Naravno, na referendumu 1. prosinca zaokružit ću “za”. Zašto? Dakle, treba li vjerovati predsjedniku države Ivi Josipoviću kad u zanosu sriče hvalospjev partizanskoj kapi ili kad Zoran Milanović s ponosom ističe svoje partizanske djedove?
Treba li im vjerovati i kad se oni i njihovi partijski drugovi, neki i na najuvredljiviji način, obrušavaju na referendum o ustavnoj definiciji braka i na udrugu U ime obitelji?
Treba, zašto ne! Pa demokratski smo ih izabrali te vjerujemo u vrijednosti koje promiču i štite.
Na primjer, treba im vjerovati da su partizani pod kapom titovkom, kako svjedoči Đilas, ispravno postupali kad su iz svojih redova eliminirali homoseksualce nazivajući ih “gamad”. I kad su, preuzevši vlast u Jugoslaviji, s posebnom, ganutljivom pažnjom brinuli o njihovim pravima.
Gdje to piše? Pa prije četiri godine jedan lijevi (lijevi!) list pisao je kako je u komunističkoj Jugoslaviji, koju su stvorili Milanovićevi djedovi pod kapom titovkom koju obožava Josipović, postojala i te kakva represija protiv gejeva.
Zašto? Zato što su bili “neprijatelji sistema”. Homoseksualcima i transvestitima sudilo se diljem Titove Jugoslavije, a vlasti su iz javnoga života nastojale isključiti sve osobe koje su imale razumijevanja za njihove poteškoće. Policija je u Zagrebu uhićivala i zatvarala homoseksualce dok su im mnogi “stari ugledni odvjetnici” pomagali i svojevoljno pristajali braniti optužene.
Danas na svojoj strani homoseksualci imaju nasljednike blajburških egzekutora, istih onih koji su i njih ubijali!
Najgora suđenja bila su u Rijeci, gdje su neki homoseksualci čak bili i ubijeni, a sve to u državi koju su pod Josipovićevom partizanskom kapom stvarali Milanovićevi djedovi. Jesu li homoseksualci u Titovoj Jugoslaviji, odnosno u komunističkoj Hrvatskoj, imali svoj gay pride? Vjerovali ili ne – jesu!
Na primjer, u Dubrovniku, gdje su vođeni ulicama vezani, pa čak i bili kamenovani. Najistaknutiji, najagresivniji i najmilitantniji medijski zagovornici glasovanja “protiv” na referendumu ne kriju svoje partizansko i jugoslavensko naslijeđe ni svoju boljševičku retoriku, ali, eto, iz toga su naslijeđa izbacili zločinački odnos prema homoseksualcima i podmeću ga konzervativcima!
Što to hoće reći? Sljedeće: da su bili u prigodi u komunističkoj Jugoslaviji sotonizirati homoseksualce činili bi to s istom strašću, krvožednošću i vulgarnošću s kojom sada opanjkavaju njihove navodne neprijatelje.
Prošećimo malo cvjetnim poljem njihova jezika kojim su častili svoje protivnike. Jedan je – Jurica Pavičić – klasika hrvatske književnosti Slobodana Novaka nazvao nedostojnim strašilom, vlastitim ruglom, turobnom karikaturom, mentalno oronulim piscem i kretenom koji se odrekao svoje partizanske prošlosti.
Drugi je – Miljenko Jergović – u jednoj polemici svome oponentu savjetovao da si prisloni pištolj uz glavu i ubije se te je u jednom “romanu” napisao da su za genocid u NDH odgovorni svi “koji su tog časa bili Hrvati, njihova djeca, unuci i praunuci, svi i uvijek, bez obzira na to jesu li bili fašisti ili antifašisti, pa čak i bez obzira na to jesu li njihovi bližnji ubijeni zajedno sa Srbima, Jevrejima i Romima”. A među odgovornima su, naravno, i Hrvati homoseksualci.
Treći – Ante Tomić – proslavio se idejom da se vlastodržaca u Hrvatskom saboru oslobodimo rafalima iz puškomitraljeza. Tako danas na svojoj strani homoseksualci imaju nasljednike blajburških egzekutora, istih onih koji su i njih ubijali!
Eto razloga da, kako ih poziva Vesna Pusić, svi hrvatski građani izađu na referendum i glasuju “protiv”. Iskupljuje li tako grijehe svoga prezimenjaka Eugena Pusića koji je možda kao sudac u NDH u tko zna koji mrak slao i homoseksualce? Na isti način kao i komunisti! Zaokruži li većina na referendumu “za”, to će trebati zahvaliti i onima koji su građane nagovarali da zaokruže “protiv”.
Budu li se i u povodu referenduma i inače homoseksualci uzdali u takve svoje zagovornike, uzdat će se u nasljednike svojih progonitelja i ubojica koji su to bili iz uvjerenja dok su se gejevima ti nasljednici priklonili da ih upotrijebe.
Ima tu stvari koje su malo "nategnute", ali je to, kad se podvuce crta, bilo i potrebno, jer je ocigledna namjera kolumnista da potakne na razmisljanje. Mislim da je uspio.