Posljednjih godina svjedoci smo nepravednog zapostavljanja hodnika kao važnog sastavnog dijela modernog stanovanja. Hodnik se najčešće doživljava kao nepotrebno potrošen prostor te mu se ne posvećuje velika pozornost, a nerijetko ga se nastoji priključiti nekom većem prostoru s kojim graniči. Ipak, valja biti svjestan značaja i potencijala hodnika, a naročito hodnika kao ulaznog prostora.
Žrtva štednje
Osnovna namjena hodnika kao ulaznog prostora jest da bude spojnica između vanjskog svijeta i privatnog prostora, da bude mjesto primanja manje važnih posjetitelja te da zvučno i vizualno odijeli stan od zajedničkog stubišta zgrade. U starijim stanovima ulazni je prostor nerijetko izdašno dimenzioniran i atraktivno dekoriran, te u nekim slučajevima preuzima funkciju dodatnog salona ili blagovaonice. Pojavom poslijeratnog, standardiziranog višestambenog stanovanja, reprezentativna funkcija ulaznog hodnika ustupa mjesto racionalnijem promišljanju ulaznog prostora koji je rijetko kad uži od 140 centimetara, sasvim dovoljno da se domaćin i gost mogu mimoići bez guranja. U današnje vrijeme nažalost, ulazni hodnik često biva žrtvom štednje na površini. Tako se nerijetko dogodi da je ili poddimenzioniran ili ga, u ekstremnim slučajevima, čak ni nema. U kombinaciji sa suvremenim protuprovalnim vratima koja najčešće nisu tako dobra u zaustavljanju zvuka kao što su u zaustavljanju provalnika, rezultat može biti značajno narušavanje intimnosti stambenog prostora. Ovakve situacije najčešće ne mogu biti kvalitetno riješene bez ulaganja u izradu neke vrste pregrade koja će stvoriti što kvalitetniji ulazni prostor. Od neophodnih elemenata u ulaznom prostoru svakako treba izdvojiti vješalicu za kapute, policu za odlaganje ključeva te ormarić za cipele. Zrcalo u punoj visini figure je uvijek dobrodošlo, ali pritom treba voditi računa o poziciji zrcala u odnosu na glavne izvore svjetla – poželjno je da su rasvjeta i zrcalo na istoj strani, a nikako jedan nasuprot drugog. Svega petnaestak centimetara prostora je već dovoljno da se stvori ormarić za cipele, a odjeća na vješalicama se bez teškoća može smjestiti i u tek četrdesetak centimetara duboke elemente.
