Bolnica u Šibeniku ima izvanredno uređene dijelove koji se uklapaju u
sliku zdravstvenih ustanova 21. stoljeća, ali i odjele koji su godinama
trpjeli maćehinski odnos iz objektivnih ili neobjektivnih razloga.
Ipak, šibenska bolnica nije ogledalo stanja hrvatskog bolničkog
sustava, ali može biti određeni model – govori državni tajnik u
Ministarstvu zdravstva dr. Ante Zvonimir Golem.
Kaže da sve hrvatske bolnice zahtijevaju velika ulaganja u održavanje –
mnogo se novca u njih i ulaže – jer većina zgrada nije prilagođeno
modernoj medicini. One nisu ni građene kao zdravstvene ustanove. I
zagrebački KBC uklapa se u taj model, jer, napominje dr. Golem, s jedne
strane imamo novo Rebro, ali na tom istom mjestu je, među ostalima,
Klinika za psihijatriju koja nije obnovljena, a uvjeti su puno lošiji
nego što bi se to očekivalo od bolnice za 22. stoljeće.
Soba s dvije postelje
– Ili, stanje velike kliničke bolnice u Rijeci u nekim je segmentima
znatno gore nego u bolnici u Šibeniku, što je također apsurd. Zato će
se i graditi nova bolnica u Rijeci. Nije šibenska bolnica jedina u
kojoj se posljednjih godina rušio strop. Događalo se to i u bolnici u
Gospiću prije nego je uređena i obnovljena. Činjenica je, međutim, da
ni preuređenjem starih bolničkih zgrada jednostavno nije moguće dobiti
bolesničke sobe s dvije postelje.
Dr. Rajko Ostojić, SDP-ov saborski zastupnik i voditelj Savjeta za
zdravstvo SDP-a, tvrdi, pak, da je šibenska bolnica ogledalo stanja
bolničkog sustava u Hrvatskoj. Argumenti mu se, međutim, gotovo i ne
razlikuju od onih dr. Golema. Dr. Ostojić podsjeća da je većina naših
bolnica izgrađena krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa ih većina ne
zadovoljava arhitektonsko-građevinske normative.
Bolnice su nekada bile mjesto gdje su pacijenti boravili mjesecima pa
su se i gradile po sistemu feuda ili paviljonskog tipa bez međusobne
povezanosti. Razvojem medicine bolnice su danas mjesta gdje se ulazi na
dijagnostiku u dnevnu bolnicu, a zahvaljujući minimalnoj invazivnoj
kirurgiji mnogo toga može se riješiti u jednom danu.
Odgovornost i na osnivaču
– To mora biti suvremeni koncept zdravstvene zaštite i koncept
bolničkog ustroja i skrbi u kojemu je u fokusu pacijent, njegova
obitelji i interdisciplinarni rad liječnika. U Hrvatskoj te promjene
nisu praćene ni u organizacijskom, ni u tehnološkom, ni u građevinskom
smislu.
Operacijske dvorane u šibenskoj bolnici vjerojatno su kao i na Klinici
za ORL, koja je donedavno bila u zgradi na Šalati, bile preuređene
bolničke sobe – govori dr. Ostojić. Dodaje da je zbog nedovoljnog
ulaganja u bolnički sustav odgovornost za stanje i na odjelu za ORL u
šibenskoj bolnici na osnivaču i vlasniku bolnice, dakle na
Šibensko-kninskoj županiji, na državnoj administraciji, zdravstvenim
profesionalcima, ali i na osiguravajućim kućama.
Ne odbacuje odgovornost države, ali državni tajnik za zdravstvo Golem
također se pita kako i koliko se osnivača brine za svoju županijsku
bolnicu.
– Narodu je uvijek najlakše okrivljavati državu, ali treba vidjeti i to
kolika je ravnateljeva sposobnost u vođenju bolnice, koliko je uporan u
traženju pomoći kao i to koliko ga u tome podržava lokalna uprave. Pa
imamo mi razvijene županije koje novac ulažu u terene za golf, dok
istodobno očekuju da će im država sagraditi bolnicu. A što bi, pak,
značio sustav decentralizacije u zdravstvu, za koji se neki zalažu?
Državu to ne bi amnestiralo od odgovornosti, jer je prema Ustavu država
dužna građanima osigurati zdravstvena zaštitu – upozorava dr. Golem. K
tome, napominje, izdavanje po stanovniku za zdravstvo iznosi 4200 kuna
godišnje. I kad bi došlo do zadržavanja novca iz zdravstvenog
doprinosa, u manjoj županiji bilo bi to godišnje 200 do 300 milijuna
kuna. S tim novcem ne bi se mogla osigurati ni osnovna zdravstvena
zaštita! I gdje bismo bili kada je riječ o ravnomjernom razvoju
zdravstva? Ili, zašto, primjerice, Grad Zagreb novac Gradskih ljekarni,
umjesto u sanaciju Holdinga, nije uložio u, recimo, obnovu bolnice u
Jankomiru? – kaže dr. Golem.
Svuda ima prastarog
U građevinsku obnovu i uređenje hrvatskih bolnica država, odnosno
Ministarstvo zdravstva 2005. uložilo je 36,5 milijuna kuna, u 2006.
145,4 milijuna kuna, u 2007. 230,9 milijuna, a plan za ovu godinu za
građevinske investicije iznosi 295 milijuna kuna. Jasno je da brzina
građevinske obnove bolnica ovisi o mogućnostima, a ne o stvarnim
potrebama, ali ako je 90 posto jedne bolnice uređeno, sasvim je sigurno
da će doći na red i onih deset posto – tvrdi do Golem.
Dr. Ostojić drži da bi godišnje ulaganje u arhitektonsko-građevinske
normative bolnica trebalo biti između 500 i 600 milijuna kuna, ali neće
reći da je Rebro jedina bolnica u Hrvatskoj s dobrim standardom. Puno
je, izdvaja, uloženo u splitsku bolnicu, koja je u mnogim dijelovima
obnovljena, zatim u zagrebačku bolnicu u Dubravi, ali i u niz
županijskih bolnica poput onih u Čakovcu, Varaždinu, Zaboku, Slavonskom
Brodu.
U svim bolnicama, naime, postoje dijelovi koji su potpuno stari. SDP-ov
Ostojić možda, pak, najvećim problemom smatra to što, kako kaže, Vlada
nema viziju razvoja zdravstva, ili master-plan razvoja zdravstvenih
ustanova.
Klaićeva bez parkinga
– Smatram nužnim dovršiti Sveučilišnu bolnicu preko Save! U istočnom
dijelu grada imamo KB Dubravu, Rebro je praktično u srcu grada.
Institut za tumore građen je kao skupština općine, Sveti Duh bio je
zatvor, zbog apartmanske gradnje Vinogradska bolnica gubi puno novca u
rasipanju energije, Klaićeva bolnica nema parkinga. I po meni dio
bolnica treba otići u Sveučilišnu bolnicu.
Neka Institut za tumore ostane samostalna ustanova, ali treba joj
omogućiti bolje uvjete. Neka i Klaićeva ostane autonomna bolnica, ali
joj također treba bolji prostor i standard. A između tri bolnice,
Svetog Duha, Vinogradske i Merkura, treba izabrati dvije za
preseljenje. Tako bi bolnicu dobili stanovnici Novog Zagreba, ali
i stanovnici Velike Gorice, koja je po veličini šesti grad u državi, a
nema svoju bolnicu – govori dr. Ostojić.
No, dr. Golem nam otkriva da u tišini već dvije godine sa skupinom
stručnjaka osobno radi na master-planu razvoja hrvatskoga zdravstva.
– Nije riječ samo o bolnicama u građevinskom smislu nego o cjelokupnom
razvoju zdravstva uključujući razvoj bolnica i struke, kakvog će ranga
biti koja bolnica, koje će se specijalnosti u kojoj bolnici moći
razvijati pa do toga koji će se današnji objekti napustiti i izgraditi
novi, a koji će se dograđivati. To je opsežan posao i mislim da će nam
trebati još najmanje godinu dana do konačne izrade master-plana.
Naravno da ovaj master-plan uključuje i izgradnju Sveučilišne bolnice
preko Save u Zagrebu koja će preuzeti dio zagrebačkih bolnica i biti
medicinsko središte za južni dio Zagreba. Istočni dio trebaju držati
Dubrava i Rebro kao funkcionalno jedna ustanova, a medicinski centar
zapadnog dijela grada mora biti oko Vinogradske bolnice – zaključuje
dr. Golem.
ZDRAVSTVO