Premijer Ivo Sanader u pravu je kad kaže da su odnosi naše zemlje sa
Sjedinjenim Američkim Državama u uzlaznoj putanji. Hoće li se vrhunac
dogoditi tijekom službenog susreta Sanader Bush u utorak 17.
listopada u Bijeloj kući, brzo ćemo doznati.
Zašto se zapravo
Washington zainteresirao za Hrvatsku, pitanje je na koje vjerojatno
nijedna strana neće do kraja moći odgovoriti, ali sigurni smo da se na
cijelu priču može primijeniti poznata američka izreka "nema besplatnog
ručka", koja sugerira da se sve usluge u politici kad-tad moraju
platiti.
Trebalo bi, tvrdi Večernjakov sugovornik iz vrha hrvatske politike, u
analizi Sanaderova odlaska k Bushu razgraničiti emocije od političke
pragmatike.
Normalno je da kao građani Hrvatske podržavamo svaki premijerov
uspjeh i otvaranje zemlje, no u ovom nas slučaju može zabrinjavati
netransparentnost kad je posrijedi objavljivanje informacija o
pripremama i ciljevima sastanka. Prečesto smo bili opečeni hrvatskom
diplomacijom ispod stola i njezinim takozvanim uspjesima da ne bismo
bili oprezni te postavljali pitanja kaže naš sugovornik.
Regionalni lider
U Bijeloj kući doznajemo da će se tijekom susreta Sanader Bush
razgovarati o antiterorističkoj koaliciji, čiji je uspješni član i
Hrvatska, o čemu svjedoči angažiranost Hrvatske vojske u misiji NATO-a
u Afganistanu, te o političkoj i gospodarskoj ulozi koju bi aktivnije
trebala preuzeti naša zemlja na jugoistoku Europe, kao predvodnica u
regiji.
Hoće li Bush taj dio Europe nazvati Balkanom, doznat ćemo u
utorak, no pitanje je hoćemo li biti obaviješteni što zapravo Amerika
razumijeva pod hrvatskom liderskom ulogom u regiji i zbog čega je ta
tema u posljednje tri godine bila potiskivana ili rezervirana za
Beograd. Nije, naime, tajna da je premijer Sanader od dolaska na vlast
pokušavao dogovoriti službeni susret s Bushom, a to se i u američkim
krugovima smatralo logičnim nakon podrške koju je kao šef hrvatske
opozicije davao republikancima i njihovu predsjedniku.
Jesu li u pravu oni u washingtonskim lobističkim krugovima koji za
Večernjak govore da je Bijela kuća skrenula pogled na Zagreb u trenutku
kad se pojavila mogućnost da farmaceutska kompanija Barr kupi Plivu ili
je posrijedi slanje većeg broja hrvatskih vojnika u Afganistan te
kupnja vojne opreme od Amerike, uključujući vojne zrakoplove.
Spominje
se i psihološki pritisak na Beograd jer se Srbiji želi oduzeti primat
zemlje miljenice. Ozbiljan argument imaju i oni koji tvrde da su za
Sanadera posao odradile dobro plaćene lobističke tvrtke u Washingtonu,
ali o tome nitko u Vladi ni u hrvatskom veleposlanstvu ne želi
govoriti. Šutljive su i washingtonske lobističke tvrtke The Livingston
Group, Hunton and Williams i Baker-Hostetler, za koje se pouzdano zna
da su surađivale s hrvatskom Vladom i nekim tvrtkama.
Možda je hrvatski veleposlanik u SAD-u Neven Jurica pokrenuo stare
HDZ-ove lobističke veze, a u toj se ulozi, posebno za lanjske
organizacije Croatian Caucusa u Kongresu, pojavljuje i lobistička
tvrtka The Livingston Group u kojoj je bio angažiran Miomir Žužul. Ne
treba zaboraviti ni veleposlanika Thomasa Meladyja, koji još od vremena
predsjednika Tuđmana pomaže hrvatskoj diplomaciji u Washingtonu.
Američki hadezeovci naglašavaju da se sve kritike upućene Sanaderovu
veleposlaniku, pa i ona vezana za "žuti karton" koji mu je dodijelio
predsjednik Mesić, raspršuju pred zadovoljstvom njihova šefa, za kojega
je Jurica odradio diplomatski odličan posao. U to se ubraja i nedavno
ukidanje zabrane vojne pomoći Hrvatskoj, koja je na snazi bila od 2003.
godine, zatim premijerovo nedavno sudjelovanje na Bushovu radnom ručku
tijekom zasjedanja Opće skuštine UN-a u New Yorku i službeni poziv u
Bijelu kuću.
Program za pohvalu
Zanimljivo je da premijera Sanadera očekuju i odvojeni susreti s
državnom tajnicom Condoleezzom Rice te s potpredsjednikom Dickom
Cheneyjem i ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom, a to je program kojem
se ne može prigovoriti.
Gledajući optimistično, Sanaderov posjet Washingtonu Hrvatskoj bi mogao
donijeti poticaj za brži ulazak u NATO i EU, izravna američka ulaganja
u gospodarstvo te pomoć u suradnji s Haagom, a posebno rješavanje
slučaja generala Gotovine, u koji je uključena bivša američka
administracija.
Gledajući pesimistično, treba se bojati da nakon
sastanka s Bushom u Ovalnom uredu Hrvatskoj ne ostane samo prigodna
fotografija našeg premijera i američkog predsjednika.
Ukratko
SLUŽBENO-RADNI POSJET
Ivo Sanader pozvan je u službeno-radni posjet. Razgovor s Bushom
planiran je za 17. listopada od 14.30 do 15.30 sati u Ovalnom uredu. To
je, prema američkim diplomatskim pravilima, stupanj više od radnog
posjeta. Državni je posjet najviši stupanj, a osim predsjednika država,
pozivaju se i premijeri.
OSTALI SASTANCI
Predviđen je i Sanaderov sastanak s državnom tajnicom Condoleezzom
Rice, potpredsjednikom Dickom Cheneyjem i ministrom obrane Donaldom
Rumsfeldom.
O AFGANISTANU
Na naš upit jesu li ministri obrane Rumsfeld i Rončević prošli tjedan u
Washingtonu razgovarali i o mogućnosti slanja većeg broja hrvatskih
vojnika u Afganistan, Joseph Carpenter, glasnogovornik Pentagona,
odgovorio je: “Jedna od tema bio je i Afganistan, ali o detaljima
pitajte svoju vladu.”
