Kladio bih se da će u drugom krugu na birališta izaći više glasača. Ne bude li tako, ja ništa ne znam o politici – ustvrdio je Krešimir Macan, marketinški stručnjak i politički konzultant. Iznimno mala izlaznost u prvom krugu predsjedničkih izbora – na birališta je došlo manje od dva milijuna glasača, odnosno 43,96 posto – zabrinula je gotovo sve kojima je stalo do demokracije u Hrvatskoj.
U nedjelju je na izbore izašlo gotovo 20 posto manje glasača, oko 700 tisuća, nego prije deset godina, kada je Stjepan Mesić osvojio svoj prvi mandat. Više glasača izašlo je čak i u prvom krugu izbora 2005. godine kada je bilo potpuno jasno da će Mesić ostati na Pantovčaku, pa je mali interes za izbore bio i donekle razumljiv.
Svi su oni isti
Kada na bilo koje izbore izađe manje od 50 posto upisanih birača, oni, doduše, jesu legalni i rezultati su pravovaljani, međutim, upitan je legitimitet tako izabranih dužnosnika. Većina građana Hrvatske očito je potpuno nezainteresirana za budućeg stanara Pantovčaka koji, iako s nevelikim ovlastima, ipak predstavlja državu i značajna je poluga vlasti.
Izabere li 10. siječnja predsjednika samo manjina građana, njemu će svatko moći s punim pravom reći da nema pravu potporu građana što je jedino pravo izvorište predsjedničke moći u Hrvatskoj.
Takav ishod mogao bi požuriti i ustavne promjene i dovesti do toga da se predsjednik, o čemu se već neko vrijeme govori, ne bira na izravnim izborima, nego u parlamentu.To bi pak dovelo do toga da i predsjedničko mjesto bude rezultat političke trgovine te da se dodatno smanji ionako klimavo povjerenje građana u politički sustav i njegove institucije.
Sociolog Zoran Malenica smatra da ima više razloga zbog kojih birači nisu izašli na izbore. Najvažnija je među njima apatičnost koja je zavladala Hrvatskom u posljednjih godinu dana kao posljedica krize, ali i brojnim aferama potaknuto urušavanje vjere u političare. No, Malenica smatra i da su neki namjerno ciljali na mali odziv kako bi provukli svog kandidata u drugi krug.
– Odabirom termina HDZ je pokušao progurati Hebranga, računali su na svoje disciplinirane birače i umalo su uspjeli – rekao je Malenica. Termin izbora, dva dana nakon Božića, sumnjiv je i Krešimiru Macanu. I on u njemu vidi pokušaj HDZ-a da niskom izlaznošću napravi nešto bolji rezultat.
– Blagdani su sigurno utjecali na mali odziv. Mnogi ljudi su i u depresiji zbog neimaštine. Puno ih je izgubilo posao i nisu mogli ni darove kupiti, pa su im izbori posljednja stvar na pameti – smatra Macan. No, osim u odabiru termina samih izbora, on namjeru vidi i u ranom raspisivanju izbora. Ova kampanja trajala je punih pet tjedana, najdulja je u posljednjih 20 godina otkako se u Hrvatskoj provode demokratski izbori i vjerojatno je zamorila glasače, a političari su im jednostavno dosadili.
– Sve je bilo u rukama Ratka Mačeka, a on je namjerno išao na razvodnjavanje i zamaranje birača predugačkom kampanjom. Uz to, nijedan kandidat nije imao nimalo zanimljivu kampanju, a nisu ni pozivali građane na birališta – rekao je Macan. Pozivanje na birališta uobičajeno je u svim demokracijama i smatra se jednom od najvažnijih poruka koju političari mogu poslati. Neizlazak građana na birališta pljuska je i političarima, i strankama, i demokraciji. U nekim zemljama idu toliko daleko u strahu od malog odziva da imaju propisane kazne za one koji ne glasaju. Pritom nije bitno što će birači sa svojim glasom napraviti, hoće li ga dati nekom od kandidata ili će listić poništiti, bitno je da izađu na birališta.
– Ovo je zapušten narod. Ljudi moraju shvatiti da će, ako ne izađu na izbore, dobiti još gore od onog što imaju. Pogrešan je stav, koji je posljednjih godina jako raširen, da su svi političari isti jer nisu. Međutim, nepovjerenje građana i uvjerenje da njihov glas ništa ne vrijedi toliko je veliko da jednostavno bojkotiraju izbore. Birači reagiraju emotivno, a ne racionalno i kada su uvjereni da je njihov glas nevažan, ne izlaze na izbore – rekla je profesorica Mirjana Krizmanić koja je također primijetila da kandidati nisu pozvali glasače na birališta. Na sučeljavanju su se, smatra, kandidati ili međusobno napadali ili sami sebe hvalili umjesto da iznose neki suvisao program i načine na koji će ga provesti.
Niska izlaznost na izbore, iako stvarna, djelomično je i umjetno stvorena. U biračkom popisu vlada potpuni kaos i procjenjuje se, osobito nakon ovogodišnje afere s lažnim adresama u popisu birača, da u njemu ima između 600 i 900 tisuća ljudi viška.
Procjene kažu da umjesto 4,495 milijuna birača pravo glasa zapravo ima između 3,6 i 3,9 milijuna birača. Ako su te procjene točne, na izbore je zapravo izašlo između 50,4 i 54 posto glasača.
Gdje su maloljetni?
– Cijela ta priča s popisom birača smrdi do neba. Svaki razuman čovjek vidi da je tako – smatra profesorica Krizmanić, a s njom se slaže i sociolog Malenica koji kaže da grube demografske procjene govore o 800 ili 900 tisuća građana Hrvatske mlađih od 18 godina koji, dakle, nemaju pravo glasa.
– Kad se to ima na umu, potpuno je nevjerojatno da imamo 4,4 milijuna birača na popisu – rekao je.
No, bez obzira na sve, čak je i izlaznost od pedesetak posto premala i zato bi trebalo napraviti sve da što veći broj građana izađe na birališta. Ivo Josipović i Milan Bandić na tome su već počeli raditi, ako ničim drugim, onda živahnom razmjenom vatrenih uvreda koja je počela odmah nakon objave rezultata.
Možda time poprave dojam dosadne kampanje i dovuku građane na birališta te tako spase ove izbore.
Razmišljam da osnujem udrugu apstinenata od izbora
– Nisam izašao ni na lokalne izbore, koji su običnom građaninu važniji od predsjedničkih, a kamoli da slobodno vrijeme i benzin trošim na to da odem glasati za običnog komentatora događaja koji u državi nema nikakvu funkciju. Razmišljam o tome da osnujem udrugu apstinenata od izbora – i ljudima koji uporno izlaze na birališta svaki je put sve teže, kandidati se biraju metodom eliminacije. Predsjednički izbori ove me godine posebno iritiraju; mislim da je besmisleno u godini recesije potrošiti brdo novca na biranje jednog najobičnijeg društvenog – fikusa.
Ne mislim da je izlazak na predsjedničke izbore važna stvar
- Nisam pratio predsjedničku kampanju jer studiram u inozemstvu, pa nisam ni glasovao. No, ni na drugi krug izbora neću izaći jer je predsjednik kod nas samo figura, bez stvarnih ovlasti koje bi mogle donijeti promjene u Hrvatskoj. Zbog toga i ne mislim da je izlazak na predsjedničke izbore važna stvar. Važniji su parlamentarni i lokalni izbori.
Osoba kojoj bih dao glas nije bila kandidat
– Iako nijedan kandidat nema predsjednički potencijal, moji favoriti bili su Damir Kajin i Vesna Škare-Ožbolt. Mislim da njih dvoje nisu nimalo korumpirani. Na kraju se ispostavilo da sam bio u pravu, rezultat im je bio zanemariv, kaže Marić, koji ne kani izaći ni na glasovanje u drugom krugu.
– Bandić mi je vulgaran, a Josipović previše mlak. U hrvatskom javnom životu tek je jedna osoba kojoj bih sa zadovoljstvom dao glas. Mislim da bi predsjednik HNB-a Željko Rohatinski bio pravi izbor. Čvrst je i nepopustljiv, a istodobno raspolaže velikim znanjem.
Ma nemoj,i u slučaju izbora Blesića izašlo je jedva 50%,vješto prikrivaju činjenicu da su najveći izlasci bili u vrijeme Tuđmana,tada 2 krug nije bio niti potreban....