Kada je najavljeno da će u Zagreb na konferenciju Prodajnog mindseta doći Jordan Belfort, moramo priznati kako smo bili zdvojni što misliti o tome. Zbog jednog od najpoznatijih filmova u povijesti Vuk s Wall Streeta postigao je globalnu slavu. No taj film pokazuje zbog čega je na film i dospio. Sheme u mešetarenju dionicama dovele su ga do tvrtke s više od tisuću ljudi i neviđenog bogatstva, ali i do zatvora, gdje je zbog toga proveo 22 mjeseca. Iako je novac oštećenima vraćan, svejedno se za Belforta i dalje lijepi etiketa financijskog kriminalca. Ta kontroverza privlačna je i zato što je zbog filma u kojem ga glumi Leonardo di Caprio postao globalnom figurom, ali i zbog toga jer ljudi žele znati sve o takvoj osobi, kojoj danas zapravo uopće ne ide loše, dapače, Jordan Belfort i dalje se bavi ulaganjima. Nekolicina hrvatskih novinara imala je priliku kratko razgovarati s Vukom s Wall Streeta osobno.
– Žalim za onim lošim što sam napravio, a to je da su ljudi zbog mene izgubili novac. Neke bih stvari svakako i promijenio da mogu, nastojim greške ne ponavljati. Ali življenje sa žaljenjem vrlo je toksičan način da se prođe kroz život. Ne žalim za onim što sam napravio sebi, za zloporabom droge, divljim tulumima, višestrukim brakovima, tako više ne živim, mudriji sam, ali to je bio moj život, kojem se danas znamo i nasmijati. Osjećam se dosta dobro kad je riječ o svemu što sam napravio u posljednjih 20-25 godina, putujem svijetom, podučavam ljude prodajnim vještinama. Promijenio sam se, ponovno sam postao osoba koja sam nekada bio. Kada sam napravio svoje pogreške, bio sam jako mlad i očito sve što sam napravio nije bilo ispravno i moralno. No, kada se radi o zarađivanju novca, tu nema ničega nemoralnog, svrha je poslovanja da se zarađuje, da se monetizira prinos vrijednosti. Ako nekome pomažete da zaradi od te vrijednosti, zaslužujete da vas se plati. Kod poslovanja se radi o tome da donesete vrijednost na troškovno najekonomičniji način, pa tada nastaje profit, više vrijednosti, više je i profita. Tako rade velike kompanije, i to je etično poslovanje – opisao je Jordan Belfort.
Jordan Belfort istaknuo je i kako je za Hrvatsku pozitivno što smo ušli u eurozonu, da je inflacija na prihvatljivom nivou, ekonomija se čini vrlo zdravom, a općenito mu se Zagreb jako svidio, prošetao je, upoznao se s nekim restoranima, čiju je hranu pohvalio.
– Jedini je problem što ste zemlja s malo stanovnika, ali volite raditi, pametni ste. Kada sam izašao, osjetio sam neki zanos, pozitivu, mislim da možete još napredovati, preduvjete imate, a pohlepu nisam osjetio, što je dobro za vaše društvo – kazao je Jordan Belfort. Za sam film “Vuk s Wall Streeta” kaže kako je točan čak 95 posto, a ono što nije točno, kaže, stvari su koje nisu toliko bitne. S ekipom filma proveo je otprilike godinu, praktično svaki dan. – Ono što ljudi možda ne znaju o Leonardu di Capriju jest da je iznimno velik radnik. Mučio se oko svake riječi, svake scene, ispravljajući se dok nije postigao najveću autentičnost. Scorsese je legenda, nevjerojatan čovjek, a sasvim običan i od jako velike pomoći – kaže.
I sami smo Belfortu postavili nekoliko pitanja, zaista je brzih misli, onako kako dobar prodavač treba biti.
Jeste li ikada očekivali da bi vam se ovakvo što moglo dogoditi: kamere, svjetla pozornice… pogotovo kada je Stratton Oakmont propao i sve ste izgubili?
Jesam li to očekivao prije 30 godina? Pa ne, naravno. Kada je Stratton Oakmont propao i kada sam doznao da idem u zatvor, znao sam da ću se vratiti, da mogu opet biti bogat iako sam sve izgubio. Jednom kada naučite pravila poslovanja i kada ste odličan prodavač, lako je zaraditi. Mislio sam da mogu biti bogat, ne toliko kao prije, ali nisam mislio da mogu postati slavna, globalna osoba. Bilo je to slučajno, napisao sam tu knjigu kada sam otišao u zatvor jer nisam imao što raditi, a nisam volio gubiti vrijeme. Razmišljao sam o tome što mogu raditi a da je produktivno, a jedino produktivno je to da naučim pisati, pa sam napisao knjigu, bez imalo očekivanja da će se dogoditi to što se dogodilo.
Ima ta scena s Matthewom McConaugheyjem u kojem njegov lik objašnjava kako na Wall Streetu ne trebate nikakvo znanje iz ekonomije, već samo morate znati prodavati. Što je točno, treba li ili ne treba znati nešto o ekonomiji?
Burzovni mešetar ne treba znati išta o ekonomiji. Jer oni svoje preporuke dobivaju od analitičara koji o tome znaju, ali također ne znaju puno više. Ono što je tamo objašnjeno jest da je svejedno hoće li vrijednost dionica ići gore, dolje, u krug ili postrance. Nitko to ne zna, a ponajmanje burzovni mešetari. I to je točno. Završio sam novu knjigu, “Vuk ulaganja”, koja će uskoro izaći, i upravo to tamo objašnjavam, procijeniti kretanje tržišta iznimno je teško, samo nekoliko ljudi to zna, ostali ne. I pri tome mislim na ostalih sedam milijardi ljudi na planetu. Iznimno je teško procijeniti kako će se kretati vrijednost dionica, pa tako i tržište.
Ali Wall Street i dalje opstaje, i to već cijelo stoljeće, jest propao u nekoliko navrata, ali još je tu. Kako to?
U tome je cijela poanta. Wall Street služi vitalnoj svrsi, trebamo Wall Street, bez njega bi svijet bio kudikamo siromašnije mjesto. Tamo se udjeli u kompanijama nude, dobivaju se krediti, ulazi na tržište, zato je Wall Street nužan, tamo se stvaraju velike vrijednosti. Ali, postoji i tamna strana Wall Streeta, a to su baloni koji se tamo stvaraju, instrumenti masovnog financijskog uništenja poput derivata, potiče se ljude da trguju kratkoročno, da ulažu u fondove s visokim provizijama umjesto u one jeftinije. Da biste bili uspješan ulagač, cilj vam je doći do golemih vrijednosti koje se stvaraju a da vas ne uvuku u korumpiranu kockarnicu koja tamo također postoji.
POVEZANI ČLANCI:
Koja vam je bila najveća pogreška u ulaganju?
Bio sam jednom ušao u kombinaciju gdje su me oprali. Uvjerili su me da se radi o zlatnom rudniku u Kanadi, da se radi o najvećem otkriću zlata, da će dionice otići do neba. I uložio sam u to pola milijuna dolara, kada je dionica vrijedila dolar. I odjednom je to toliko skočilo da mi je vrijednost porasla na 50, 100 milijuna dolara. I nastavilo se još nekoliko tjedana, i mogao sam sve prodati, ali prijatelji su me uvjeravali: “Pa nemoj, može još, sigurno je ići do tisuću dolara za dionicu, sigurno ima milijardu kilograma zlata.” I nisam, samo da bi jednog ponedjeljka ujutro trgovanje bilo zaustavljeno, ispostavilo se da je prijevara, da tamo nema nikakvog zlata i dionice odu na nulu. Sve sam izgubio. I to je bila najgora odluka koju sam napravio u ulaganju.
Zašto toliko vjerujete u bitcoin, a ne u druge kriptovalute?
Kod bitcoina su dvije stvari: jedna je matematika na kojoj počiva, protokoli su briljantni, i bila je pogreška što nisam uložio prije, zapravo je to druga velika pogreška u ulaganju koju sam napravio, trebao sam ga kupovati kada je bio po dolar. No, ne zamaram se time jer je mnogo ljudi napravilo istu pogrešku. Ali, u početku je bitcoin imao sve odlike prijevare, Ponzijeve sheme, i dijelom to i jest. Ali isto je i s ekonomijom, dolarom, vjerujemo u nešto s jedinicama i nulama, zar ne? Ali kada zagrebete u matematiku, onda otkrijete neke doista briljantne stvari, zbog čega je tako rijedak, kako se stvara, kako se svakih nekoliko godina poskupljuje njegovo rudarenje. Dosta je stvari koje kod njega dovode do dugoročnog porasta vrijednosti i pohrane kapitala. Druga je stvar vjera, ako imate dovoljno ljudi koji vjeruju u nešto, onda to postaje stvarnim, pogotovo ako je matematika točna. U bitcoin sada ulažu neki jako pametni ljudi, neki jako veliki fondovi, koji svi vjeruju u bitcoin, poput Blackrocka, a to je samo jedan veliki fond. Bitcoin je privukao jako puno institucionalnog interesa, a kada se to dogodi i imate točno postavljenu matematiku, onda to dovodi do dugoročnog povoljnog ishoda. I zato sada pozitivno govorim o bitcoinu, ali ne i o drugim kriptovalutama iako ne kažem da su loše, no NFT-jevi i tokeni stvarani su samo zato da bi se obogatili oni koji su ih napravili, a ne da bi se njima rješavali neki problemi, sve su to Ponzijeve sheme i baloni.
Koja bi bila vaša preporuka za ulaganje nekome poput nas, a da se ne odnosi na dionice kompanija izlistanih na S&P 500, što su najveće korporacije poput Applea, Mete, Amazona, Tesle, Googlea?
Dvije su stvari. Najbolji savjet koji vam mogu dati jest da uložite i držite novac u dionicama na S&P 500. To je dugoročno, kao mirovinski fond. No, u svojoj knjizi govorim i o špekulaciji, nema ničeg lošeg u tome da odvojite neki postotak svojeg novca i mešetarite. Iznosim tamo neke strategije za to, pa čak i za kratkoročno ulaganje, što se može, recimo, dionicama Tesle. Mislim također da je ulaganje u nekretnine dobra stvar, sve dok ste iznad prosjeka cijena na tržištu, zaista volim nekretnine. Ulagački kapital također može biti jako dobar, ako pronađete kvalitetno investicijsko društvo, s iskusnim i kvalitetnim ljudima. Problem koji ljudi vide u dionicama velikih kompanija na S&P 500 jest to što je prosječan prinos 11 posto godišnje, nekih godina je veći, nekih manji, ali to je prosječnih 11 posto. I onda ljudi pitaju kako će se obogatiti na 11 posto. A odgovor je dugoročno slaganje, dodavanjem svojem portfelju svakog mjeseca pomalo, samo s malo novca, i za 30 godina, a to nije previše jer ljudi sve dulje žive, imat ćete novca. Možete zeznuti budućnost ili budućnost može zeznuti vas, na vama je. U svojoj novoj knjizi govorim o portfelju koji osigurava vašu mirovinu, ali možete taj novac uzeti i ući u špekulaciju, ali nemojte ništa kratkoročno, za mene je to igra za gubitnike.
Jesu li scene s 'prodaj mi olovku' stvarne? Jeste li pronašli osobu koja vam je uspjela prodati olovku?
Prodaj mi olovku služi zato da se vide neke stvari. Što je prvo što prodavač radi? Neuvježbani prodavač će samo početi pričati o olovci, a ponekad ćete pronaći nekoga tko će na taj način i uspjeti prodati, pričati kako je to najbolja olovka na svijetu, neće nestati tinte, najbolje takva i tako to. Ali zapravo bih tu osobu koja ima nekog talenta ali nije dobro vođena, zapravo ne zna kako prodati, i od nje učiniti nešto. Dok će za prodaju netalentirana osoba zabrljati već na tom koraku, kod prvih riječi. Ali prava istina je da kao prvu stvar kod prodaje koju morate napraviti jest postavljati pitanja. Prije nego krenete prodavati olovku, pitate 'koliko dugo već tražite olovku', pa ako vam odgovore 'ne trebam olovku' to je doviđenja. Nećete prodati olovku nekome tko je ne treba. Postavljanjem pitanja profesionalni prodavač doći će do nekoga tko je kvalificiran, tko treba što nudite i može to platiti. Pa pitate kakve je olovke koristio prije, da li za osobnu ili poslovnu upotrebu, dakle treba li mu ili ne skupa olovka. I na kraju dođete do toga da prodate ono što će ispuniti potrebu te osobe, ako to imate. Ne možete do tog saznanja doći čitajući nečije misli, morate krenuti s postavljanjem pitanja.
Susretnete li se katkad s momcima koji su prikazani u filmu, koji su radili s vama ili za vas?
Da. S nekima od njih. Nedavno sam večerao s čovjekom koji mi je bio jednim od ključnih igrača u Stratton Oakmontu, povremeno se i čujemo. No, uglavnom sam ostao prijatelj s onima s kojima sam prijatelj bio i prije nego što je sve počelo. U pravilu se svakih pola godine čujem s jednim od ljudi koji je prikazan u liku Donnieja, pa razgovaramo. Ima još dosta ljudi s kojima se čujem, no Sjedinjene Države velika su zemlja pa je svatko već otišao nekim svojim putem. Ali s nekim sam ljudima redovitije u kontaktu.
>> VIDEO Preko 1000 hrvatskih navijača stiglo je u hladnu Rigu: 'Volim te Hrvatsko'
"Pohlepu nisam osjetio". Ovo je Balkan. On je isti kao ovi naši muljatori.