Oko 600 milijuna kuna godišnje nije baš neko razoružavanje ...

Novac koji Crkva službeno dobiva od države samo je mali dio onoga što dobiva izravno od samih vjernika. Pa čak i pomoć obiteljima prije Uskrsa ili Božića ne financira se od prihoda Crkve, već sami vjernici ostavljaju svoje konkretne priloge (šećer, ulje, brašno, konzerve, novac....) u crkvama prije Uskrsa i Božića i onda ih volonteri raspoređuju, pakiraju i dijele potrebitima. U odnosu na količinu novca koji prima, Crkva ima debelo premalo pučkih kuhinja i drugih načina na koje "pomaže sirotinju". Pa i obnove crkvi i župnih dvorova u pravilu se financiraju iz konkretnih (baš tome namijenjenih) donacija i besplatnog rada vjernika. Problem je što sve te donacije i besplatni rad u principu i nisu baš tako besplatni, pa se znalo događati da firma koja "donira" župi istovremeno ne isplaćuje plaće radnicima ili im isplaćuje mizerne iznose. I nije baš onda tim radnicima ugodno gledati kako takav čovjek nedjeljom pun sebe sjedi u prvoj klupi u crkvi, kako mu svećenik s oltara zahvaljuje i kasnije ide k njemu na ručak i večeru kao da je riječ o obitelji svetaca, a ne ljudima koji odlično žive na račun radnika koje loše ili nikako plaćaju. Cijela ta priča s Crkvom i novcima nije u redu, puno to ima crnih rupa i sve je to u konačnici na štetu samoj Crkvi. Ali i vjeri.

Kao da se Caritas i pomoć sirotinji indirektno ne financira od građana.