Kraljica Jadrana, sprudova i laguna, sinonim raskoši i dekadencije, nekad najmoćniji grad-država na Sredozemlju, a danas najposjećeniji grad na svijetu – Venecija, suočena je s najsnažnijim i najtišim napadom u svojoj povijesti. Neprijatelji koji bi grad na krhkim drvenim temeljima mogli potopiti i prije nego što to predviđaju crne prognoze su prekooceanski kruzeri koji svakodnevno uplovljavaju u lagunu dotičući se krhkih obala i sidreći se pred gradom kako bi njihovi putnici uživali u pogledu na Serenissimu. No, zastajanje daha i milijuni snimljenih fotografija neće pomoći Veneciji da sačuva svu svoju ljepotu kada svaki manevar brodova pred gradom trese temelje učinkom manjeg potresa.
Stoljetni drveni temelji
Snažni motori kruzera miješaju muljevito i pjeskovito dno lagune u koje su zabijeni balvani koji stoljećima, bez kontakta sa zrakom, nose grad svetog Marka. Gibanje vode, mulja i pijeska ozbiljno je uzdrmalo njihovu statiku. I ne samo to; koliko god pažljivo kruzeri pristajali uz venecijanske rive, grdosije ne mogu poštedjeti udaraca drvene stupove, a elise motora za manevriranje sijeku ih pa obala “curi” u more. Iako Venecija od turizma živi, zbog turizma i propada jer nije predviđena za brodove poput plovećih tvrđava s petnaestak katova, dugačkih poput tri nogometna igrališta, na kojima u lagunu stiže tri do četiri tisuće ljudi. Čak i najmanji gliser kojim upravlja stanovnik Venecije zna koliko pretjerana brzina šteti njegovu gradu, a pogled na brodove grdosije u svima izaziva jezu. Samo prošle godine čak 800 takvih brodova uplovilo je u lagunu iskrcavši na Riva degli Schiavoni gotovo dva milijuna putnika. Svi oni, svjesni su domaćini, plaćaju da dođu i uplove, u Veneciji će potrošiti gomilu novca, no sav taj novac neće pomoći da se grad spasi od ubrzanog potapanja.
Osim toga, upozoravaju turistički radnici Venecije, gosti s kruzera ne donose veliku zaradu gradu jer će se njime tek prošetati, a nitko od njih neće ondje ni noćiti niti ručati, s obzirom na to da im je sve na brodu plaćeno.
Američki arheolog Albert Ammerman tvrdi da grad tone mnogo brže nego što se očekivalo. U proteklih stotinu godina rive su se za 24 centimetra približile razini mora, a u idućem stoljeću predviđa se da će grad potonuti za dodatnih 99 cm. Pribroje li se tome učinci nekoliko slabijih potresa dnevno koje izvedu brodovi rujući elisama po pijesku, predviđanja bi mogla biti i dvostruko gora.
Mojsijeve brane, projekt koji je podijelio stanovnike lagune jer narušava ekološki sustav u zaljevu, morat će biti stalno zatvorene, a ne tek povremeno kako bi od “aqua late” štitile grad. Izmjena vode tada će biti nemoguća i fauna u laguni postupno će izumrijeti.
– Kruzeri su problem s kojim se moramo što prije obračunati. Njihove elise stvaraju snažna podvodna gibanja i to utječe na osjetljive temelje grada – najavio je venecijanski gradonačelnik Giorgio Orsoni.
Rješenje je terminal u Margeri
U odluci da zabrani uplovljavanje kruzerima u lagunu podupire ga i novi talijanski ministar okoliša iz vlade Marija Monttija, Corrado Clini. Orsoni je u predizbornoj kampanji najavio da će rješenje naći za tri mjeseca, no još – upozoravaju Venecijanci udruženi u građansku akciju – nije napravio ništa. Prosvjedi domaćina s transparentima na kojima stoje poruke da turisti na velikim brodovima nisu dobrodošli sve su češći.
– To nije dio venecijanske tradicije. Mi smo gostoljubivi i dobri domaćini koji će ugostiti svakog turista, no ne i velike brodove koji će nam potopiti grad. Njih ne želimo – poručuju prosvjednici. Profesor hidrodinamike Luigi d’Alpao sa sveučilišta u Padovi upozorava da su, osim podrhtavanja tla od vrtloženja mora, zbog rada elisa valovi koji ulaze u kanale snažniji od onih tijekom nevremena i donose više vode doli “aqua alta”, velika plima koja se i dan-danas oglašava i noću budi Venecijance spremne na preseljenje na više katove i vađenje drvenih mostića.
Sve se plaća sve se vraća. Mlecani nam pokrali šume da sagrade temelje