Ivana Zvonimira Čička (u sedamdesetoj) teško je usporediti s bilo kime na hrvatskoj političkoj sceni. Pedeset se godina bavi prvo svojim, pa nacionalnim, pa ljudskim pravima i u tom je periodu izazivao brojne kontroverzije. Čini to i dalje, no kako bi bilo drukčije. On je valjda jedini koji je u RH uspio dobiti odlikovanje SKD Prosvjete “Svetog Savu”, a potom i hrvatsko “Stjepan Radić”. Kaže da je nakon toga srpska Prosvjeta ukinula to odlikovanje.
Je li u Hrvatskoj na djelu nagla i primjetna regresija kada su u pitanju ljudska prava?
Ne, to nije točno. Mislim da je stanje ljudskih prava u RH, uvjetno rečeno, onakvo kakvo je u većini postkomunističkih država. Još nismo završili tranzicijski period i trebat će još dugo vremena. Hrvatska ima sve zakonodavne okvire kao i druge države, trudi se provoditi te standarde, a zadatak je nevladinih udruga, kao što je HHO, da upozoravaju državu tamo gdje “škripi”. Plenkovićeva Vlada omogućila je nevladinim udrugama i civilnom društvu visoku razinu financijske potpore, što je, naravno, neke s desnice razbjesnilo. Stupanj razvijenosti društva ne mjeri se samo po BDP-u nego i po bogatstvu nevladinih udruga i inicijativa.
No kritičari s ljevice tvrde da su ljudska prava u RH ugrožena?
Imamo cijeli niz ekscesa koja govore o klimi koja nije do kraja zdrava, ali svakodnevne reakcije i države i drugih institucija, kao i nevladinih udruga govore da postoji senzibilitet za očuvanje ljudskih prava. Ne postoji savršeno društvo. Glavni problem kod nas jest strah od slobode.
Hod “crnokošuljaša” po Trgu bana Jelačića donio je veliko uzbuđenje?
Imamo veliku galamu jer se šačica ljudi odjevenih u crno pojavila na zagrebačkim ulicama... No, to je bogatstvo demokracije, ne možemo stalno sužavati, stalno hapsiti, uvoditi nekakve verbalne delikte. Trebamo pustiti ljude da govore, sloboda nema ograničenja. Bio sam, recimo, strahovito bijesan kad su iz HDZ-a počeli privatizirati termin “domoljublje”. Pa tko određuje što je to domoljublje, sadržaj tog pojma. Prema tome, svi građani Hrvatske koji poštuju zakon i vole svoju zemlju su domoljubi. Ne može jedna politička stranka privatizirati pravo na domoljublje. Kao što se ni stranka koja sebe naziva Pametno ne može proglasiti vlasnikom pameti u Hrvatskoj.
Vi, dakle, ne vidite da je na djelu u RH “konzervativna revolucija”?
A što to uopće znači. I vi ste upali u zamku, jer konzervativizam je politička ideologija koja ima svoj legitimitet. Nema tu nikakve revolucije, nego jednostavno stanoviti segmenti društva javnost nisu navikli na to da “konzervativan” jednostavno znači imati političku opciju.
Problem je što mnogi u nas misle da ljevica ima više prava, a desnica manje?
Kod nas i dalje postoji stigmatizacija onih koji se politički opredjeljuju desno. Oni koji nisu lijevo pripadaju desnici, zar ne? Ja bih po političkoj tipologiji pripadao umjerenoj desnici, jer ne pripadam ljevici niti joj želim pripadati. Prema tome, što je danas u RH lijevo ili desno. Kada se napada desničare samo zato što nisu lijevi, to je stigmatizacija svih onih koji drukčije misle. Danas “konzervativizam” služi ljevici da bi optuživala one druge, po istom modelu koji smo imali u vrijeme komunizma. Tada su oni svakoga koji nije pripadao njihovoj političkoj opciji nazivali “kontrarevolucionarom”. I sada se rabi opet ta suluda riječ, a to je bolestan način razmišljanja. Ljudima fali demokratski instinkt i poštovanje drugih koji misle različito.
Mislite li da su ljudi u RH dovoljno pametni da shvaćaju da i Keleminčeva šetnja spada u demokraciju?
Apsolutno. I pri tome glasaju tako da Keleminec ne može dobiti ni jedan posto glasova na izborima. Najveći sud u Hrvatskoj nije ni Vrhovni ni Ustavni, nego javnost. Keleminec je folklorna pojava u hrvatskom društvu, a i vlast i političke opcije zauzele su stav kojim osuđuju takve manifestacije i to je dovoljno.
No SDP zahtijeva da se Keleminčeve hodnje zabrane?
Taj se SDP ne može oteti mentalitetu zabrana i hapšenja, nevjerojatno! Ne postoje zakonske mogućnosti da se takve manifestacije zabrane. Ja se s Keleminčevim pokretom i ljudima osobno ne slažem, no pustimo ih da žive svoj život. Nemojmo mi drugima određivati kako će živjeti. Mi u HHO-u smo za slobodu, za dekriminalizaciju svih ideja, simbola, jer zabrane nas nikamo neće dovesti. Hvataju se u SDP-u za neke odluke i praksu sudova, a to nema veze. Mi nismo država običajnog prava gdje se sudi na temelju presedana, nego smo država koja ima statutarno pravo. Dakle, donesite zakon pa zabranjujte. A ono što svi ovdje izbjegavaju jest “vruć krumpir” osude komunizma. Kad bi se donijela odredba o zabrani ustaških simbola, onda se moraju zabraniti i simboli komunizma, a to nitko neće. Ili će biti zabranjena oba zla ili neće nijedno.
Ljevica tvrdi da se ne mogu izjednačavati simboli ustaštva i komunizma, posebno ne zvijezda petokraka?
Ustaški su simboli kompromitirani Drugim svjetskim ratom, ali komunistički, dakle i zvijezda petokraka, kompromitirani su poraćem i praksom komunističkih zemalja. Konačno, ta zvijezda posebno je kompromitirana tijekom Domovinskog rata jer je agresiju na RH i BiH izvršila Titova JNA pod simbolom te zvijezde.
Imate o ovome dosta “revolucionaran” stav?
Zato i nisu zvali nikoga iz HHO-a u Vladino Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Naš stav je jasan, nema razlike između komunizma i fašizma.
Ne očekujete, dakle, da će Hrvatskom i “poteći krv”, kako to očekuju neki s ljevice?
Ne, to što govori Ranko Ostojić je budalaština, krv neće poteći i zato što “njegovi” nemaju više oružja i zato što više ne postoji zakonski okvir da ga mogu upotrijebiti, kao što su ga imali nakon Drugog svjetskog rata i sve dok su bili na vlasti. Nema više političkih zatvora i neće nas više hapsiti. To prizivanje krvi nazvao bih političkom menstruacijom dijela SDP-a.
Nema više ni verbalnog delikta pa promatrači HHO-a rade izvješća o verbalnim deliktima na nogometnim i drugim stadionima?
Radimo na stadionima ono što je po međunarodnim standardima predviđeno pravilnikom Uefe i Fife o događanjima na stadionima. To su međunarodne norme koje su nadređene našem zakonodavstvu. Sad je frka kako spriječiti skandiranje “za dom spremni” na utakmici Ukrajine i Hrvatske. Ne možeš u javnosti legitimirati da se to može, a na stadionima zabraniti, zato je jako važno da javnost i politička elita zauzmu svoj načelan stav o tome.
Načelan je stav politike da to nije pametno uzvikivati?
Nije to samo stav Vlade RH nego i svih pametnih ljudi.
A kada taj pozdrav (ZDS) nije u funkciji glorifikacije NDH, nego je simbol HOS-a na spomen-ploči jedne kuće u Jasenovcu?
To je prije svega nepristojno, takav se simbol ne stavlja u Jasenovac. I to nije obična kuća u Jasenovcu, nego se tamo nalazio Glavni stan logora u Jasenovcu. Ja to ispisivanje pozdrava “za dom spremni” doživljavam najobičnijom provokacijom jer nema povijesnog uporišta da je postojao prije Pavelića. To je isto kao i “zieg heil”. No, ako se mi orijentiramo zakonodavno prema njemačkom modelu, a ovih je dana njemački Savezni sud odbio zabraniti neonacističku stranku, držimo se, dakle, stava da je danas demokracija najbolja obrana od buđenja novih zala. U drugim državama postoje organizirane grupacije neonacista, za razliku od RH gdje je to ekscesna pojava. U RH čak nema nikakvog zakona o zabrani četničkih simbola. Ne zabranjuju se nikakvi simboli. No nepristojno je da se u RH pojavljuju četnički simboli... Ne možeš ti mene ubijati pa poslije na grob ubojica stavljati četničke simbole!
Zanimljivo da niste ušli u Plenkovićevo Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću?
Znam da su se mnogi trudili da u to povjerenstvo ne uđemo ni ja ni Ivo Banac, a rečeno mi je da je to zbog našeg tvrdog stava u odnosu prema komunizmu i fašizmu. U tom povjerenstvu nema nijedne osobe, osim Jasne Omejec, koja se u teoriji i praksi bavila ljudskim pravima. Nema ni nezaobilaznog Žarka Puhovskog, što god tko o njemu mislio. Nema ni Vlade Šeksa, disidenta iz komunističkog vremena, uopće nema disidenata i žrtava komunističkog terora. Nema ni vodećih teoretičara ljudskih prava, primjerice Miomira Matulovića ili osječke docentice Ivane Tucak. Zato su tu i neki pik-zibneri i ljudi koji žele stvoriti lažnu sliku o stanju ljudskih prava tijekom Domovinskog rata, primjerice Ante Nazor.
Konkretno, u čemu bi tu bio problem s tim vašim tvrdim stavom?
Oni će s Povjerenstvom “zamračiti” stav prema komunizmu i očekujem da neće proći formulacija o istovjetnom zlu. To se vidjelo i iz prvog Plenkovićeva nastupa kad je on kazao da ćemo osuditi ustaški režim i fašizam, a komunistički ćemo “preispitivati”. To će društvo nastaviti relativizaciju komunizma, mnogi od njih tu jednostavno čuvaju svoje biografije. Nadalje, nitko tko je kontaminiran komunizmom ne bi smio sjediti u tom povjerenstvu. A Komunistička partija bila je zločinačka organizacija koja je držala pod jarmom narod, kao što su to činili i ustaše. Točka. Još je i Stipe Mesić HHO nazivao nadriforenzičarima i nadrihistoričarima kad smo se bavili istraživanjima komunističkih zločina i upozoravali na zločinački karakter komunizma.
Kad ste spomenuli Mesića, svojega bivšeg prijatelja, postoji li neki naš lider s kojim se niste posvadili?
Ja jednostavno živim svoje stavove, a ti ljudi, kada dođu na vlast – polude! Ne može ni novinar ni netko iz nevladine udruge koja želi imati kritički odnos prema vlastima biti prijatelj s političarom kad je on na vlasti. U protivnom gubiš kredibilitet, moraš imati distanciju. Evo, primjerice, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s kojom sam bio jako dobar prijatelj. Što njoj znači izjava “ja neću dopustiti blaćenje Domovinskog rata”? Pa tko je ona da zabranjuje, to je totalitarni rječnik! Tako su i drugovi govorili da neće dopustiti da se blati revolucija. Pustimo ljude nek’ blate, oni time ne mogu umanjiti vrijednost Domovinskog rata, naprotiv. Zašto? Jer se vrijednost tog rata vidi kroz postojanje hrvatske države, a te se vrijednosti ne mogu uništiti.
A što ćemo s vašim crnokošuljašima koje ste vi postrojavali u Širokom Brijegu 1991. ?
Može li mi netko pokazati tu fotografiju na kojoj sam ja sa “svojim” crnokošuljašima? Niste je mogli vidjeti zato što ne postoji, a ono što je objavljeno jest falsifikat. Riječ je o fotomontaži koju je napravila glavna urednica Danasa Hloverka Novak Srzić u dogovoru s državnim vrhom. Skup je održan u rujnu i imam prave fotografije gdje se vidi da sam u bijeloj košulji i hlačama i ne postrojavam crnokošuljaše koji su bili u zimskim jaknama. A naslov mog tadašnjeg govora bio je “Naše oružje je ljubav i praštanje”. Dakle, stvarno profašistički govor.
Vratimo se na predsjednicu Grabar-Kitarović, s kojom ste bili prijatelj. U onoj neugodnoj situaciji kada vam je dodjeljivala odlikovanje, a vama su javno spale hlače, ona je reagirala i pokušala vas zakriliti poveljom, a nekoliko mjeseci poslije nazvali ste je sramotom Hrvatske jer se našla s premijerom Srbije Vučićem i potpisala deklaraciju?
Ja sam i dalje u dobrim odnosima s predsjednicom. Istina, lijepo je reagirala u toj neugodnoj situaciji za mene, ali zar to znači da sad trebam prestati biti kritičan prema vlasti? Osim toga, nisam ja rekao da je ona sramota za Hrvatsku, nego je to stajalo u našem priopćenju, to je bio stav Odbora. I nismo je kritizirali zato što se našla s Vučićem, već je ona otišla u istočnu Slavoniju, u Vukovar, na taj sastanak baš na dan kada je u Beogradu izvršen atentat na Stjepana Radića. Hrvatska Vlada je o tom sastanku koji je bio u ponedjeljak obaviještena tek u prethodni petak, a tamo ju je dočekao Vučić s deklaracijom i s njim je bio i ministar vanjskih poslova Dačić. A ona našeg MVP-ovca Miru Kovača ništa nije ni pitala. Zar to nije sramota za RH?
Bio je to pokušaj da se na visokoj razini olabave vrlo zategnuti odnosi između Hrvatske i Srbije?
To su različite razine, ona je predsjednica, a Vučić premijer. I konačno, što je bilo od te njezine akcije – ništa, pala je u vodu. Srbi su pak vrlo lukavo tempirali sastanak na dan atentata na Radića, no ne čudim se jer, kad nju za vanjske poslove savjetuje Mate Granić, ne može biti ništa bolje od toga. Ja sam joj to kazao, a ona se uvrijedila. Isto je bilo kad je o navijačkim skupinama govorila kao o Orjuni. Ma nema tamo Orjune, to su sve mladi, oštri hrvatski nacionalisti. Trebam li ja, dakle, kao predsjednik Odbora odšutjeti o nepravilnostima vlasti ili im se uvlačiti u onu stvar. Ja na to u svom životu nisam navikao.
Jednako je završilo i prijateljstvo sa Stipom Mesićem?
Pa napisao sam da je lažov, a poslije se i pokazalo da sam bio u pravu.
Jeste li i sada u kontaktu s predsjednicom RH?
Kad se vidimo, pozdravimo se, čujemo se telefonom, ali to više nije ono što je bilo. Problem je s političarima što oni svi jednostavno u jednom trenutku polude od taštine. Oholost je prvi početak grijeha, to se vidi i po gardu njihovih tijela, po oblačenju, načinu na koji nose svoj spomenik ispred sebe. Takav je sada slučaj i s Trumpom, on neće razgovarati s novinarima koji ga kritiziraju. Vlast je pokvarljiva sama po sebi.
Pa dobro, ponekad ih se može i pohvaliti?
Primjerice, sad kad je bio napad na Davora Stiera zbog ljudskih prava ja sam stao u njegovu obranu zato što su govorili neistine o njemu, dok sam istodobno kritizirao Hrvatsku i rekao je politički promašaj odrediti se protiv nove tužbe BiH protiv Srbije zbog genocida. Da smo to podržali, ne bismo stali na stranu Bošnjaka, već pravde i pravednosti. Idemo utvrditi istinu tko je odgovoran za smrt osam tisuća muškaraca u Srebrenici. To je načelno pitanje, a RH tu podliježe nekakvom bolesnom pragmatizmu. Postoje tri presude tribunala u Haagu u predmetu Blaškić, Tuta, Naletelić i Kordić, kojima se utvrđuje da je RH bila upletena u međunarodni sukob u BiH. Dakle, da je bila agresor.
Te pravomoćne presude uključene su sada kao dokazi u predmet “šestorke Herceg-Bosne”. Protiv Srbije pak nema nijedne presude koja bi dokazivala da je ona bila agresor. A mi znamo da jest. U predmetu protiv Mladića pronađeni su dokazi koji upućuju na to da je Srbija bila uključena u genocid i sada bismo mi to trebali zanemariti. Naša je moralna obveza, pogotovo jer je i RH bila podnijela istu tužbu protiv Srbije, da nastavimo braniti to načelo. Istodobno iz Srbije neprekidno dolaze optužbe da je Hrvatska genocidna i da ispada da su Hrvati genocidan narod. A mi bismo sad trebali prešutjeti da su oni doista počinili genocid nad Bošnjacima. Zbog čega? Politikantskih igara oko budućnosti BiH?
Hrvatska ovdje vjerojatno želi dobiti potporu i EU, SAD-a i Rusije oko rješenja za BiH koje će osigurati prava tamošnjih Hrvata?
Tu imamo dva koncepta. Prvi koji zagovara treći entitet za Hrvate, a to znači zaokružiti prostor Hercegovine na kojemu živi oko 250 tisuća Hrvata. Treći entitet može biti samo teritorijalan i ne može biti na pet mjesta. Recimo, u tuzlanskom bazenu gdje živi 25 tisuća Hrvata. To bi značilo žrtvovati preostalih 300 tisuća Hrvata. Drugu koncepciju zastupaju biskupi i dio hrvatske politike, kojom se nastoji sačuvati ostatak Hrvata u BiH. A to ne ide kroz treći entitet, nego promjenom izbornog zakona i unutarnjim preslagivanjem, a to ide postupno. Nedavno sam gostovao na sarajevskoj TV i rekao sam da, ako Dodik bude inzistirao na odcjepljenju RS, rat je neizbježan. Može li Hrvatska u tom slučaju dopustiti da netko s Ivanjice iznad Dubrovnika doslovno zakotrlja stijene po Dubrovniku, da netko stavi dalekometne haubice u Bosansku Kostajnicu, a u dosegu mu je zagrebačka katedrala? Ne može, ja mislim da će u tom slučaju Hrvatska preventivno intervenirati jer po međunarodnom pravu ona ima pravo ući na tuđi teritorij u dubinu od 30 kilometara ako je ugrožena nacionalna sigurnost. Svi ciljevi koje je zacrtala velikosrpska politika i danas su na stolu. I dalje ne odustaju od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag. I to ne zastupaju neke trećerazredne budale, nego vrh njihove politike. Ako netko misli da će smekšati Srbiju time što nećemo dati podršku novoj tužbi protiv Srbije za genocid, taj ništa ne zna o politici.
U vrijeme suđenja hrvatskim generalima bili smo na suprotnim stranama – vi ste zastupali stavove haaškog tužiteljstva, ja sam više vjerovao obranama hrvatskih generala?
Uopće nisam bio na strani Carle del Ponte, ni ja ni HHO. Zalagao sam se za ideju međunarodnog prava, pravednosti i objektivnosti. Sve što smo radili u HHO-u objavljivali smo u medijima. A svaki naš dokument išao je najprije predsjedniku države, pa premijeru, ništa nije moglo ići u Haag mimo njih.
Da, tako su u Haag otišli i vaši “objektivni” podaci o 40 tisuća spaljenih kuća nakon Oluje?
Nije točno.
Kako nije, piše u izvještaju HHO-a, a o tome je kao svjedok govorio i Žarko Puhovski u Haagu?
Puhovski nije smio svjedočiti u Haagu jer on nije urednik te knjige. On je samo bio potpisan tamo uime HHO-a. Osim toga, kad se radio izvještaj, on uopće nije bio u HHO-u, a općenito on je bio protiv istraživanja ratnih zločina tvrdeći da oni u užem smislu ne spadaju u ljudska prava. I ne samo to, on je u ostavci tvrdio da to radimo “za račun stranih donatora”, dakle potvrdio je Tuđmanovu tezu o plaćenicima koji rade za Judine škude. Prema tome, on se pred Tribunalom pojavio kao lažov. Mi i dalje stojimo pri podacima o broju poginulih, a što se tiče broja spaljenih kuća, samo smo citirali UN-ova generala Foranda.
O tome se i radi jer je upravo dotični general bildao te brojke?
Ne znam je li ih on bildao ili ne, ali su to bili podaci UN-a, a ne HHO-a.
Pa dobro, mislite li da su generali zaslužili 25 godina zatvora?
Nikada nisam rekao ni da ni ne. A prijatelji generala koji su mi dolazili znaju da sam im ja točno napisao kolike će njihove kazne biti jer sam znao procijeniti kakva je praksa suda.
Što se tiče Gotovine i Markača, oni su dobili sudski spor pred Haaškim sudom da su nevini i svi moramo poštovati tu odluku suda i veseliti se tome da nisu završili u zatvoru. Sam sam bio godinama u zatvoru i ne mogu se radovati ničijem zatvoru.
No činjenica je da je HHO tada bio breme obranama generala?
Netočno. Ne postoji nikakav dokaz kojim to možete potvrditi, a javna percepcija o meni i HHO-u nikada me nije previše uzbuđivala.
No obrane hrvatskih generala dolazile su k nama po dokumente koji su im poslužili kao dokazi u obrani. I mi smo ih uredno servisirali. Rekao sam svojima u uredu: “Idite u podrum i izvadite sve što im treba”.
Obratili su se vama zato što u tom trenutku te dokumente nisu mogli dobiti od hrvatske države?
Od nas su ih dobili. I Čermak i Gotovina i Markač.
Što se dogodilo pa je drugostupanjska presuda generalima bila posve drukčija?
Da je presuda za prekomjernu upotrebu artiljerije bila potvrđena, izbila bi velika panika u svjetskoj politici i ratovanju. Pogledajte što se sada događa s prekomjernom upotrebom zrakoplova. I sad vidim da je Carla del Ponte opet dežurna, u Siriji je i tvrdi da svi zapravo rade ratne zločine.
Gdje je ona sada?
U Siriji. Zajednički je supredsjedatelj jedne institucije UN-a koja ima snagu tužiteljstva. Opet je tužiteljica jer su je iz UN-a zvali i aktivirali iz mirovine. Molili su je da dođe, ona je opaka žena s njihova stajališta. I sada zbraja koliko je civila stradalo u zračnom bombardiranju.
Kako bilo, nekako ste bili “manji Hrvat” u vrijeme suđenja našim generalima u Haagu?
Pa ja sam uvijek mali Hrvat, jer sam se krstio kao vrlo mali, a ovi koji su se krstili kao veliki, oni su veliki Hrvati. Ja svojim hrvatstvom nemam potrebu licitirati jer sam bio Hrvat kada to mnogi nisu bili.
Hrvatska je i dalje podijeljena na dva različita pola?
A koja to država nije, pogledajte Francusku ili Njemačku. Demokracija pretpostavlja dvije različite političke grupacije koje se međusobno sukobljavaju. Mi smo na nešto nižem stupnju razvoja pa je kod nas to malo više ostrašćeno.
Jeste li zadovoljni što će se napokon otvoriti arhivi?
Vlada je pokrenula inicijativu, a onda se Most požurio da sebi pred lokalne izbore nabije političke poene i oni to sad, kao, pokreću. To je ishitreno, ali i njihova je cijela politika takva. Novi zakon rade kompetentni ljudi u Ministarstvu kulture. Smatramo da se prvo mora prikupiti sva građa iz vremena komunizma, od Ustavnog suda, Komisije CKSK za zaštitu ustavnog poretka, Predsjedništva SRH. I arhiva Hrvatskog sabora (od 1982. do 1990.), koja još nije predana Državnom arhivu, kao ni arhivi SDK, banaka i drugih ključnih poduzeća koja su financirala ilegalnu aktivnost tajnih službi. A sve je to ništa ako se prvo ne provede digitalizacija, za što se može dobiti i novac od EU. Padom komunizma otkrilo se da je u Udbi radilo 850 ljudi, samo je 10 posto njih otišlo u mirovinu, ostali su nastavili raditi i razmiljeli su se po svim institucijama. Neki od njih su i dalje aktivni i skrivaju svoje biografije. U Vrhovnom sudu RH i dalje sjede neki koji su sudjelovali u političkim suđenjima. To je, dakle, moralno i političko pitanje – mogu li ti ljudi i dalje biti tamo. Mi i dalje imamo za državnog odvjetnika g. Cvitana koji je imenovan u zadnjoj komunističkoj generaciji, a iz njegovih poteza vidi se da on i dalje razmišlja na boljševički način. Primjerice, kada su u pitanju štandovi koji se stavljaju na teret Milanu Bandiću da ih je nezakonito iznajmio udruzi Željke Markić za skupljanje potpisa za referendum o braku. Vi se sjećate kako smo 1989. skupljali potpise za višestranačke izbore. Ni mi nismo imali štandove, ali su nam ih dali dečki s tržnice. Prikupili smo potpise i vratili štandove.
Niti se tome suprotstavljao tadašnji gradonačelnik Mikić niti je došla policija. Ovdje imamo slučaj da je jedna grupa građana prikupljala potpise za promjenu Ustava, to prođe i Ustav se promijeni i onda ih gone zato što nisu platili za štandove. A to je politizacija. Zaključujem da u DORH-u i dalje prevladava boljševički način razmišljanja jer je takav proces danas jednostavno nedopustiv. A ja mislim da je Bandića trebalo zatvoriti da je tražio novac za te štandove. Ti ljudi ni sada ne razumiju što je to svijet ljudskih prava i što su to nevladine, neprofitne udruge. Udruga “U ime obitelji” nije na tome zarađivala i prodavala čestitke, već prikupljala mišljenje građana.
>>Ivan Zvonimir Čičak: Ministra Jovanovića treba suspendirati!
>>Čičak: Konzervativni svjetonazor idejno se stigmatizira
I
Petokraka je simbol pod kojim je mučki pobijeno najviše Hrvata u povijesti hrvatskog naroda i da bude strašnije nakon rata, u miru. Zar nije drug tito jedan od 10 najvećih zločinaca u svijetu i to zločinca pod petokrakom.