Stoga će gradske i državne institucije te oldtajmer-klubovi i privatni muzeji posvećeni povijesnim vozilima obilježiti ovaj važan nacionalni jubilej čitavim nizom kulturno-društvenih događanja tijekom ove godine.
Dobro, tko je bio taj Budicki? Malo više o njemu ipak možemo doznati iz Tehničke enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Tako doznajemo da je u Varaždinu izučio bravarski zanat, da je u Beču radio i položio majstorski strojarski ispit, da je radio i u Grazu, Budimpešti, Münchenu, Nürnbergu i Berlinu. Zatim je rodnom Zagrebu, u Marovskoj ulici 24 (danas Masarykova) 1898., “kao nadopunu postojećoj mehaničarskoj radionici, otvorio trgovinu šivaćih strojeva i bicikala K touristu, koje je ponuda kasnije proširena pisaćim strojevima, strojevima za pletenje, klavirima, loncima za brzo kuhanje i dr. Budickijeva se trgovina među ostalim isticala dugotrajnim jamstvima za proizvode te time što su ponudu činili i tečajevi za njihovu uporabu (primjerice tečaj brzoga kuhanja)”. Ključna je 1901. godina, kad je Budicki u Zagreb dovezao prvi automobil i motocikl. Rabljeni automobil marke Opel dovezao je iz Beča te u Tehničkoj enciklopediji dalje piše: “Automobil je bio pogonjen jednocilindričnim motorom snage 3,5 KS (2,6 kW), a snaga se na stražnje kotače prenosila lancem. Masa mu je bila 520 kg, najveća brzina iznosila je 20 km/h, a potrošnja goriva 10 l/100 km.
Budicki je naučio voziti iz kratke poduke austrijskoga sportaša i industrijalca Otta Beyschlaga te promatrajući vozače električnoga tramvaja. Sudjelovao je u mnogim motociklističkim i automobilističkim utrkama u Zagrebu i inozemstvu. Motorom Laurin & Klement 1902. put od Beča do Zagreba prešao je za rekordnih 13 h i 45 min, tijek puta praćen je na Trgu bana Josipa Jelačića, a uspjeh su prenijele mnogobrojne svjetske novine.” Iduće, 1902. godine Budicki u svojoj trgovini širi ponudu i na automobile pa je tako Zagreb tada dobio prvi autosalon. Kako doznajemo iz enciklopedije, prvi modeli auta koje je prodavao bili su oni tvornice Adam Opel AG, a imao je i zastupstva za Ford Motor Company, Daimler AG i Puch. Zanimljiv je podatak da Budickom u Zagrebu bečka vozačka dozvola nije bila priznata pa je morao pristupiti prvome ispitu za dobivanje vozačke dozvole koji je održan 1910. u Zagrebu, a dodijeljena mu je vozačka dozvola serijskoga broja 1.
Još je zanimljivije da je “Budicki podučavao vožnju od 1904. te je tako vožnji podučio i članove povjerenstva koje mu je dodijelilo vozačku dozvolu, a 1910. i službeno je otvorio prvu autoškolu”. Imao je i obrt za prijevoz putnika, najprije automobilom od 1904. i autobusom od 1909., a od 1911. i taksi-službom. Obrt za prijevoz zatvorio je 1921. Budicki je i jedan od osnivača Hrvatskoga koturaškog (biciklističkog) kluba Orao (1904.) i Hrvatskoga automobilskoga kluba (1906.) te je bio član uprave Hrvatskoga športskog saveza (1911. – 1914). Kao uspješan obrtnik bio je vijećnik Trgovinske zanatske komore te suosnivač gospodarstvenoga sajma Zagrebački zbor (1909.) (danas Zagrebački velesajam). Međutim, ono što ne piše u enciklopediji i drugdje jest podatak da mu je posao sve lošije išao između dva svjetska rata. A onda je došao Drugi svjetski rat pa komunistička vlast, koja mu je oduzela gotovo sav imetak, kao i mnogima drugima, pa je i vrlo brzo umro u 80. godini. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju i kao da ga je prekrio neki plašt zaborava, plašt koji su mnoge naše važne povijesne ličnosti također osjetile. Stoga je ova godina više nego dobra prilika da se malo više podsjetimo na Budickog.
Video - Sony predstavio model električnog automobila
Eee moj Despote ..prije smo imali Beograd sad imamo Zagreb..Prvi automobil u Hrvatsku dovezo je grof Bombelles Marko 1898 u Vinicu kraj Varaždina a isti dan i u Varaždin.. I da je Budicki došao u Zagreb morao je proći krozz Varaždin jer druge takve ceste nije ni bilo.. Dakle Zagreb je uvijek i sad ,samo malo selo pokraj Varaždina..Za tebe (velikog hrvatinu ) očito ne postoje ostala mjesta u Hrvatskoj, koja su po bilo čemu poznatija od tvog Hrvatskog Beograda..