Odluka o financiranju pelješkog mosta novcem iz proračuna Europske unije najvjerojatnije će biti ostavljena za neko drugo doba, za neki drugi saziv Europske komisije i za nekog drugog povjerenika za regionalni razvoj, a ne za Austrijanca Johannesa Hahna. Sudeći prema tome kako se sada stvari odvijaju, pelješki most neće se početi graditi barem sljedeće tri godine, barem ne novcem EU. No, takav nepovoljan scenarij nije povezan s neprijateljskim tonovima između Vlade i Europske komisije vezanima za europski uhidbeni nalog i zakon poznatiji kao “lex Perković”.
Iako se neki trude povezati s jedno drugim u uzročno-posljedičnu vezu, pa i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko sugerira da će Hrvatska baš zbog svađe o “lex Perković” ostati i bez novca za pelješki most, prava je istina drukčija. I sâm Karamarko zna da povjerenik Johannes Hahn nikada nije bio pretjerano zagrijan za financiranje pelješkog mosta. Hahn je to i osobno rekao Karamarku kad su se slučajno susreli u VIP salonu zračne luke u Bukureštu, vraćajući se sa summita europskih pučana u listopadu prošle godine. Susret je bio slučajan, razgovor neformalan, Karamarkova očekivanja dobra jer su obojica pripadnici europskih pučana, no Hahn je, doznaje se neslužbeno u Bruxellesu, na pitanje o pelješkom mostu odgovorio da osobno ne misli kako je taj most potreban.
Ako je tako razmišljao prije godinu dana i ako se Karamarko u to osobno uvjerio, kako je onda sad “lex Perković” postao prepreka za pelješki most? Prepreke su postojale i prije. “Lex Perković” jest velik i nepotreban problem u odnosima Zagreba i Bruxellesa, sigurno je da ne pomaže građenju dobre volje koja je potrebna za odluku o pelješkom mostu, ali “lex Perković” je problem koji se pojavio dugo nakon što je Komisija pitanju pelješkog mosta već počela pristupati s vrlo neutralnih pozicija. Povjerenik Hahn od početka pregovaranja o toj temi pokazivao je da nije sklon odobriti financiranje tog projekta do kraja svog sadašnjeg mandata, koji istječe na ljeto sljedeće godine. Na nedavnom sastanku s europarlamentarkama Dubravkom Šuicom i Ružom Tomašić rekao je da bi, prije konačne odluke, Hrvatska trebala imati sveobuhvatnu nacionalnu prometnu studiju. To bi moglo dodatno odgoditi odluku o mostu. Od početka je pokušaj financiranja pelješkog mosta novcem iz europskih fondova bio praćen velikim optimizmom u Hrvatskoj i vrlo neutralnim, pomalo i skeptičnim pristupom u Europskoj komisiji.
U Komisiji nisu željeli ni razmišljati o pelješkom mostu dok ne dobiju stručnu podlogu koja dokazuje da je upravo most, a ne koridor kroz BiH ili nešto treće, optimalno rješenje. Iz toga se i rodila ideja o predstudiji, čije se finaliziranje još od svibnja iz Hrvatske pokušava ubrzati, a iz Bruxellesa prolongirati. U širim krugovima u Bruxellesu, među analitičarima koji rade za razne europske “think-tank” centre, čuju se i vrlo kritični tonovi poput tvrdnje da bi ulaganje 200-tinjak milijuna eura u pelješki most bilo bacanje novca EU u vjetar te da bi izgradnja mosta koji zaobilazi BiH bila jednaka izgradnji mosta koji zaobilazi Luksemburg na putu od Belgije do Njemačke.
Takvu je, prilično radikalnu i nelogičnu tvrdnju, izrekao jedan od sudionika tribine na kojoj su u ožujku u Bruxellesu govorili i Neven Mimica i Andrej Plenković. Nasreću, njih su dvojica, a i tadašnji direktor Komisijine Opće uprave za proširenje Stefano Sanino (koji je danas šef talijanskog stalnog predstavništva u Bruxellesu), odmah istresli argumente u korist pelješkog mosta, od kojih je glavni osiguravanje kontinuiteta teritorija Hrvatske i EU. Ali i ta jedna javna tribina u Bruxellesu pokazala je da će biti i vrlo kritičnih glasova protiv, kao što u Hrvatskoj ima i vrlo optimističnih glasova za.
U EU, posebno u zemljama koje su neto uplatiteljice u europski proračun, važe se svaki euro. Ponekad se od najskeptičnijih dužnosnika EU o temi pelješkog mosta čuje i ovaj argument: ako je most toliko važan, uvijek ga možete financirati sami iz državnog proračuna. Treba se u Europi nastaviti boriti za smisleno i što brže rješenje povezivanja hrvatskog juga, ali ne treba miješati pitanje financiranja pelješkog mosta s pitanjem sankcija EU protiv Hrvatske zbog “lex Perković”. Na kraju krajeva, i Europska je komisija zaključila kako nema pravne osnove da Hrvatsku zbog “lex Perković” kazni zamrzavanjem novca iz kohezijskog fonda.
