Dvije najveće hrvatske političke stranke, HDZ i SDP, taje svoje imovinske kartice. Koliku imovinu imaju, nekretnine, pokretnine ili umjetnine, ne žele otkriti javnosti. U Hrvatskoj nitko ne zna čime raspolažu te dvije stranke koje su od uspostave višestranačja vodile hrvatsku državu.
Naime, prije točno mjesec dana u slučaju Fimi media osuđen je Ivo Sanader, a nepravomoćnom presudom je određeno da HDZ u državnu blagajnu mora vratiti 17 milijuna kuna. Postavilo se pitanje kako će HDZ vratiti taj novac, hoće li stranka bankrotirati, prodati zgradu na Trgu žrtva fašizma, dizati kredit ili stranačku članarinu. Logična novinarska znatiželja bila je s kolikom i kakvom imovinom raspolažu sve hrvatske političke stranke. Kako bi se izvukle da se nađu u sličnoj financijskoj dubiozi, iz bilo kojeg razloga, poput HDZ-a.
Stoga smo u desetak najvećih političkih stranaka poslali isti upit zatraživši da nam dostave svoje svojevrsne imovinske kartice. Pitanja su glasila: “Molimo vas da nam pobrojite sve nekretnine (zgrade, stanove, poslovne prostore, zemljišta) koje su u (su)vlasništvu vaše stranke. Također vas molimo i procjenu vrijednosti tih nekretnina. Zatražili smo i popis ostale imovine: vozila, dionice, umjetnine... i njihove približne procijenjene vrijednosti. Dali smo strankama rok od sedam dana da se očituju. Vrlo brzo, i prije roka, javili su se HNS, IDS, HSLS, HSS, HDSSB, HSP AS, laburisti. Tako su nam, primjerice, “seljaci” otkrili da posjeduju društveni dom u Siščanima vrijedan 38 tisuća eura i zemljište u Cerni procijenjeno na 50.000 kuna te tri amortizirana automobila, IDS pak nema nekretnina u vlasništvu i ima tri automobila te nešto tehničke opreme. HNS, kojega se percipira kao stranku bogataša, ipak nema neku reprezentativnu imovinu. Ima jedan automobil u vlasništvu, tri koriste u leasingu te poveći kredit. Odgovori su stigli brzo, uz napomenu da se slobodno javimo ako nas zanimaju još koji detalji. Ni ostale stranke nemaju neku bajoslovnu imovinu i sve su poslale podatke osim HDZ-a i SDP-a za koje je tek javno poznato da posjeduju zgrade na Iblerovu i Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, gdje su im i sjedišta.
Naravno da nismo bili prestrogi prema HDZ-u i SDP-u pa smo im dali još vremena. Čekali smo ih, nekoliko puta nazivali podsjećajući ih da čekamo njihov odgovor. Prolazili su dani, ali ni pisma ni razglednice. Prođe tako mjesec dana, a gospoda se ne javljaju. Zapravo, od prvog kontakta bilo je jasno da im naša pitanja i nisu dobro sjela. Ne žele odgovarati na pitanja koja im nisu po volji ili nešto taje. Interes javnosti, u koju se kunu kada je traže od drugih, ovaj put im nije ništa značila. Zanimljivo je i da se imovinska kartica traži od saborskih zastupnika i drugih javnim dužnosnika, a njihove stranke koje ih tamo postavljaju odbijaju podastrijeti stanje svoje imovine. Stranke koje bi trebale biti perjanice transparentnosti u društvu ne žele o tome govoriti. Neki će se možda zapitati zašto i sami nismo istraživali, pronalazili krtice u Poreznoj upravi, gruntovnicama ili sudovima, ali mislimo da je riječ o elementarnom što bi trebalo biti dostupno svima pa i novinama. U strankama vjerojatno i misle da nemaju oni što nama podnositi račune. Gospodo, griješite, imamo pravo znati i vi nam to morate sami otkriti. Pa i u samom Ustavu RH jedan članak kaže: “Stranke moraju javno polagati račun o podrijetlu svojih sredstava i imovine.”
>> Lackovićev trijumf pokazao da ljudi više ne vjeruju strankama
jer su lopovi udbaški i jedni drugi. i ne sam to, sve što je juga stvorila, oni su rasprodali